Većina riba može se uhvatiti na čeku al tabinja pregledom rupe dolazi na čeku ako joj stanemo na ulaz i samo provirimo.

Morali bi samo paziti da nam ne utekne zadnji bus za nazad, što bi provjerili tako da provirimo na busnu stanicu sa malenog balkonića.

Kad je tako, daj da malo provirimo... da barem okusimo djelic tih skrivenih radosti, da prije Ramazana halvom usne zamirisu... ionako Arife u Ramazanu i nema... jer je Bismillahirrahmanirrahim - INSAN, u tom mjesecu...

Promatrajući je u cjelini knjiga je izuzetno zanimljiva, čita se u dahu, a Miri Kolar zaista treba odati priznanje što je razodjenula svoju obiteljsku povijest i što je dopustila da provirimo u stvarni i intimni svijet jednog intelektualca druge polovice 20. stoljeća.

Engleski u ovom ruralnom dijelu Grčke nije ni od kakve koristi pa nas gazdarica poziva u kuhinju da provirimo u lonce i odaberemo što ćemo jesti.

Objavljivanjem ostavštine obitelji Hütterott ponuđeni su izvori koji omogućuju da kroz djelomično razmaknute zastore prošlosti istovremeno provirimo u prošlost poslovnih ideja i emocionalnih stremljenja, ali i u način ulaza kapitala u Istru krajem 19. stoljeća.

Provirimo malo u svijet Save Šumanovića, preko njegove galerije u Šidu.

Da je, glavni i odgovorni krivac za epidemiju bio bi Božidar Alajbegović Moljac koji nam je dozvolio da provirimo u njegovo ' Utočište od riječi '.

U poniranju ga je moguće uhvatiti isto kao kod šuljanja uz obalu na način da se lagano približimo rubu neke dublje padine i brzo provirimo prema dubini.

Treći dio čistilišta, prije negoli provirimo u pakao, zove se logično Tržišno novinarstvo.

Izvrsna je to prilika da provirimo u kreativni kutak Kristine Softić.

Počelo je sve to tako... nevino... bezbrizno.... ljetno sunčano jutro.... znate onakve kad mislite da nista nemoze pokvarit cijeli dan.... dan kada smo trebali započet igrat wow... i tako odemo mi u igraonu na trešnjevci (9 ujutro) i dodjemo tamo... nea mjesta kazu zauzeto do kraja dana... mi svi obeshrabreni... sjebani (andrej... sinisa... i ja) i rekoh ja ajde... idemo u drugu igraonu na rudesu... u picki materini od nas... i nazovemo i rezerviramo i kaze lik da moze... da ima mjesta... i mi lijepo divno krenuli tamo opet sretni i sve.... dodjemo tamo i kaze lik... neamo mi wow ja sam cuo nest drugo.... doslo mi da ga lupim... izadjemo.... vani sunce... przi... ako nije bilo40 nije bilo nista... (2 popodne)... i rekoh ja opet... ajmo natrag (na prvu poziciju) mozda ima... i sad cijelim putem jeli andrej prigovarao da on mora doma... a ja i sinisa ono daj suti konju mozda ima mjesta... i dodjemo mi tamo... kaze lik da pričekamo da mozdaaa ima... i sad ajde mi sjednemo.... i kad najedanput andrej kao ide doma.... kaze on da dodjemo po njega akko bude bilo mjesta... i sad... u trenutku kad je andrej zatvorio vrata igraone... lik nam kaze da ima slobodna 3 kompa al se moramo sjest odma... i ja i ovaj izletimo van... kaj nema andreja nigdje... i doro ajde odemo mi do njega doma... kad ono u liftu smrdiiii.... (po govnima) i sad sto smo se više približavali 5 katu smrad je bio intenzivniji.... jaci... postalo je nesnošljivo.... nedišljivo.... prestali smo disat pri dolasku na 5 kat.... otvaramo prva vrata.... smrad je... iako nismo vjerovali da je moguce... posato jachi.... i sad najednom... začuje se ženski glas.... JEBEM TI MATER::: KAKO SI SE MOGAO USRAT U GAČE.... sad mi gledamo... onak wtf... kae bilo... ulazimo u hodnik.... smrad je tu već počeo peć za oči i kozu.... i provirimo na prozor Andrejevog stana.... tada sma pomislio da ču past u nesvjest od smrada.... kad vidim lik pere WC..... hahahahah..... i njegova stara sa kantom po cijelom stanu.. hahahahha... izadje on van.... i kaze... da se usro na svom katu... al fala bogu u drugom liftu.... jeote.... nisam se tolko smijao.... onak nikad.... osim sad prije par dana kad se nesto slicno dogodilo drugom frendu... al to je za... When shit starts to happen 2: D..... cya

Nekad provirimo u neku knjigu, nešto pročitamo, frknemo na to i jurimo dalje.

Povremeno provirimo van i još malo odgađamo start.

Ilustrirana umjetničkim djelima koja prikazuju svakodnevne običaje iz toga vremena pruža nam mogućnost da provirimo u domove iz prošlosti.

Što se tiče već spomenutog dizajna zadnji leveli u igri su odlično dizajnirani i za svaku pohvalu su, ali ako provirimo u detalje... uh što sam skeptičan, no krenimo mi dalje.

U svakoj bočici proizvoda Stare planinske riznice nam se otkriva mogućnost da provirimo u carstvo misterioznih lekovitih svojstava i dobijemo ono najbolje iz njega.

Danas shvaćam kako je to jedan simpatičan način da na trenutak provirimo u sebe, da se malo dublje upoznamo...

Cim provirimo nosom van Hrvatske odmah se krijemo iza Tita, partizana i antifasizma.

Tako je krenula zamisao da se svaki puta u šetnji uputimo u nekom pravcu i provirimo što ima tamo gdje uglavnom prolazimo a da nismo primjetili jer smo išli autom.

Provirimo samo u enciklopedije da vidimo od čega« boluje »moderan čovjek ima stotine naziva i vrsta.. postoji cijela abeceda

Iako je mala i mišja, to je naša mala mišja rupa iz koje tek povremeno provirimo

Osi i meni je zao i vjerujemo da Buraz nije namjerno stavio fotografiju koja je vec bila na natjecanju, al ako provirimo njemu kroz prste, morat cemo i svima ostalima ubuduce, a to nema smisla

Gizer je, onako tresući se, pokušavao narezati par morskih krastavaca, jer to bijaše sve što je, onako onemoćao, uspio uhvatiti tog dana, čak je i krematorij namjeravao pokrenuti, moralo se raditi, uporno je ponavljao, ali je u šatoru mjesta bilo još manje nego u sobici, toliko da je Vjeko doslovce morao sjediti na Baronici umjesto jastuka, a zrak je bio zagušljiv od naših danima neopranih tijela, gnojnih prišteva i Vjekinih bezbrojnih lula, sve nas je već hvatala nesvjestica, morilo nas bezmasje, pa je jadni Gizer uspio krastavce samo razrezati, ali je zato u svom deliriju Baronici zadao nekoliko lakših ubodnih rana i na više mjesta prerezao šator, a oluja je vani i dalje bjesnjela, krastavci su krvarili u agoniji i bolno cijukali, voda je stala prodirati u šator, Vjeko se baš tada ponovo posrao, smrad je bio očajan, Vjekine su metalne čizme, u kojima se uopće nije mogao kretati pa ih je baš zato nosio samo u ovakvim situacijama, očito privukle grom, koji je pogodio jedan ugao šatora, baš gdje je Baronica turio glavu, i sad je tamo gorjelo, vatra se širila, vlaga nam je nagrizala kosti, a oganj palio kožu, dok smo se koprcali jedni po drugima, dok smo se previjali u mukama našeg bezmasja, grčili se u grčevima najcrnje agonije, crijeva su nam se okretala, Vjeko se i treći put posrao, nismo više mogli izdržati, željeli smo samo da sve to prestane, da svemu dođe kraj, pa je Gizer istrčao van po plinsku bocu, da pusti plin, da nas uspava, da si skratimo muke, činilo se to kao jedino rješenje, ali čim on otvori vrata u šator nahrupi krdo krvoločnih puhova, očito privučenih krvavicama, koji su samo čekali taj trenutak, da provirimo van pa da nas zaskoče, jer takve su opake životinje ti puhovi, to jest nismo bili sigurni jesu li to puhovi ili zmije, nije se baš dobro vidjelo, a i nismo bili skroz pribrani, ali su nas svejedno napali, plazili su posvuda po šatoru i ujedali nas svojim malim čeljustima, Baronica je najviše krvario, a i mi smo krvarili, koliko od puhova toliko od Vjekine katane, kojom je mahao, jer on se jedini i dalje branio, jedini i dalje opirao, dok smo mi odavno ležali tjelesa razbacanih po šatoru, kao Turci nakon bitke kod Siska, ležali, okrvavljenih glava i pljesnjivih desni, ležali i čekali svoj usud

I prvo šećemo, tražimo di bismo mogli ovaj put pa nećemo valjda na pizzu kadli provirimo mi u neki pub/restoran u podrum i nađemo super prostor za sjesti, odvojeno od svih taman za našu bandu

Ili su to trenuci lucidnosti u kojoj nam bude dano da provirimo kroz zaključana vrata.

Odgovor na sumnje o uroti doista možemo pronaći provirimo li malo preko granice i, primjerice, usporedimo Uefin koeficijent naša dva najbolja kluba.