Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. (48) Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod " (49) A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine - reče im: " Vi ništa ne znate. (50) I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne " (51) To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; (52) ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. (53) Toga dana dakle odluče da ga ubiju. (54) Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim.

Bosanskohercegovački selefije, u domaćim medijima najčešće nazivani vehabije - pripadnici najradikalnije islamske struje, pod vodstvom samoprozvanog imama Jusufa Barčića prije nekoliko su godina iz svojih medžlisa u zabitima sjeveroistočne Bosne krenuli u pohod na sela i gradove, čiji muslimanski živalj pod svaku cijenu žele vratiti izvornom islamu kakav se prakticirao za vrijeme Prorokova života.

Iznenada mu se učinilo da su vrata i unutrašnja zavjesa Hrama bili podignuti ili povučeni u stranu, i bilo mu je dopušteno da pogleda unutra, u Svetinju nad svetinjama, u koju prorokova noga nije smjela stupiti.

Ono što danas Isus, za svakoga od nas snažno upozoravajuće i šokantno govori jest, da je moguće biti savršen u ispunjavanju svih obaveza, dužnosti, zakona, biti nepogrešivo redovit i primiti sve što se treba primiti, ne griješiti u ničemu vidljivom ljudskom oku, a opet biti toliko daleko od Njega da će On to stanje prozvati najgrubljim riječima, najvećim upozorenjima i nazvati ga prokletim - " Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. " (Mk 7,6) U isto vrijeme biti bludnica Marija Magdalena, Petar zatajnik, uplašeni i neuvjerljivi apostol, Toma koji ne vjeruje, čovjek koji uporno griješi i bježi od Njega - i biti NJEGOV

Prorokova se usta otvaraju na osmijeh kada vidi gdje Bog spašava narod njegov i to ostatak naroda koji Jahve sabire kao predmet svoje ljubavi da bi nastavio povijest spasenja.

Putom Kajinovim po? oše, i zabludi se Bileamovoj za pla? u podaše, i propadoše od pobune Korahove. 12 Oni su ljage na vašim agapama, bezobzirno se s vama goste? i i napasaju? i se; oblaci bezvodni što ih vjetrovi raznose, stabla besplodna u kasnoj jeseni, dvaput usahla, iskorijenjena, 13 bijesno morsko valovlje što ispjenjuje svoje sramote, zvijezde lutalice kojima je spremljena crna tmina dovijeka. 14 O njima prorokova sedmi od Adama, Henok: " Gle, do? e Gospodin sa Desttisu? ama svojim 15 suditi svima i pokarati sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela kojima bezbožno sagriješiše i za sve drzovite rije? i koje grešni bezbožnici izrekoše protiv njega. " 16 To su rogoborni nezadovoljnici koji hode putom svojih požuda, usta im zbore naduto, ulaguju se u lice radi dobitka. 17 A vi, ljubljeni, sjetite se rije? i što ih prorekoše apostoli Gospodina našega Isusa Krista. 18 Oni vam govorahu: " U posljednje? e vrijeme biti podrugljivaca koji? e se povoditi za bezbožnim požudama svojim. " 19 To su sija? i razdora, sjetilnici koji nemaju Duha.

Sjetimo se samo britke Isusove riječi koju je uputio svojim suvremenicima: " Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene.

Ta snažna prorokova riječ krije u sebi nešto veliko što nadilazi sve što se može zamisliti i što se nalazi iznad bilo kojeg znaka iz dubina podzemlja ili gore iz visina.

I Duhom Svetim potaknut prorokova: Ovaj je postavljen na propast i uzdignuće mnogima

Za to će tužiti zemlja, i što god živi na njoj prenemoći će, i zvijeri poljske i ptice nebeske; i ribe će morske pomrijeti. »(Prijevod Ðure Daničića). 2. Judina poslanica 1,14 - 18:« Ali i za ove (bezbožnike) prorokova Henok, sedmi potomak Adamov, govoreći: ' Gle, dolazi Gospodin s tisućama svojih svetih, da učini sud nad svima, i da kazni sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela, koja bezbožno počiniše, i za sve drske riječi, koje bezbožni grješnici izgovoriše protiv njega. ' Oni mrmljaju i jadikuju nad svojim sudbinom, a žive po svojim požudama.

Ajde, to i nije bilo čudo za pogodit, ali Njego je prorokova da će nas i Japan dobit oli će u najboljemu slučaju završit nerišeno

Treće, Gospodin će staviti riječi u prorokova usta, tako da poruka koju će on naviještati neće biti prorokova poruka, nego poruka Božja.

Misteriozne Pjesma pastira i Prorokova pjesma uokvirene su Gankinim orom i Milchovim boogijem, na temu bugarskog pijaniste Milcha Levieva, jednog od brojnih Bogdanovićevih muzičkih suradnika.

Prema predaji prva svijeća nazvana je prorokova svijeća, druga betlehemska, treća pastirska, a posljednja svijeća anđela.

I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni (5) A vi velite: ' Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, (6) ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju. ' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje. (7) Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: (8) Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene. (9) Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske. " (10) Tada dozove mnoštvo i reče: " Slušajte i razumijte (11) Ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi - to čovjeka onečišćuje. " (12) Tada pristupe k njemu učenici i kažu mu: " Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli tu riječ? " (13) On im odgovori: " Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit će se. (14) Pustite ih

Na kraju ulomka može čudno zvučati prorokova molba za osvetom.

Kontrast između Božje svetosti i ljudske grešnosti (nečistoće) razlog je prorokova plača.

I da niko ne misli da je to neobično što reči čoveka Ismailjćanina upoređujemo sa proroštvima; takav neka pogleda na proroštvo Kajafe, koji reče: " Bolje je da jedan umre za ceo narod. "/Jevanđelje po Jovanu, 18, 14./A vrhovni apostol Petar kaže: " Ni jedno slovo pisma ne biva po svome skazanju, niti čovek prorokova kadgod po svojoj volji. "/Druga saborna poslanica sv. apostola Petra, 1, 20./Čudna neka priča, zar ne?

Skoro će 40. godina od kad je mudri, barba Sršen prorokova: Krepa je inćun

U tom je djelovanju ontološki zakon naše odgovornosti i naše budućnosti u razapetosti između početka i kraja, jer prorokova riječ ostaje valjana do kraja: »Gospodine, ti si naš otac.

Svijeće se postupno pale jedna po jedna na svaku nedjelju došašća kao znak približavanja Božića, a prema tradiciji prva svijeća je prorokova, druga betlehemska, treća pastirska, a četvrta je svijeća anđela.

I ispravni izbor i hrabrost da se borimo za sebe i za svoje bližnje, da se čitav narod i svaki pojedinac vrati Bogu, da se vrati na pravi put, da gradi svoju sreću a ne nesreću, leži u usvajanju prorokova imena da svatko od nas kaže: ja sam Ilija, to znači, ja ispovijedam i živim: moj Bog je Jahve, moj Bog je jedini, svet, istinit Bog, pravedan, dobar, moj Bog je ljubav Bog Otac, Bog utjelovljeni Sin Božji Isus Krist, Bog Duh Sveti Branitelj.

Na Kosovu polju pozdraviše ih kao osloboditelje i osvetitelje staroga reda i strogosti Prorokova zakona.

Ova prorokova propovijed slika je Lazarova uskrišenja iz današnjeg evanđelja.

Gledajuci ovu momcad za sutra ili je jeska za Stoku kao sto je vec neko reka? Ili ce Trebotic bito ono sto je Spaco prorokova (ako se netko ne sijeca Zamijena za Cernata i Ibru pa nam ne treba kupovat igraca za desetku) ili se Balakov zasitio UPRAVE???

U trećem dijelu knjige dolazi do izražaja prorokova ispravnija spoznaja o Bogu-Jahvi kao onog koji nije zatornik života, nego onaj koji oslobađa od zla kako bi narod, makar i kao skroman ostatak, preživio zajedno sa svojim Bogom.

Odatle ova prorokova rijec: " Svi vi koji ste žedni, dodite na vodu " (Iz 55,1).

Ali prorokova stopala su bila umorna, a planina nije čula njegov glas. 59. No ja sam Te dozivao, putovao sam k Tebi, ali to mi nije koristilo. 60. Strpljivo sam čekao, a Ti si bio sa mnom od početka.

Biti u zatočeništvu značilo je biti kao u mraku pa je prorokova najava oslobođenja značila povratak svjetlu radosti slobode.

Svake godine milijuni hodočasnika posjete grad Karbala kako bi obilježile smrt prorokova unuka Huseina koji je umro 680. godine.