Za Valdenfelsa se čini problematičnim svaki model centriranja, bez obzira da li je okupljen oko užeg ili šireg središta, u svim njegovim vidovima (egocentrizma, etnocentrizma, nacionalizma, provincijalizma, kosmopolitizma, logocentrizma, evrocentrizma, funkcionalizma...) Jedan od najdelotvornijih mehanizama ovladavanja stranim, koji tendira da ga preradi, apsorbuje i u svoje ruho zavije, jeste prisvajanje.

Ne " poziva " se: jednostavno se konstatira, da su studentski prosvjedi u Hrvatskoj dio svjetskog studentskog pokreta. (I u SAD, također, u Brazilu itd.) Spomenuo sam već da nam to svima izgleda strašno čudno, da hrvatski građani u nečem svjetskom sudjeluju direktno (a nije sport), kao nešto sasvim normalno: svi patimo od provincijalizma.

To se upravo neposredno razmahivalo prije 2000. u tzv. ognjištarstvu, jubilarizmu (Magnum), mirakularnosti hrvatske naive, svakovrsnoj domovinskoj pobožnosti (oltari), u čipkasto zaštićenom, uneskovskom dekoru hrvatskog provincijalizma, zapravo nacionalnog kulturnog redukcionizma.

Korisnost izraza Âťminorna književnostÂŤ koju su uveli Gilles Deleuze i Felix Guattari jest u tome što se ne primjenjuje i ne odnosi isključivo na literaturu koju je stvorio samo jedan manjinski jezik već može poslužiti kao naziv za bilo koju književnost što je stvara neka manjina u okvirima većinskog jezika. 5 Kada je riječ o hrvatskoj književnosti u Mađarskoj, valjanima i funkcionalnima pokazale su se tri značajke minorne literature, jezična deteritorijalizacija, individualno uklapanje u okružujuća politička polja sile te kolektivno raspoređivanje izražavanja, 6 koje su u toj književnosti rezultirale oslobađanjem umjetničkoga jezičnog izričaja i, osim uživanja u vlastitom glasu, mogućnošću artikuliranja amaterski h verzija provincijalizma.

Literatura koja se razvija pod utjecajem takvih zahtjeva nikada se ne može osloboditi obilježja provincijalizma, a nj ezina opravdanost postojanja i sama po sebi uvijek se stavlja pod znak pitanja.

U tom smislu, i ova pretjerivanja sa znanjima, socijalnim vještinama i stavovima o dženderima koje predlaže hrvatska Agencija za odgoj i obrazovanje treba sagledavati u kontekstu našeg uobičajenoj političkog provincijalizma.

Split grca u mrtvilu provincijalizma i krajnje je vrijeme da ga počnemo čupati iz te baruštine.

Današnji je Karlovac koktel nastao od utjecaja pojedinaca koji su altruistički stvarali grad i uzdizali ga iznad etikete provincijalizma, vizije vizionara i intelektualaca, ljubavi prema gradu i slike maglom skrivenih rijeka.

Provansa je provincija bez provincijalizma, mirni kraj u kojem bi rado ostali živjeti svi koji ga posjete, makar bili rođeni na asfaltu i ovisni o strastima koje nude najveći svjeski gradovi.

Rašireno praznovjerje prema kojem svaka sredina koja nije Zagreb smije proizvoditi samo one struke koje joj trebaju " proizlazi iz manje simpatičnih oblika provincijalizma, i s njim nema svrhe polemizirati, no ukoliko prevlada možemo hladno ukinuti i Strojarski fakultet u Brodu.

Tranzicija uokvirena liberalnim kapitalizmom u kojem danas živimo u novoj sprezi s aktualnom kulturnom politikom opskurnog provincijalizma dovela je do katastrofalnih lomova u kulturi Srbije.

Ni Krleža, ni Ujević, ti stožeri naše dvadesetostoljetne literature, ne bi bili mogući da legendarni AGM nije trgnuo hrvatsku književnost iz letargije provincijalizma i uveo je u maticu svjetske pisane riječi.

U traljavom se izvođenju izgubio i potencijalni humor originala koji je režijsko čitanje poništilo i bacilo na konopce malograđanske komedije s primjesom lokalnog provincijalizma.

Dakle, ne vidim razloga zašto ih ne upotrijebiti (tj. uporabiti;) kao i bilo koji drugi kolokvijalni izraz; nedavno se na jednom blogu povela rasprava oko pravopisa pa mi se prigovorilo da sam jezični čistunac (a to je navodno odraz mog provincijalizma), a sad mi se podmeće nepoznavanje književnog jezika.:) Ta nemojte kasti;)))

Zbog dosljednog blaćenja i preziranja austrijskog provincijalizma, Katoličke crkve i nacističkih težnji zaslužio je nadimak Nestbeschmützer.

Matoš je bio taj koji je hrvatsku književnost lišio provincijalizma i prožeo tadašnjim europskim strujanjima.

Sva ta sjajna subverzivna mreža na kojoj se tkala nova predstava Ivice Buljana na pozornici Satiričkog kazališta Kerempuh najvjerojatnije će značiti visoki standard, a u Puli je platila punu cijenu provincijalizma i elementarnoga kazališnog neznanja.

Ukoliko to nije shizofrenija struktura, meni to najviše sliči na dirigiranu koncepciju umjetnosti, a rezultat takve koncepcije, takve »teorije i prakse«, toga stvarnog provincijalizma, najčešće je visoko rafinirani kič.

To je Tuđman, u konzekventnosti svoga neliječenog provincijalizma, shvaćao i sve do rasprodaje banaka strancima pred kraj života, odbijao je plaćati te carinske dadžbine.

U mnogim stavovima trebali bismo se riješiti taloga provincijalizma.

Nije li ovo primjer hrvatske nesolidarnosti i intelektualnog provincijalizma?

Nestručnost, diletantizam, nesmotrenost i ne-urednost ustanova i pojedinaca koji su, na ovaj način, pokrenuli i proveli ovu nagradu doveo je do toga da se mnogi, jednako zaslužni pojedinci, osjećaju uvrijeđenima i zakinutima, a svima zajedno, nažalost, ostaje u ustima opor okus regionalnoga provincijalizma.

Progovoriti o svoj bijedi hipokrizije, snobizma i provincijalizma od kojih je bitno sastavljena hrvatska kultura, bijedi koja se na tom poetičnom festivalu goropadnom prozaičnošću manifestirala.

Rašireno praznovjerje prema kojem svaka sredina koja nije Zagreb smije proizvoditi samo one struke koje joj trebaju proizlazi iz manje simpatičnih oblika provincijalizma, i s njim nema svrhe polemizirati, no ukoliko prevlada možemo hladno ukinuti i Strojarski fakultet u Brodu.

Tu je teško govoriti o skučenim horizontima, više je tu riječ o još jednoj, olako propuštenoj prigodi za neki ozbiljniji bijeg iz provincijalizma u koji smo na silu, mimo svih dosadašnjih splitskih tradicija, ugurani.

Dakako, da nam je (da mi je) ovo sve jasnije i očevidnije nakon svega što smo proživjeli i ostvarili (s pitanjem jesmo li zaista već i sasvim »otvoreno« društvo), no stanovite značajke elitnoga tiska i dalje ostaju iste: potpuno pokrivanje unutrašnjih i vanjskih događaja, biznisa, umjetnosti, znanosti i obrazovanja; prisutnost »interpretativnih«, »pozadinskih« i »dubinskih« članaka; tipografsko i općenito uređivačko dostojanstvo; pomanjkanje senzacionalizma; dubinsko i analitičko shvaćanje događaja; odsutnost histerije i kulturni ton; cjelovito i nepristrano pokrivanje vijesti i ozbiljan, moralan pristup novostima; maštovitost, doličnost, zanimanje za demokratske probleme i humanost; izvrsna urednička strana; orijentacija koja uzdiže iznad provincijalizma i senzacionalizma.

Kod Maje Bezjak u to je vrijeme zanimljivih kreativnih strujanja u svjetskom baletu očita težnja za otvaranjem domaće scene novim koreografskim idejama i estetikama, želja za bijegom od provincijalizma, koji žestoko napada.

Autoričin pristup istodobno odbija neplodne konfrontacije provincijalnog amaterima i profesionalnog provincijalizma, ali ih ne zaboravlja i ne ignorira njihovu moguću nedostatnost ili štetnost.

Zato je čisti britanski šovinizam pokazivati na Ameriku kao na zemlju puritanskoga provincijalizma.

Uz sve temeljne prometnice, danas mu je jedna od bitnih oznaka upravo vrednovanje hrvatske prošlosti, spoznavanje aktualne sadašnjosti i konačno brisanje provincijalizma.