Njemački Zollverein razvio se 1834. iz carinske unije Prusije i Hesse-Darmstadta, a s vremenom su mu se pridružile sve njemačke države, čime su postavljeni ekonomski temelji političkoj unifikaciji Njemačke.

Kada je počeo rat protiv Prusije i Italije, 1866., Rodić je dodijeljen Južnoj armiji, u početku kao pridruženi podmaršal (ali još uvijek s činom general bojnika) u stožeru V. korpusa.

Neke ga zemlje imaju redovito već tri i više stoljeća, poput Prusije, Francuske i Velike Britanije.

Zato će se kao model za njemačku nacionalnu integraciju na duhovnoj razini moći nametnuti samo jezično kulturni čimbenik, dok će političko ujedinjenje moći biti provedeno samo putem nametanja političke vlasti, u ovom slučaju Prusije.

Zatim se želim prisjetiti Odorika iz Pordenonea, evangelizatora Armenije, Perzije, Indije, Indonezije, Kine, Tatarije i Tibeta; Tome Tolentinskoga, evangelizatora Perzije i Armenije; Jakova Markijskog, evangelizatora Dalmacije, Hrvatske, Albanije, Bosne, Austrije, Češke, Saske, Prusije, Poljske, Danske, Norveške, Švedske i Rusije; Ivana iz Dukle, evangelizatora Rutenije i Armenije; Ladislava iz Gilniowa, koji je evangelizirao Rusiju i Litvu.

Vrlo brzo slika je privukla hodočasnike iz Poljskoga kraljevstva, iz Prusije, iz Šleske i Mađarske.

Brzi uspon protestantske Prusije i njezino suparništvo s katoličkom Austrijom podijelili su Carstvo na dvije utjecajne sfere.

Uvidjevši da je Napoleonova vojska prejaka u srpnju 1807. kod mjesta Tilsit pruski car Alexander potpsiuje mirovni sporazum kojim se uvelike smanjuje veličina Prusije.

Nakon očeve smrti 2. ožujka 1855. miroljubivi Aleksandar je postao car države uhvaćene u Krimski rat protiv svih preostalih europskih sila s izuzetkom Prusije.

Zastrašena jakobinskim duhom Rusija se pridružila konzervativnim silama, Austriji, Velikoj Britaniji, Prusiji, pa i Turskoj, dok nije slom Prusije 1806. 1807. otjerao Aleksandra I. u naručje Napoleonu, koji je predložio diobu Europe, ostavljajući mu slobodne ruke na istoku.

Englezi su već računali da je pruski poraz neizbježan, kad je došlo do smrti ruske carice Elizabete čiji je nasljednik Petar III. bio štovatelj pruskog kralja s kojim je odmah ne samo sklopio primirje i povukao vojsku iz Berlina, nego i posredovao u miru između Prusije i Švedske.

Vjenčanica Princeze Louise Margarete od Prusije, 1879.

Ona je imala biti odskočna daska za evangeliziranje Prusije.

Prvi ogranak dalje vodi na ' Austrijskog cara ' te današnju ' Republiku Austriju ', a drugi preko ' Prusije ' na ' Njemačku kraljevinu ', ' Weimarsku republiku ', ' Treći Reich ' do današnje ' Republike Njemačke '.

Potpisali su je predstavnici dvanaest tadašnjih država: Badena, Belgije, Danske, Francuske, Hessena, Italije, Nizozemske, Španjolske, Portugala, Prusije, Württemberga i Švicarske.

U Njemačkoj se ovih dana naveliko pisalo i govorilo o tristotoj obljetnici osnivanja Prusije, bivše njemačke kraljevine, kasnije pokrajine, koja je ujedinila njemačke prostore u veliko carstvo, da bi nakon Drugoga svjetskog rata voljom pobjedničkih saveznika nestala sa zemljovida.

S druge pak strane, Prusija se sve više militarizirala, ona je nastojala centralizirati izrazito federalističku Njemačku, a krivo shvaćene vrline kao vjernost prema državi i disciplinu iskoristili su nacisti za osvajanje vlasti, ponajprije likvidiravši socijal-demokratsku vladu pokrajine Prusije.

Da zaključimo: povijest njemačke Prusije poučava nas da ni jedna država nije sasvim negativna, a niti posvema pozitivna.

U Poljskoj je upotrebljavan Križati Š. Prusije i drugih zapadnih zemalja, dok se vlastiti kovao povremeno.

Na novcu su u vijencu carski inicijali i datum 1817 - 1842. Puk je nosio naziv po ruskom caru Nikoli I i dobio ga je u čast zajedničke borbe Prusije i Rusije, tijekom 1812. do 1815. godine, protiv Napoleona.

FRIEDRICHS D ' OR Zlatni novac Prusije, pistol, kovan od 1740. do 1855. g.

Spomen novac povodom 100 godina kraljevine Prusije iz 1801. g. s likovima svih pet pruskih kraljeva: Friedricha I (1701. - 1713.), Friedricha-Wilhelma I (1713. - 1740.), Friedricha II (1740. - 1786.), Friedricha-Wilhelma II (1786. - 1797.) i Friedricha-Wilhelma III (1797. - 1840.).

Ta kratkotrajna vladavina djeteta od 5 godina koji se tada nije niti nalazio u Francuskoj se prekida ulaskom trupa Velike Britanije i Prusije u Pariz koje svrgavaju Napoleona II. s vlasti 7. srpnja. 1815. godine.

Rat je izbio s povodom graničnih nesuglasica između Prusije i Austrije u Šleziji i Saksoniji, kao svojevrsni nastavak Rata za austrijsku baštinu kojim se bilo pokušalo osporiti pravo Marije Terezije na carsku i kraljevsku krunu i u kojem su se istakli hrvatski vojnici - Trenkovi panduri.

Slobodno zidarstvo širilo se u Njemačkoj i pobudilo je zanimanje Fridrika, prestolonasljednika Prusije, koji je kasnije postao pruski kralj Fridrik II., a u povijesti je poznat kao Fridrik Veliki [ 15 ].

1851. godine princeza Viktorija je upoznala svog zaručnika princa Fridriha Williama od Prusije, kada su on i njegovi roditelji bili pozvani u London od strane kraljice Viktorije da posjete Veliku izložbu.

Slijedeći šumovitu obalu širokog plavog Dunava konjički puk austrijske carske vojske kaskao je umoran od sedmogodišnjeg ratovanja za Šleziju u ime Marije Terezije Habsburg, carice austrijske i rimske, a protiv Fridricha II od Prusije.

Većinu svojih brojnih bitaka Josip Drašković vodio je tijekom Sedmogodišnjeg rata između Austrije i Prusije

Ali, tada je već centar Prusije bio Berlin, a ne Koenigsberg (današnji Kalinjingrad).

Mislim da je za većinu njih to Berlin i Brandenburg, koji su s vremenom srce same Prusije.