" Tužitelj kao prijevoznik utužio je pošiljatelja i primatelja za nadoknadu štete kao solidarne dužnike zbog čekanja na istovar od prvotuženika kao pošiljatelja robe i drugotuženika kao primatelja robe (i platitelja prijevoza).

Novčana tražbina prema navodima iz tužbe proizlazi iz ugovora o popravku broda zaključenog na temelju usmenog navoda prvotuženika.

Tužitelj u parničnom postupku ustaje s tužbom protiv stečajnog dužnika kao prvotuženika, treće osobe kao drugotuženika i stečajnog upravitelja kao treće tuženika, radi predaje u posjed četverosobnog stana, alternativno radi naknade štete isplatom novčanog iznosa s kamatama.

Prema tome kraj utvrđenih činjenica da je vozilo tužiteljice bilo zaustavljeno, a dapače i vozilo iza njega i da je do nezgode došlo zbog toga što su ostala vozila koja su nailazila izgubila kontrolu kretanja zbog zaleđenog kolnika postoji odgovornost prvotuženika (poduzeće za ceste) za nastup štetnog događaja i stoga nastalu štetu tužiteljici. " U konkretnom slučaju radilo se o tzv. lančanom sudaru. (Su) odgovornost nadolazećih vozila mogla bi postojati ako se utvrdi da su vozači tih vozila vozili neprilagođenom brzinom.

Da je tužitelj postupio ispravno kada je robu vratio postupajući po nalogu prvotuženika ili drugotuženika, među strankama nije sporno. lz spisa naime nije vidljivo da li je tužitelj tražio upute baš od drugotuženika kao pošiljatelja, ali on i ne tvrdi da je tužitelj postupio onako kako nije trebalo, odnosno da je postojala neka druga mogućnost.

Postoje razlozi za prekid postupka samo u odnosu na prvotuženika koji se nalazi ina području koje je odsječeno od suda.

Prije svega, pravilno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je neograđena platforma visine tri metra, a namijenjena za skladištenje robe prvotuženika, opasna stvar s obzirom na to da je rad na takvoj platformi rizičan i vezan uz povećanu opasnost, te da je za ocjenu postojanja odgovornosti drugotuženika mjerodavna odredba čl. 154. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) prema kojoj se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju (po kriteriju uzročnosti), u svezi s odredbama čl. 174. ZOO-a prema kojima (st. 1) za štetu od opasne stvari odgovara njezin imalac (st. 2.) - vlasnik stvari.

M. od prvotuženika " S " potražuje naknadu štete s osnova izvanugovorne odgovornosti, a od drugotuženog " Croatia osiguranje " Zagreb iz osnova ugovora o osiguranju čamca.

Nikakvog opravdanja nemaju tvrdnje prvotuženika o opravdanosti samo inicijativnog uklanjanja spomenika s mjesta gdje je bio postavljen.

Sud je takoder pravilno našao da su ispunjene opće pretpostavke za osiguranje novčane tražbine odredivanjem privremene mjere propisane odredbom čl. 296. Ovršnog zakona (Na rodne novine br. 57/96 i 29/99) Predlagatelj je učinio vjerojatnim posto janje svoje novčane tražbine dostavom potvrde radova na m/b " K " te do stavom računa, a tuženik-protivnik osiguranja u svojoj žalbi odnosno dosadašnjem tijeku postupka postojanje takve tražbine u odnosu na prvotuženika zapravo nije doveo u pitanje.

Sud kaže: " U odnosu na odgovornost prvotužene (poduzeće za održavanje ceste) utvrđeno je da je kritičnog dana kamen dospio na cestu padom iz pretrpanog kamiona i da je na kolnik dospio u relativno kratkom vremenu prije prometne nezgode, pa da prvotuženik objektivno nije bio u mogućnosti izvršiti svoju zakonsku obvezu urednog održavanja prometnice, a mjesto nezgode je obilazio ophodar prvotuženika uredno, pa je tako prvotuženik bio ispunio svoju zakonsku obvezu ophodarske službe na javnim cestama (koju predviđa članak 5. Pravilnika o osnovama za obavljanje ophodarske službe na javnim cestama).

Dakle, iz tih utvrđenja da na strani prvotuženika nije bilo propusta, zbog čega nema ni odgovornosti prvotužene za štetu tužitelja, koja je nastala kada je tužitelj svojim vozilom naletio na kamen na cesti. " Drugim riječima, vlasnik nastradalog vozila sam će snositi štetu za koju nije kriv.

Vaša pravnica Grada Bakar gospođa Zvonka Marčelja je na zadnjem ročištu održanom 23. rujna 2004. predala sudu podnesak prvotuženika Grada Bakar datiran 22. rujna 2004. u kojemu između ostalog doslovno piše: »Prvotuženik Grad Bakar predlaže da sukladno svim dosadašnjim navodima, da naslovni sud odbaci tužbu tužitelja kao nedopuštenu te da ga obaveže na nadoknadu troškova ovog postupka ».

Zakona o sigurnosti prometa na cestama, krećući se preko ceste za vrijeme trajanja crvenog svijetla za pješake, prouzročio nastanak navedene nezgode, s time da na strani prvotuženika (vozača) sud ne nalazi nikakve odgovornosti, budući da se isti u potpunosti propisno kretao brzinom manjom od dopuštene, te je bio u nemogućnosti na bilo koji način izbjeći ili otkloniti nastanak štete... jer nije bilo dovoljno vremena za poduzimanje bilo kakve radnje od strane prvotuženika, radi izbjegavanja nezgode, a u datoj situaciji nije se moglo ni predvidjeti takva reakcija tužitelja, budući da je isti pak odrasla osoba, dakle, nije niti dijete, niti stariji čovjek za čije je reakcije poznato da su ponekad nepredvidljive, pa vozači s pravom u njihovoj blizini reagiraju sa povećanim oprezom...