Izaijina riječ iz pepela zove razoreni grad, koji sniva pod ruševinama: Ustani, zasini, jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvo ja zemlju tmina pokriva i mrklina narode.

Novi zavjet je preuzeo proroštva poput Izaijina i iščitao njegovo ispunjenje u događaju Isusa.

Posljednju rečenicu Izaijina teksta donosi samo Luka, a nemaju je ni Matej ni Marko: »I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje« (3, 6).

Taj Nazarećanin je bio tako snažno zahvaćen Duhom Božjim da ga je učvrstio u jasnoći spoznaje kako je vrijeme očekivanja svršeno, te kako s njime započinje i ostvarivanje Izaijina proroštva o Mesiji, koji će provoditi oslobođenje, spašavanje iz socijalnih, gospodarskih, društvenih i religijskih pritisaka i otuđenja.

I zar zvijezda što su je vidjeli magi ne bi mogla biti zvijezda Jakovljeva, veliko svjetlo dvaju proroštava, Balaamova i Izaijina?

On žeravom što je uzeo sa žrtvenika Gospodnjega dotače usta Izaijina i reče mu: »Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten.« (Iz 6,7)

Riječima: Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš započinje Izaijina Knjigu utjehe (kako se naziva drugi dio knjige Izaije proroka). Početak evanđelja, Radosne vijesti, početak je i utjehe za kršćanina kojeg vlastito ljudsko iskustvo uvijek podsjeća na malenost, nesigurnost i lomljivost.

Tako i Isus, njezin sin gotovo bismo smjeli reći kao dobar učenik točno pronalazi koja se to Izaijina riječ ostvaruje.

Novi zavjet bilježi ispunjenje Izaijina proročanstva: ' ' Poslije šest mjeseci posla Bog anšela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevojci zaručenoj s mužem iz Davidove kuće

Tom zgodom se pitao, da li je vrijeme da započne mesijansku djelatnost te ako jest, kakav Mesija treba biti: politički i čudotvorni kako želi narod ili skroviti i ponizni poput Izaijina Sluge Patnika?

Prema tome, Jošua je samo dobro ukomponirao ružni rimski običaj pribijanja na križ, starozavjetna Izaijina proročanstva i vlastiti lik i djelo, da bi primjerom potaknuo narod židovski na neku vrstu duhovne obnove i jedinstva, što bi rezultiralo izbacivanjem mrskog okupatora.

Kao da se nanovo uprizoruje Izaijina alegorija o vinogradu koji je, nasuprot gospodarevoj brizi, urodio vinjagom.

Izaijina slika označuje i Crkvu koja je nastavak Jišajeva izdanka, Krista, pa se na nju kao i na njega odnosi: â žDignut je kao stijeg narodima, puci će ga željno tražiti.â ś Želi nam se ovdje reći kako je potrebno kroz došašće strasti pomiriti s krepostima.

Pisac najstarijeg evanđelja, Marko, opisao je Isusovu poruku kao Radosnu vijest očito imajući pred očima spomenuta Izaijina mjesta i prepoznajući u Isusu donositelja te tamo najavljene radosne vijesti.

Isus svoje poslanje, nastavio je Papa, tumači pomoću dvije starozavjetne figure, Sina čovječjega kojemu Bog daje moć i vlast, i Izaijina »sluge Jahvina«, koji prihvaća patnju za druge.

Nebeski glas kod krštenja (»Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina«) je barem djelomično citat iz Izaijina teksta.

I Matej u Isusu vidi ispunjenje Izaijina obećanja Emanuela - Bog s nama (Iz 7, 10 - 14 - Mt 1, 18 - 23).

Prispodobe nalazimo i u Starom zavjetu: na primjer Natanova prispodoba o ovčici (2 Sam 12,1 - 4) i Izaijina o vinogradu (Iz 5,1 - 7).

A to znači da Emanuelova majka nije Ahazova ili Izaijina žena

Isus Krist je svjetlo i spasenje; on je i ispunjenje Izaijina proroštva, on je naviještao blizinu kraljevstva, a poziv koji je uputio Petru, Andriji i sinovima Zebedejevim označio je dubinsku promjenu u njihovim životima.

Sve? ano euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli predvodio je rije? ki nadbiskup Ivan Dev? i?.? Zbog svega što je za siromahe? inio, Crkva u sv. Vinku s pravom prepoznaje? glasonošu radosti? iz Izaijina proroštva?, rekao je nadbiskup Dev? i? u svojoj propovijedi objašnjavaju? i kako iz Izaijina teksta spoznajemo dublje zna? enje Vinkova karitativnog djelovanja kojemu cilj nije bio samo ublažiti trenutnu nevolju, nego i dovesti do cjelovitog shva? anja i prihva? anja spasenja i onoga koji ih tomu može dovesti.

Ima jaslica i s vukom, panterom, lavom, medvjedom, kao ostvarenje Izaijina proroštva: " Vuk à ¦ e prebivati s janjetom, ris ležati s kozlià ¦ em, tele i lav zajedno à ¦ e pasti, a djetešce njih à ¦ e voditi.

Stvarna Izaijina knjiga čuvana je u jednom krugu njegovih učenika, koji možemo nazvati Izaijinom školom.

Ipak, važnija od toga jest činjenica da je u njihovoj vjerodostojnosti ostao zabilježen trag ljubavi drugih ljudi i Crkve koja je imala hrabrosti zauzeti se u tolikoj mjeri da su pisani tragovi sačuvali blistavi put čovjeka koji je ostvarenje Izaijina uzora.

Objavite narodima djela njegova. Ova Izaijina pjesma potječe s kraja babilonskog sužanjstva.

Osobito je naglasio redak: »... da navijestim godinu milosti Gospodnje i dan odmazde Boga našega.« No kad se Krist u Lukinu evanđelju pozvao na taj tekst - primijetio je propovjednik - on je ispustio drugi dio Izaijina navoda koji govori o odmazdi te završio s navještajem godine milosti Gospodnje.

Originalni kontekst prvoga dijela Izaijina teksta je zahvala za ispunjenje proroštva da će se Izrael iz sužanjstva vratiti u Jeruzalem.

Bez Izaijina glasa adventski tonovi ne bi imali svoju prepoznatljivu snagu.

Iako se najava i potvrda proroštva smješta u životni i politički kontekst Izaijina vremena u kojemu se ' podsjeća ' na rođenje budućeg kralja Ezekije te rođenje njegova sina, pravo ispunjenje pisama i proroštava dolazi u Kristu Isusu.

Drugi dio Izaijina citata, u kojemu prorok vidi svoje poslanje siromasima, sužnjevima i potlačenima nakon povratka iz sužanjstva, Isus vidi ostvarenim u svom poslanju, jer on kaže: »Danas se ispunilo ovo Pismo« (4, 21).