Protrnem od boli ponekad... od utisnutih dodira... od kapljica kise na prozoru... od kobnih pogleda na ulici... od jezovite stvarnosti...

A opet, najvažnije je da nitko nije nastradao, evo i sad protrnem kad pomislim što bi se dogodilo da je netko slučajno prolazio kad je vjetar bacio krov kaže nam Ivanka Bauk dok sa suprugom gazi po ostacima ternite i drvenih greda.

Još i danas protrnem kad se sjetim naših susreta u početku dok smo se samo promatrali sa pristojne daljine.

miris onaj poznati miris doma i mama treba mi ono nesto da se smijem da disem punim plucima da gledam tresnju kako cvate da mi vjetar nosi kosu i da slusam ptice kako cvrkucu treba mi tisina treba mi daljina i sjeta zaspalih snova duga poslije kise treba mi treba sunce ujutro treba mi zagrljaj tvoj sunce s tvojih obraza i poljubac rumenih usana trebam tvoje plave oci i pogled da protrnem do nemoci trebas mi ti da zagrijes hladnu postelju poslije ponoci treba mi zalazak sunca u tvom narucju i jutro u tvom pogledu

Kad me pogleda onim prodornim ocima, naprosto protrnem.

Ti ne znaš koliko mi značiš ne znaš koliko me boli nisi primijetio da te gledam drugačijim očima da mi glas drhti kad razgovaramo da protrnem kada me dotakneš da li si ikada primijetio tugu u mojim očima kada se rastajemo?

Ja u čudu: " Ne, zašto? " Kažu oni: " Možda torbu? " Opipam rukom mjesto na kojem je trebala biti torbica, ona mala koju stavim popreko tako da su mi obje ruke slobodne, i protrnem - torbice nema

Isuse, dok mislim o onome što su drugi o Tebi domislili, dok mišlju nastojim izači na čistac, vidim kako mi od Tebe ostaje sve manje, sve dok ne protrnem od ispražnjenosti od Tebe, od Tvoje nevjerojatnosti, nemogučnosti...

' Protrnem kad se sjetim nekih situacija iz puberteta, primjerice tati sam ukrala automobil i usred mećave, noću, krenula se pozdraviti s dečkom koji je išao u vojsku.

To je jedini čovjek koji me svaki dan pogleda u oči, i od toga protrnem makar su mu oči beskrajno tužne...

Svaki put protrnem kada se sjetim kako izgleda proces nastajanja krznene odjeće.

O zemljo, otvori se i progutaj me od srama sva protrnem, ali ne znam

Jerbo... na sam trzaj prstom po žičevlju The Edgea ili zvuk Bonova maznog glasa, ja se smrznem i protrnem i mozak mi počne plesati.

Tricky (aka Adrian Thaws) - jedan pogled na ovog covjeka i protrnem do kosti.

I još protrnem kad zvoni mobitel, iako on nema ovaj broj, iako sam pet - šest brojeva zbog njega promijenila.

Njen pogled, oči i osmijeh oduzimaju mi dah, a kad me dotakne protrnem kao nikad do sada u životu.

koji pogled.... sva protrnem kad ovo vidim iiiiiiiiiiiii 1658

Idemo van sa " biserima " u naletu strasti u chatu... pade meni na pamet poslati mu sexi clip uz par popratnih rečenica... stisnila njegovo ime (direktoru počinje s istim slovom) automatski izbaci dir. adresu i ja od brzine pošaljem.... kad sam vidila šta sam učila srce mi u pete skočilo..... sva sreća filmić je bio prevelik i vratilo mi ga ko neposlano..... tih hebenih pet minuta dalo mi je dvadeset sjedih.... još protrnem kad se sjetim

Kako da strpljenje onda ne izgubim? 6 pomislim li na to, prestravim se i sam i? itavim svojim tad protrnem tijelom. 7 Zašto na životu ostaju zlikovci i, što su stariji, mo? niji bivaju? 8 Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se množe pred o? ima. 9 Strah nikakav ku? e njihove ne mori i šiba ih Božja ostavlja na miru. 10 Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se. 12 Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale. 13 Dane svoje završavaju u sre? i, u Podzemlje oni silaze spokojno. 16 Zar svoju sre? u u ruci ne imahu, makar do Njega ne drže ništa oni? 17 Zar se lu? opakog kada ugasila?

I danas protrnem čim se toga sjetim - smije se Tonka

Kad se samo sjetim da ću za deset godina plaćati gomilu kredita i bogzna što još ne, protrnem.

tako da te molim da budeš malo objektivnija. a očito podobnik ima i veliki broj višeplodnih trudnoća, što se mpo liječnicima ne priznaje kao plus. ni moji duplići ni tvoje trojkice statistički nisu uspjeh, zbog rizika. pogotovo su trojke užasan rizik. cmok tvojim malim čudima i drago mi je da je sve dobro prošlo. uvijek se sjetim osijek i protrnem, čak i kad je moja dupla trudnoća u pitanju.

A ja brinem iz dana u dan, a protrnem svaki put kad ga zaboli u prsima.

Bez obzira što znamo da nije ništa opasno i dan danas protrnem kada se zagrcne ili proizvede čudan zvuk i uvjerena sam da se to neće promijeniti jer to su čari roditeljstva.

Scena koje se sjećam i zbog koje protrnem kad je se sjetim je ta kada žena hoda duuuugačkim hodnikom.

I ovo kratko vrijeme dok smo čekali da nam Bernard otvori je bilo dovoljno da protrnem od hladnoće.

A kada me dotakne Ja protrnem I bogove i vragove zovem Ako mogu vrijeme da zaustave

Ovo je događaj koji mi je obilježio ostatak mog jadnog lezbijskog života i svaki put kad ga se sjetim, protrnem i vratim se u tu mješavinu svega što sam osjetila tu večer dok sam primijetila kako Ona postoji.

... puni mjesec... skrivaju ga stabla koja pružaju svoje granje, svoje nemirne ruke k njemu... ružne zgrade s ostarjelom fasadom na kojoj se vidi dašak vremena... krpice oblaka se polagano vuku po nebu... tihi povjetarac se zavlači u moje kose, mrsi ih, igra se s njima... hladno mi je... ne mogu uhvatiti zrak, nešto me guši iznutra... pripaljujem cigaretu u nadi da će mi biti bolje... ah... napokon nešto što volim... uvlačim svaki dim kao da je posljednji... ali i dalje se gušim... nekakve sablasti prolaze kraj mene... sa bezličnim izrazom na licu... iskrivljeno... cere mi se... uživaju u mojoj patnji... neka, neka, samo si vi dajte oduška, stići će vas moje prokletstvo jednom... kad to budete najmanje očekivali... zaslužili ste... vi pojedinci... za ostale me nije briga... odjednom, sva protrnem... nekakva prikaza... pogledao me je ravno u oči... nisam ga pitala što želi... nisam htjela... znala sam odgovor unaprijed... opijao me je sa tom svojom čudnom pojavom... nisam htjela odgovoriti... obećala sam si da neću... jednostavno... produžila sam naprijed... ne osvrćući se... slijedio me je... želio je znati razlog... nisam mu ga htjela dati, samo sam mu odbrusila... oštro, kao što i priliči... neću popustiti... više ne... u sebi sam ponavljala da sam jaka... zavaravala sam samu sebe... žurnim korakom sam otišla... da ne bi popustila... nakon nekog vremena besciljnog lutanja zastala sam... osvrnula se... nije ga bilo... ovaj put sam ja otišla... bila sam ponosna na sebe... ovaj put... ovaj put je bilo drugačije... bila sam ponosna, ali u dubini duše mi je bilo žao... nisam to htjela... mislila sam da da mi je svejedno... ali sad vidim da nije... neka... sve je to za ljude (kao što bi on rekao)... neka, proći će... u redu je... barem malo, ali u redu je... vratila sam se na svoje ishodište... bilo je puno već dobro poznatih osoba... nisam pripadala među njih... svi su bili zavedeni nekakvim čudnim opijatima... napustila sam ih... da uživaju... lutala sam bez cilja... nisam razmišljala... okupirala sam svoje misli sa sitnicama... oblak je skrio mjesec... neka...

I što da ja sad činim, kako da se na tebe ne vraćam uvijek i ponovno, što da činim, reci mi... i zašto svaki put protrnem kad si blizu, i ignoriram te... ne radim to nikom drugom, osim onome koji mi se sviđa... bojim se... ali neću ipak neću željeti više... možda se dogodi, neznam... ali ako već do sada nije, neka tako i ostane, možda mi ide na živce svaki put isto ponavljati, ali više ne...