Shvatio sam, dakako, krkajući se Balaševićevim stihovima, a i ponekom meksičkom poslasticom... kako neke individue jednostavno - ne volim... ne onako da ih mrzim, nego... trebalo bi ih izbjegavati... a meni, potpuno indoktriniranom, zadrtom i krajnje fanatičnom mladom kršćaninu po glavi se mota i ona ' ' Ako volite samo one koji vas vole, kakva vam je plaća? ' ', pa sam nastojao ići protiv struje, prečesto i u glavu onih snalažljivijih i krupnijih riba, ne birajući sredstva i ne tražeći brazde za bijeg iz tih virova koje su mi tako vješto podmetali... nastojao sam mijenjati svijet, barem ovaj moj nikakvi i maleni... ali brate, ne ide... nikome nije stalo do tog i svatko tjera po svom... da, to je živa istina... pa sam stoga odlučio da definitivno ne volim izvjesne strine, šogore, komšiluk, pa onda One Što Brinu Brigu Tuđu, pa ne volim ni zatucane, pa ni one gratis beskičmenjake, pa ni uštirkane kravataše ni krvoločne pse i gospodare, niti nađubrene trotoare, ne volim ni lopuže što vole tuđa kola, pa bogami ni one što sipaju sve neko znanje napola, ne volim nit one šiznute malko, a sigurno ne i živčane bolesnike, ne volim nit izbore nit plakate nit televizor, nit uzdržane i trezvene, pa ne volim one štreberčine, vječne odlikaše, škrtariju, a tek ne volim intelektualce koji važno vrte palce, a tako se lako prodaju u bescijenje... ne dragi moji, ne volim ih... baš ih ne volim... kao ni snobove svih vrsta - od onih alternativnih u Močvari do onih kvazielitinih po Hemingwayima i Piranhama i sl., a tek mi se od narodnjaka i provincijalaca diže kosa na glavi... da, da... zatucani, rekoh to već... mnogi će se prepoznati u ovim skupinama, pa stoga molim, bez uvrede jer čisto je to umjetnička sloboda i pomalo umjetnički plagijat kad kažem da vas ne volim... zapravo... ne volim s vama... nadam se da shvaćate, al odlučio sam se još par godinica, možda daljnjih 20 jurcati po spomenutim Utvrdicama... nisam spreman za evoluciju, ne još..