- on je odlucio napraviti sufigane tikvice (to je jedno od rijetkih jela uz vec spomenuta jaja na sto nacina koje mu inace uspijeva) - htio je ustediti na vremenu pa je tikvice, umjesto da ih nareze na kockice - naribao - dok su se te odurne naribane tikvice krchkale na maslinovom ulju, dodao je sol - doduse, malo je pretjerao - zakljucio je da su preslane pa se sjetio da bi mogao dodati jos nesto kako bi se ta sol malo utopila u masi - pa je dodao pomidore narezane na kockice - okus je, naravno, bio odvratan, preslane przene naribane tikvice u tocu od pomidora - e, onda se on sjetio da je negdje citao da se u presoljeno jelo dodaje krumpir kako bi izvukao slanocu - u njemu je proradio tehnicki duh pa je zakljucio " da sto je veca povrsina krumpira, to ce bolje upiti sol ", a kako drugacije dobiti veliku povrsinu ako ne - ribanjem - uzeo je 4 krumpira, pedantno ih ogulio i naribao u vec jezivu kasastu masu - naravno, naribani sirovi krumpir se u kiselini od pomidora nije uspio skuhat, ali se jelo pocelo nekako cudno zgusnjavat i na kraju je dobio zgrudanu ljepljivu kuglu koja ga je podsjecala na rukometnu loptu - tu je on pokusao spasiti stvar dodavanjem jos maslinovog ulja - i tako se rucak koji je, zbog brzine priprave, poceo s naribanim tikvicama pretvorio u cjelodnevno kuhanje uzasa koji je zavrsio narucivanjem hrane iz restorana