Suze Marije i Marte, sestara Lazara koji je bio umro i pokopan već četvrti dan, uvjetovale su i Isusovu žalost, suosjećanje do te mjere da je i on proplakao.

Evo neki dan, javili da je negdje u Međimurju proplakao Bogorodičin kip.

U izbornoj noći proplakao je na ramenu svoje stranačke šefice, sada poriče stvarnost baš koliko i ona.

Skoro je proplakao na Sinatrinu ' My way ' a konobarice su se počele smijati i pogledavati u mom smjeru.

Danas Gospin kip je krvlju proplakao mrtvi će nam opet ostati bez glave.

Svaki bi turnir " proplakao " kad mu prve tri nositeljice " nestanu " na takav način (Justine Henin-Hardenne i Amelie Mauresmo su preostale dvije).

Bože dragi, čovjek bi proplakao - - kimala mu žena, a na njezinu se licu izražavalo iskreno sažaljivanje; katkada joj se svidjelo i gorku reći, da su u komisiji morali biti sami krvopije.

Koliko si samo strepio da ćemo biti razotkriveni, koliko si samo noći proplakao Ja nisam tad shvaćala tvoju bojazan, ali u ovom času da.

Prebacio bi tada pokrivač preko glave te proplakao i sam, nemoćno i tiho, kao čovjek koji se već naučio trpjeti.

Ali ne bojmo se jer ima nas kao što sam na početku rekao 4 milijuna, a kad popizdimo onda djeluje kao da nas ima 40 milijuna - poručio je euforično svojim obožavaljima Mišo, koji je cijeli koncert proplakao.

Šuica: " Proplakao morski vuk "

Dobar junak, da malo potom nije proplakao kako su se svi urotili protiv njih.

Osjetio sam toliko ushićenje da sam opet skoro proplakao.

No najviše ga je ganulo kada se poslije susreta vozio automobilom preko Kaptola, ondje su mladi kleknuli: u blato, u vodu i Papa je proplakao.

Roditelje su mi komunisti potjerali iz Šibenika, puno sam propatio i proplakao kao dijete zbog partije.

Kad je kardinal Alojzije Stepinac preminuo kao da je proplakao čitavi svijet.

Konji hržu, a junaci viču, Dica plaču, a žene jauču, I studen bi kamen proplakao.

imao sam i ja jednu, zvala se Zarulja (od milja i pri poetskom zanosu sam je katkad zvao Milka) ali jednom kad smo bili na izletu zadesila ju je sudbina gora od smrti. nakon toga je uginula, a ja sam proplakao dusu... ako te zanima sto se desilo, detalji su ovdje (http://www.javno.com/hr-svijet/zatvorenik-u-srbiji-silovao-kravu_176880)... pokoj joj dusi.

Katoli ki tjednik koji na cijelom svijetu izlazi u najveđem broju primjeraka (viče od pola milijuna) zaiskao je stru no teoločko mičljenje u povodu glasina da je jedan sadreni kipiđ Gospe Mašugorske proplakao krvavim suzama.

I sam bi kamen proplakao, gdje mala Rutvica spominje svoju majku u ovoj maloj i pustoj kolibici.

I sam bi kamen proplakao, gdje ovako krasna dječica sama na svijetu ostadoše, i pomoć mole u kneževića Relje, da im dovede majku, kad majke nemaju.

Vođa skupine čak je i proplakao dok se opraštao sa mnom.

Ona je puno toga napravila sama, ja sam tek koji put pomagao s nekoliko tisuća funti kad bi joj voda došla do grla, ali priznajem kako sam zbog nje proplakao u zrakoplovu na jednom letu preko Atlantika.

Prije svih kada je kip u talijanskom gradiću Civitavecchiji proplakao krvavim suzama.

Kada ga je to mrtvilo minulo, prva slika, koju je pred sobom vidio, bila je njegova žena; prvo čuvstvo, koje je oćutio, bila je ona kao more duboka, neizmjerna tuga i žalost -: on je proplakao, kako nigda još plakao nije.

Pročitao sam priču o tom legalnom (ali ne osobnom) okršaju i na kraju sam proplakao kao kišna godina.

»Njezine suze s lika koji je proplakao prije 52 godine u Siracuzi«, kako je istaknuo rektor, »pozivaju na obraćenje i svetost života.

Je li pošteno da je Nožina barunu Turnu odao sve naše želje, da ga je vodio na Krško, da je dao poklati narod kao stoku, da je - oh, proplakao bih kad pomislim kako su sve podavila naša braća Uskoci, i mjesto spalili.

Jednom je iz pretinca noćnog ormarića izvadio fotografiju nekog srebrom urešenog križa, poljubio je i ispričao nam kako je taj križ proplakao zbog nesloge varošana.

Tko tu ne bi proplakao, baš Simi Maroviću zasvirati Za svaku dobru riječ... (kad su sve njegove riječi bile dobre, i to znaju svi stojeći na kiši i na baltnjavoj travi, zato, zbog tih dobrih riječi su svi i došli, pa makar se Simo odlučio da bude pokopan baš tu u toj magli, žalosti, laporastoj zemlji.