Među dodacima, dakle, nećete pronaći neku zagriženu psihoanalitičku studiju lika Scarlett O Hara ili strukturalističku analizu Selznickove kompleksne i savršene naracije, no zato je tu, primjerice, pedantno rekonstruirano snimanje filma.

Glavni junak mladi je profesor povijesti koji u svojoj socijalnoj interakciji traži izgovore za vlastitu prosječnost; njegove emocionalne veze su još nestabilnije od socijalnih, njegov privatni život svodi se na psihoanalitičku introspekciju, neuroze i frustriranost.

Tako je političko-ekonomska borba na nevidljiv, skriven način, pretvorena u pseudo-psihoanalitičku dramu subjekta nesposobnog da se suoči sa svojim unutrašnjim traumama... (Žižek, 2001 b) 10. Opširniji i duhovit kritički prikaz akademske levice dat je u knjizi R.

Ako slijedimo psihoanalitičku putnju, proizlazi da svaka priča treba pričati o nečemu što je izgubljeno, i što u konačnici mora biti pronađeno kako bismo priču mogli zaokružiti i kako bi se kroz nju mogao razviti proces poistovjećivanja.

Tehnika liječenja može biti uz psihoanalitičku psihoterapiju, koju ste naveli i kognitivno-bihevioralna psihoterapija, što ovisi o prirodi smetnji kao i psihoterapijskom usmjerenju terapeuta.

Film stoga iznosi na vidjelu tipičnu psihoanalitičku situaciju koja je sadržajno postala vidljiva tek nakon radikalnog reza, odnosno pokušaja pljačke.

Devedesetih se godina u istoj državi vrlo mali broj liječnika uopće odlučivao za psihoanalitičku metodu, da bi danas, tvrdi Shorter, samo 12 posto pacijenata odlazilo na psihoanalizu.

Prije negoli krenem u sažimanje problema, moram vam reći da sam slušala kulturalne studije (i imam problem s prijevodom sintagme ' ' cultural studies ' '), feminističku, psihoanalitičku, strukturalističku i poststrukturalističku kritiku, na dodiplomskoj i postdiplomskoj razini te na seminarima i radionicama između.

Glavni lik je po mnogome sličan ostalima iz svoga društva, osim po tri »sitnice«: podrijetlom je Makedonac, i povremeno sam sebe na to podsjeća iako to za fabulu i njegovu sudbinu ne ispada jako bitno; zatim, njegov eskapistički pothvat pisanje je romana o posljednjim danima Bizanta i turskoj opsadi Carigrada, odnosno o sudbini jednog preživjelog bivšeg crnorisca (čiji život drastično preokreće iznenadna i potpuno besperspektivna ljubav); i treće, glavni lik je u dugogodišnjoj, sada već mučnoj ljubavničkoj vezi iz koje se želi izvući, zbog čega se i upušta u psihoanalitičku seansu sa susjedom psihijatrom.

Ljepoduh prigovara što Alida Bremer (a o uvredama na njezin račun u istom tekstu valjalo bi pak napisati posebnu psihoanalitičku raspravu) nije pozvala Jergovića u Leipzig, pa sad on sirot i shrvan grinta u domovini.

Oni koji čitaju Kafku kao psihoanalitičku alegoriju, otkrivaju Kafkin strah od oca, njegov kastracijski strah, osjećaj vlastite impotentnosti, njegovu podčinjenost vlastitim snovima.

Urednica je na Trećem programu Hrvatskog radija te izvanredna profesorica na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu gdje predaje izborne kolegije Psihoanaliza dramskog teksta (filozofsko-psihoanalitičku teoriju dramskog teksta) te Film i psihoanaliza.

Jung ostavlja upečatljiv trag u Freudovom Bečkom psihoanalitičkom društvu, ali se brzo potpuno odvaja od Freuda i njegova autoriteta, te osniva svoju vlastitu psihoanalitičku školu i pravac koji je poznat pod imenom KOMPLEKSNA PSIHOLOGIJA.

Mukotrpno se probijajući kroz Uvod u psihoanalitičku teoriju (AGM, 2012.) Anthonyja Elliotta, jednog od najistaknutijih teoretičara odnosa psihoanalize i kulture, ne jednom mi je pala na um rečenica iz knjige Igora Mandića, Zbogom, dragi Krleža (Književne novine, 1988.): Kaznio me Bog, ako je ovo moguće razumjeti.

" Da naslika tu papigu s njenim ulošcima i mandarinskom perikom, s njenim umjetnoupletenim bujnim pletenicama, s njenim svijetlim srebrnim ukosnicama, to proždrljivo, pohotno lice s izbočenom gornjom čeljusti, tu sladostrasnu masku, koja ga je rodila, a da ni danas ne zna s kim, on bi trebao da naslika jednu parveniziranu bordelsku madame, koja sjedi pred njim raširenih nogu, prstiju punih prstenja, sa zlatnim lornjonom i zlatnim zubalom, sa svim njenim harnadlama i mastima i grijačima, jednu psihoanalitičku karikaturu trebao bi da baci na platno, a ne portret slikan za ahcigerjare-ukus velikog župana, presvijetlog gospodina Liepach-Kostanjevečkog

Drugo izdanje Elliotova Uvoda u psihoanalitičku teoriju jest jedan od ponajboljih pregleda razvoja psihoanalitičke teorije.

Jeammet 15 zato jasno naglašava da, budući da još uvijek nema dovoljno informacija o dugotrajnim učincima psihoterapijskih postupaka, ne bi se smjelo diskvalificirati pojedine kliničke postupke, posebno individualnu psihoanalitičku psihoterapiju i metode koje kombiniraju individualnu i obiteljsku terapiju.

Neke kritičare film je podsjetio na jedno starije, francusko ostvarenje Oči bez lica (Les yeux sans visage, 1959) Georgesa Franjua, no pravednije bi bilo reći da je kod Almodóvara mnogo zanimljivija implicitna poveznica s kultnom Hitchcockovom Vrtoglavicom (Vertigo, 1958), gdje se priča odvija oko rekonstrukcije identiteta osobe za koju protagonist smatra da je umrla, i oko nje stvara psihoanalitičku fantazmu (o čemu je već napisano bezbroj studija).

Većina knjige stoga je posvećena detaljnim analizama filmova (poput Aliena, E. T. - a, Schindlerove liste ili suvremenih hongkonških filmova) pri kojima se klasična kritička naratologija aplicira na feminističku filmsku teoriju (konstrukcija ženske subjektivnosti na filmu) ili psihoanalitičku teoriju (veza između semiotike filmskog pripovijedanja i semiotike psihoanalize).

Da ovdje dodam, primjetan je kod vas nedostatak interesa za psihoanalitičku filozofsku perspektivu, koja mi se s obzirom na ishodište u Kantu, Hegelu i Marxu, koje dijelite s jednim Lacanom, čini neizbježnom ili kao partner ili kao konkurent.

Ja pričam priče. ' I već ovdje lako je pomisliti na psihoanalitičku partikularizaciju istine: u teoriji psihoanalize, ona nikada nije univerzalna, apsolutna istina, već istina subjekta, istina njegove želje, koja se postupno konstruira kroz proces analize, proces u kojem onaj koji se podvrgava terapiji priča o sebi...

Znanstveni interesi uglavnom obuhvaćaju modernu i suvremenu englesku, američku te njemačku književnost kao i marksističku, feminističku i psihoanalitičku kritiku te queer teorije.

I završio višegodišnju psihoanalitičku terapiju sa potpunim uspjehom.

Mukotrpno se probijajući kroz Uvod u psihoanalitičku teoriju (AGM, 2012.) Anthonyja Elliotta, jednog od najistaknutijih teoretičara odnosa psihoanalize i kulture, ne jednom mi je pala na um rečenica iz...

Postavivši u središte dramske priče Ženu-Umjetnicu-Vješticu te ironizirajući pritom strukturu žanra bajke u kojoj od Snjegulice, preko Zlatokose, Palčice pa do Ivice i Marice, a na koncu i Alise, ona proživljava mukotrpan put odrastanja autorica u središte postavlja problematiku suvremene feminističke kritike koja u bajkama uz, naravno, brojne konotacije na psihoanalitičku problematiku pronalazi složenu antropološku odnosno psiho-emotivnu konfliktnost djevojačkoga sazrijevanja.

Za razliku od uglavnom statičnog ostatka podjele, s iznimkom energične, ali u ponuđenu kontekstu plošne Ilu Lydlow u naslovnoj ulozi, on je kao Klitemnestra dodao predstavi ne samo grotesknost u pojavnosti nego i psihoanalitičku naznaku u razradi predloška.

Koristeći psihoanalitičku hermeneutiku manifestnog i latentnog sadržaja, Buden analizira taj slučaj kao primjerak ideološke fantazme, paranoičke konstrukcije koja za razliku od privatno-psihološke fantazme ujedno s projektom predviđa i svoga rušitelja, unutrašnjeg neprijatelja, i tako faktor neuspjeha sistema ne identificira u njemu, već u nesavršenoj prirodi šeprtlja, nekompetentnih i sabotera.

Poput Derride, Beuys miješa principe kolaža s fetišizmom, integrirajući antropološku i psihoanalitičku primjenu ovog termina.

Izlagao sam tri glavne teorije depresije: biomedicinsku teoriju, koja je depresiju objašnjavala kemijskom neravnotežom u mozgu; psihoanalitičku teoriju, koja depresiju smatra bijesom usmjerenim na samoga sebe; i kognitivnu teoriju, koja drži da je depresija ishod pesimističnog, svjesnog razmišljanja.

Osim snebivanja i paušalnoga osuđivanja standardnih javnih reakcija učestali fenomen premlaćivanja žena i supruga zaslužuje malu psihoanalitičku obradu.