Prorokovu molitvu možemo preuzeti i mi članovi Crkve te je upraviti Bogu posebno u vrijeme adventa ili došašća da bi se u nama probudila jača svijest i vjera u već objavljeno Stvoriteljevo spasonosno čovjekoljublje kroz osobnost Isusa Krista.

Zašto nepredmnijevana smrt? Zato što se želja za smrću očitovala jedino u Hasanaginičinim mislima koje streme želji za susretom s Hasanagom u prorokovu vrtu - sinonim za (kršćanski) Raj.

Petorica su stajala iza mene, a doveli su još šestoricu koja su vikala i zazivala Boga, Proroka i Prorokovu obitelj.

Pripjevni psalam nastavlja prorokovu tužaljku, samo su mu izrazi nekako mirniji i puniji pouzdanja u Božje milosrđe.

Pa ipak, nigdje na nekom tako malom prostoru nije preživio gotovo potpuno sačuvan iliro-grčko-rimski, neolitičko-antički jelovnik, u kojem se žari vrijeme i dimi naslijeđe nepisane povijesti, poput iznutrica na prorokovu žrtveniku, kao na otoku Braču, možda najtajnovitijem od svih otoka srednjodalmatinskog arhipelaga.

Kao dio svoga svetoga putovanja, mnogi hodočasnici idu u Medinu da bi posjetili Muhamedov grob i Prorokovu džamiju.

U ovom prorokovu tekstu mi kršćani gledamo najavu obnovljenog bogoslužja u kojem će Krist Gospodin biti žrtva i žrtvovatelj.

Tko javno pogrdi Prorokovu vjeru, valja da javno okaje svoj grijeh.

»Ode ona i učini kako je rekao Ilija: i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin.« (1 Kr 17,15) Širokogrudnost srca i vjera u prorokovu riječ potakli su udovicu iz Sarefte na djelo ljubavi prema bližnjemu tako herojično da je stavila u rizik sam svoj život i život svojega sina.

Jer čuvamo čistu vjeru Prorokovu i jer nećemo da primimo gadne tuđe adete i strano odijelo.

No, drugi dio današnjeg prvog čitanja izražava najdublju prorokovu vjeru da je Bog tu, posve blizu, i u zlu vremenu.

Sa svih strana zapadne Bosne i iz kršne Hercegovine sabralo se tu nebrojeno ljudstvo da vidi i pozdravi svoga junaka koji je obranio vjeru Prorokovu i povlastice bosanskih muslimana.

Bosanski begovi zakleše se vjerom svojih djedova da će proti tim novotama ustati sa sabljom u ruci i braniti stare svoje povlastice i čistu vjeru Prorokovu.

Ne želi ponoviti Prorokovu grešku i olako prepustiti Crkvi da se bogati na račun njegova lika i djela.

Na prorokovu jadikovku Bog odgovara i zapovijeda mu da napiše za vječna vremena ovu pouku: " Propast će onaj čija duša nije pravedna, a pravednik će od svoje vjere živjeti " (Hab 1,4), Eto to je poruka Božja narodu.

Prvi ističe božansko podrijetlo proročke službe, dok drugi usmjerava na prorokovu zadaću glasnogovornika ili Božjih usta.

No Ahaz se oglušuje na prorokovu riječ govoreći: Ne, neću iskati i neću iskušavati Boga (Iz 7, 12).

Tko se od Alaha odvrne, odnemariv čistu vjeru Prorokovu, past će u nevolju.

Njegovi pristaše, kojih bijaše dosta među begovima, zatim plaćeni po njem derviši trčahu po zemlji od mjesta do mjesta, pozivajući u boj malo i veliko: »Na oružje, pravovjerni, ide nekrsta sva sila, obranimo vjeru Prorokovu« Na te riječi stalo se zbilja sve oružati.

Begovi koji su u Travniku svjetovali da se vezir povede u Hercegovinu, nisu imali baš krivo, jer osobito neuki, vidjevši vezira, glavu zemlje među ustanicima, mišljahu da ne može i ne smije biti inače nego da treba vojevati za vjeru Prorokovu i dragovoljno se vrstahu pod zastavu Bosanskoga Zmaja.

Oni se smatrahu ne podložnicima već saveznicima carigradskoga padiše čiji su glas slušali samo onda kada ih je kao glava muslimana pozvao u boj za vjeru Prorokovu.

Pjesma ljubavi govori o prorokovu prijatelju.

Pošto se najprije pomolio, Gospodin ga je ohrabrio te je s pouzdanjem zapjevao onu Prorokovu: Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.

Zajednica prihvaća prorokovu propovijed s pozivom na vjerničku radost i odgovara da se raduje u Gospodinu koji je odijeva haljinom spasenja, iako materijalni uvjeti života i dalje ostaju teški.

Trostruko ponavljanje istog motiva formalno objedinjuje tekst Ez 2 s u cjelinu, a u isti mah i sadržajno definira prorokovu zadaću, ističući pritom slobodan izbor njegovih slušatelja.

U već poznatoj narodnoj prići strukturiranoj u 3 faze: 2 grupe kraljevih poslanika su uništeni dok treći sa svojom vojskom preživljava samo zbog toga što priznaje prorokovu moć.

To te MAJSTOR tvojim rijechima usrdno umoljava da mu " prorokovu " INFANTILNU DUALNOST ne podastiresh kao ozbiljnu pamet, Nadjitelju Lazhe i Paralazhe

Religija represije i zla, to bi se moglo reci za " prorokovu " Ummu = Umet