Ja sam umjetnički direktor Splitskog festivala od 1998. godine, a u posljednje četiri godine s Prokurativa su izišle pjesme: Još i sad (sva zadrhtim) od Nine Badrić, Sada kada više nisi tu i Da ili ne od Divas, Sad kad je srcu najteže Ivane Banfić, Balada o Šarku Deana Dvornika, Vraćam ti se, Dalmacijo mati Miše Kovača, Život je samo most Josipe Lisac, Sedam dana skupine Karma, i sve su to bili veliki hitovi.

[ EDIT ]... sjećaš se naših sati.. 22 i 20.. [.. tih minuta sreće ali i bola ]... sjećam se tvog straha kad si stavio aparatić.. [.. poput malog djeteta.. jesam li ti rekla da mi je to tako slatko..? ]... sjećaš se kad si mi rekao da ne želiš da odem iz tvog života... [.. možda nikad nisam ni ušla u njega.. ].. sjećam se izljeva mojih osjećaja u onim slovima... [.. besmislena slova, ali težina osjećaja i sada pritišće srce.. ].. sjećaš li se šta si mi odgovorim na to..... sjećam se.. ništa..... sjećaš se onog pogleda koji je govorio više od riječi koje ikada mogu preći usana.. [.. na pomisao tog trena sva zadrhtim, tad sam osjećala nevjerovatnu sigurnost ].. sjećam se kad te nisam htjela pozdraviti... [.. nisam bila tako hrabra kao šta sam ti se činila... ].. sjećaš se kad smo se prvi put posvadjali... [.. baš taj dan našli smo nasamo i nismo znali šta si reć.. i sad me boli ta šutnja.. ]... sjećam se tvojeg neodoljivog smiješka.. [.. zauvijek urezanog u moje srce... ]

Ali zbog strpljenja divnih roditelja, utjecaja izuzetne žene koja je sada moja supruga i ponovo oživljenog odnosa s milosrdnim Bogom, zadrhtim kad pomislim kojim me je to tamnim putevima moglo odvesti.

Uvijek zadrhtim na taj trenutak kad se pogledi odjednom sretnu, dah zastane, odjeća se polako, ali sigurno guli s tijela dok se ona istovremeno pokušavaju utisnuti jedno u drugo.

Uzmi mi ruku Uzmi moje strahove i nemire Uzmi moje neizvjesnosti Budi mi blizu, najbliže Kada zadrhtim, reci mi da će proć, Da je sutra novi dan, Kako ćeš i sutra biti tu Sutra Uzmi moje tuge Reci mi da ima smisla Reci mi da u ljubav mogu vjerovati Ja ću ti dati svoje misli Dat ću ti svoje trenutke Dat ću ti osmjehe...

Evo samo mali dio istine... o muško-ženskim odnosima... a ja bi tila pozzzzat svog jednog tipa na kojeg zadrhtim kad ga vidin... aaaa mali, kad budemo skupa... šta ću ti raditi.... hihihi...

Sva zadrhtim kada te ugledam, kada mi se nasmiješiš i u znak pozdrava kimneš glavom jer zbog drugih nesmiješ ništa izgovoriti na glas.

Orgazam me drži u toplim grčevima još neko vrijeme, i kada Bojan u nekoliko poteza svojim gladnim buzdovanom izbrizga svoju bisernu ogrlicu na moje zarumenjene grudi, još nekoliko puta zadrhtim.

U jutranjoj rosi umivam lice, svježi dah jeseni uvlačim u srce.. Zadrhtim kao breza.. Probudim se i shvatim od čega me hvata jeza.. Noć je ustvari hladna postala, a ja sam samo zbog snova u toplini ostala..

Dlanovima lagano klizi preko mojih izuzetno nadraženih prsiju i uvjek kada dodirne bradavice zadrhtim i malo glasnije zastenjah kao da sam na rubu pameti.

Priznajem, ima trenutaka kada zadrhtim, kada posumnjam u tvoje riječi, kad mi se čini da tu nadu ne mogu zadržati rukama svoje vjere, jer curi i nestaje poput pijeska među raširenim prstima.

Jednom kad mi sretnemo se u vervi grada ako ti ime izgovorim i ne zadrhtim tada

u mom slučaju još ima strasti, naravno ne u onim euforičnim količinama ko u prvih par god. veze, ali još uvijek zadrhtim kraj mog dragog...: cerek: ' ' leptirići ' ' su nagovještaj zaljubljenosti, oni odlete, ali dobivaš nešto po meni daleko kvalitetnije - simbiozu dvoje ljudi u svim segmentima.

I ta kap je dovoljna da zadrhtim.

No ja radije odabirem sladoled s klincima u slastičarnici, finu večeru s muškarcem od čijeg dodira sva zadrhtim i trač s frendicama nad komadom čokoladne torte.

.. kad znam da mogu sve što poželim, kad osvajam svijet i uspjevam u svim pothvatima, kad gubim i učim na pogreškama, kad se dižem sa dna se i krećem dalje.. i onda me on pogleda u oči, a ja zadrhtim jednako kao prije 10 godina i osjetim da sam posebna takva kakva jesam, sa svim nesavršenostima.. u tim situacijama se osjećam najženstvenije jer sam tada cjelovita osoba koja osjeća svoju bit..

Nježnim dlanovima lagano klizi preko mojih iznad svega nadraženih grudi i uvijek, kada dotakne bradavice, zadrhtim i svaki puta malo glasnije zastenjem.

Mislim,.. i sad zadrhtim zbog njega, ali nije to isto kao na pocetku.

I nekako sav zadrhtim uvik kad ovuda prođen, pa se sitin gitara, pisme, društva...

Mene je život nasuka na stine I sve nevere diga je name Samo se tuga u šake stisne kad ka i vitar projdeš uza me Zadrhtim cili ka galeb na buri Al ne dam da me potopi plima I kad zaboli ja idem dalje Koliko vire u meni ima.

gledam na sat... dobro je, još imam vremena neću zakasniti ulazim u mali caffe, tu ću te čekati, pomalo nemiran minute duge u očekivanju... i tada, dolaziš vidim te kako ulaziš, svjetlost popodnevnog sunca blista za tvojim koracima... sada si tu tvoja haljina od tamne, zelene svile, dovoljno duga i dovoljno kratka, otmjeno nabrana, senzualno uska gledam te bez riječi, ustajem i pružam ti ruku, spuštam poljubac, neosjetan, kao dah vjetra, na tvoje zapešće povedem te tih korak, dva, do stola, sjedamo, tiho... tiho te gledam, još uvijek opčinjen tvojom ljepotom a ti se nagneš prema meni, grudima mi usputno dodirneš ruku, zadrhtim, ogledam te u oči potreban mi je toalet, kažeš mi tiho, ustaješ gledam pokrete tvojih kukova dok se udaljavaš svaki tvoj korak i želja je sve veća... pogledom te pratim nekoliko trenutaka prolazi, bez misli, samo tvoja slika lebdi dok na trenutak zastaneš i uhvatim tvoj pogled širom otvorenih očiju... niz leđa krene milijun mrava nepomično čekam, vraćaš se, lice ti sjaji zadovoljstvom sjedaš nasuprot mene, pružaš ruke preko stola šake su ti stisnute, koju ruku želiš, pitaš me... obje, kažem, nekako tiho, kao da se bojim da ne prekine se ta čarolija. daj mi svoj dlan, čujem kako mi govoriš tiho, tvoji prsti se šire, utiskuju na moj dlan komadić tkanine, zelene, svilene u trenutku kad shvatim zaboravim disati tvoje vlažne gaćice stisnute u mom dlanu... teško skrivajući drhtanje, prinosim ruke licu miris tvog ljubavnog izvora ostavlja me bez svijesti...

priviajm uz sebe toplinu iskonsku zrele majke žene krunicu joj na vratu uzdignutom strahom ljubim prestrašen zadrhtim i na grudi je nemirne prislonim u bunilu budim jutrom snove oznojene Zdravko Odorčić

A kad se sjetim njegovih sestara, jednostavno zadrhtim.

... čuvaj me kada jesen dođe, kad su zvijezde hladne a na usne padne gorko crno grožđe... da ne zadrhtim ako ljubav prođe...

- Okrene glavu nalijevo i pogleda me hladno pravo u oči: zadrhtim od njenog pogleda.

Ali te boje, ti pokreti to bijelo koje kao iskre odskakuje nad zelenim čini doista da zadrhtim cijelim tijelom toliko me ta senzacija potresa, toliko intenzivno uživam u njoj da mi posve jednostavno suze naviru na oči a to je novo.

Nije li ljubav to što zadrhtim svaki puta kada pomislim na tvoj glas, na tebe samog?

Zadrhtim od slatkog sjećanja, ali odmah zatim sjetim se njenog ljutitog i zelenog bljeskajućeg pogleda, dok me ucjenjivala, prijeteći mi.

ali istina se vratila sama... nenadano... iskočila na površinu... jednim pozivom u cetiri sata ujutro... opet je srce jače zakucalo, opet su suze zamaglile vid... opet se vratila ona nada... ona prokleta nada, koja se uvik javi, uvik vrati... koja me natjera da ja zadrhtim na svaki njegov poziv, na svaku njegovu poruku...... možda se promijenio... uvijek ista priča... i znam da se nije promijenio... znam... 99 posto znam... al onaj jedan posto... taj jedan posto me proganja, uvlači mi se u misli i u snove...

Sav zadrhtim kada mi se slučajni prolaznik slučajno nasmije jer mi se učini poput lica s predizbornih plakata - neiskrenim i ciničnim