I zato je, kada su se Prusija i Bavarska pobunila protiv nje, Marije Terezije i ženskog nasljedstva austrijske krune, spremno prihvatila Trenkovu pomoć.

Prusija tada ulazi u savez s Rusijom i napada Rajnsku konfederaciju.

Njemačka je, pak, za produženje Ugovora željela izvršiti korekciju granice kakva je između dviju zemalja povučena Versaillskim mirovnim sporazumom i po kojemu su Poljskoj pripala područja naseljena Nijemcima, grad Dantzig (današnji Gdanjsk) je postao područje pod upravom Lige naroda, a Istočna Prusija je tzv. Poljskim koridorom fizički odvojena od Njemačke.

Primjer ovoga je Prusija gdje je Göring, uz to što je bio i ministar u nacionalnoj vladi, bio zadužen za ekonomiju i naoružavanje.

Kako je Prusija tim činom prešla iz obrambenog u osvajački, grabežljivi rat, francuski narod zahvatio je polet, prkos i oduševljenje slično onome iz 1793. godine kada je Marseljeza bila na usnama svakog slobodoljubivog sankilota, a Republika ideal za koji se vrijedi boriti.

Nakon Napoleonove katastrofe u Rusiji, u zimi 1812. godine, vodstvo u pobuni njemačkih zemalja protiv Napoleona preuzela je Prusija.

Sada su se s jedne strane nalazile države koje su u cijelosti uspjele sačuvati monarhistički princip ali su učinile i prve korake prema konstitucionalizmu (Bavarska, Württemberg, Baden, Hessen Darmstadt), a s druge strane Prusija i Austrija.

Danas je Prusija samo povijesno sjećanje na jednu moćnu državu koja je nastala u ratovima, ali istodobno nije bila onakva kakvom su je proglašavali nacisti i komunisti, naime preteča Hitlerova Trećeg Reicha, nego nešto između: zemlja podanika s velikim osjećam za disciplinu, ispunjavanje dužnosti prema državi i tolerancije prema inovjercima i došljacima, ali i država koja je vodila agresivnu i militarističku vanjsku politiku.

Prusija je stvorila izvanrednu vojsku, vrlo sposobno činovništvo i razvila začuđujuću snošljivost prema francuskim došljacima, Hugenotima.

S druge pak strane, Prusija se sve više militarizirala, ona je nastojala centralizirati izrazito federalističku Njemačku, a krivo shvaćene vrline kao vjernost prema državi i disciplinu iskoristili su nacisti za osvajanje vlasti, ponajprije likvidiravši socijal-demokratsku vladu pokrajine Prusije.

Od 1945. Prusija više ne postoji, njezin istočni dio priključen je Rusiji (Kalinjingrad, prije Königsberg), središnji Poljskoj, dok je zapadni dio bivša Njemačka Demokratska Republika, uz ostala pruska područja koja su sustavni dio sadašnje Savezne Republike Njemačke.

Čak i ime Prusija više ne postoji, osim njezine latinske inačice Borusia (nogometni klub) i muzejske institucije Pruskoga kulturnog blaga.

Protjerivanje Nijemaca iz Koenigsberga, Prusija (danas Kaliningrad u Rusiji)?

Bivši kolonijalni divovi, Portugal, Španjolska i Nizozemska, postupno su do početka XX. stoljeća izgubili golemi dio svoje pomorske moći, a nadolazeće sile, Prusija i carska Rusija, bile su još daleko od stanja u kojem bi mogle predstavljati ozbiljniju prijetnju za Veliku Britaniju.

Primjeru Vojvodine treba dodati i neke druge primjere, kao što je to recimo Prusija, Šlezija... itd, itd.

U drugoj polovici XIV st. počeli su ga kovati gradovi Hanse, a zatim Prusija i Engleska.

Zagovarajući hrvatsku državnost Ante Starčević je bio otvoren prema svakome tko će je podržati: u nami ima prijatelja i Austrija i Turska, i Rusija i Prajska [ Prusija ] ako skupi i složi uda raztrgana naroda hervatskoga (Hervatska 1871).

Poraz kojega je doživjela Prusija i mjere koje su poduzeli vlastodršci - plemići, feudalci - kako bi zemlju spasili od propasti vrijedni su sjećanja.

Prusija je imala sličnu politiku, ali u drugim okolnostima.

Iako je sama institucija još uvijek za mnoge imala vjersko, sveto i povijesno značenje. [ 13 ] Njemačke države okupljene su u Rajnski savez, pod protektoratom Francuske, dok su izvan njega ostale Prusija i Austrija.

S jedne su strane bili Velika Britanija, Prusija, Hanover, Brunswick-Wolffenbuettel, Hessen-Kassel i Portugal te Konfederacija Irokeza.

Zbog toga se odnosi između Austrije i Pruske sve više zaoštravaju. 1864. je počeo rat u kojem je Prusija teško porazila Austriju i Austrija je izbačena iz njemačkog saveza.

Ako Prusija pobijedi, centralizacija državne moći biti će korisna za centralizaciju njemačke radničke klase. [ 8 ]

Strašni poraz kojega je Prusija doživjela bio je najučinkovitije upozorenje da je za obnovu nekadašnje snage Pruske države i spas od potpune propasti potrebno angažirati sve snage koja nacija posjeduje.

Drugi se događaj odigrao 1871. godine, kada je Prusija pobijedila Francusku i zavladala Ujedinjenim Njemačkim Državama.

Za vrijeme Fredericka I, Prusija je potpuno neovisna od Poljske i tadašnjeg Svetog Rimskog carstva.

Slična podjela postojala je u Europi u 19. stoljeću, kada su bile Austrija, Velika Britanija, Francuska, Prusija i Rusija vrlo snažne, no ni jedna država nije bila dominantna.

- Već u 1234. godini on je prenesen u tada još nekatoličku Istočnu Evropu i postao njemački državni orden u doba kada još Prusija nije imala hegemoniju, već Kurlandija, Litva i Estonija.

Godine 1772. imenovan je satnikom i s tim činom sudjeluje u bavarskom nasljednom ratu što su ga vodile Austrija i Prusija od 1778. do 1779. U njemu se istaknuo zapovjedajući prethodnicom austrijske vojske kod Hemmericha u boju protiv pruskog generala Pellinga.

Istočna Pruska, danas podijeljena između Rusije, Poljske i Litve, jezgra je srednjovjekovnog Pruskog kraljevstva, koje je tijekom 19. stoljeća oko sebe uspjelo okupiti male njemačke državice, pri čemu je samo (prvo) ujedinjenje Njemačke izvšeno 1871., nakon što je Prusija izgurala svog najvećeg konkurenta - Austriju, iz igre.