isti onaj koji je ulića u prsi našima i kojeg se psovalo najviše od svih igrača rnk-a...

Nogomet se igra radi navijača i publike, ne radi građanskih ugovora s igračima, ne radi toga da bi se uzimali postoci od prodaje, ne radi toga da bi se dobivale medijske minute za liječenje kompleksa, ne radi toga da bi se novinarima psovalo majku, a novinarke nazivalo kurvetinama.

No, jučer se jednosmjernim ulicama vozilo i u krivom smjeru, trubilo se, mahalo, psovalo, a takav scenarij nedavno se mogao vidjeti i u Donjem gradu, gdje je također dosta ulica postalo jednosmjerno.

Psovalo ih se, vrijeđalo, prijetilo im se, čak i pljucalo.

U ovaj kontekst uklapa se priča (iz mog djetinjstva) o dječaku koji je uklonio križ iz krčme u kojoj se psovalo da Isus ne bi morao slušati uvrede, a koju su tada pučki misionari redovito ugrađivali u svoje velike propovijedi protiv psovke i kletve.

znaći, u srijedu, bili mi u zagrebu. ja budala, idiot i sve ono.. blablabla.. nisam rekla ni jednoj blogačici da se recimo, UPOznamo... al oke. predstava koju smo išli poluknuti (u kazalište kerempuh) je bila čist oke... puno se psovalo. baš po mom ukusu... buahahahaha... blablabla.. poslije predstave smo prvo dva sata stajali tam pred kaj to god bilo. onda smo ušli.. gledali smo van goghove slike i od onih učenika bečke škole... doSAdno... svi smo zijevali, a kaj je najgore zeko nije ni ušal tak kaj sam se ja bzvz tam derala - zeko - no, nije bitno. onda kad su nas napokon pustili van smo dobili čak.. čak.. čak dva sata slobodno kaj bumo radili sranja po gradu. aha, moš mislit.. došli tu međimurci radit sranja po zagrebu... jejejejeje. martina i ja smo prvo skočile do name, pa onda se gubiti po gradu. tam f krašov il čiji god dučan (zagrebčanci nemojte zamjeriti kaj se ne snalazim al ipak to je bilo skoro pa pred tjedan dana). i tak. onda se curice zaputile tražiti dučane s bedževima... jejejeje.. ššš, neću čuti ni riječi i tak.. prošle smo bar 10 dučana i svugde su nas drugam zaputili. na kraju smo se sreli s nikolinom i ona nas je otpelala do tog stRIČeka koji prodava. tam smo si nakupovali.. eh, nemam riječi:)) ionak su svi tam te bedževe, zakrpe i one vrage kupovali.. pa reko, bumo i mi. i već smo morali natrag tam se naći pred katedralom. bilo je 15 do 17, al smo mi svejedno još i f terra novu (valjda tak) skočile.. tam sam si ja kapicu kupila.... okrenite si sami kak znate:)) muahahahahaha.. to je moja kapa.. ak niste skužili:)) i dok smo već došle van se je i martina zmislil da bi i ona jednu kapu pa je otišla kupiti.. eh.. smehek tak smo trčale prema katedrali.. pfff.. naravno, tam još nikog nije ni bilo.. eh. kaj buš? malo smo počekale i onda smo svi skupa odišli:)).. eh.. i tak smo se f busu smejali kaj budale, većinom aciju jer je.. eh nikaj. oprostite nisam htela:)) mislim, nemojte se srditi kaj vem neću reći. i to je bil izLET...

I NIJE stvar u ovome svemu NE MOGU se oteti dojmu da se NEŠTO GADNO KUVA e moj DOBRI DIDA kad je tvoj MAHNITI UNUK prije nekog vremena govorio da ce upravo ovo da se desi, da ce se krenutu u OPSTU OFANZIVU protiv Hajduka svim mogucim, NAJPRLJAVIJIM, oruzjima, sa razlicitih mjesta kako bi ga maksimalno obezvrijedili i njega i njegove DIONICE, pola portala mi je psovalo MAJKU BALIJSKU a druga polivina govorila MA PUSTI BUDALU.

Nađu se isto društvo koje je i u birtiji psovalo i pilo. ljubavnici homići svi skupa u istoj vezi u paklu.

Vikalo i psovalo se bez obzira, čudilo se plemstvo zašto taj grom sa vedra neba.

Bitno je da trener ima viziju, ideju, da zna metodiku, da je entuzijast i fanatik, takve smo trenere i izabrali.Nekada se na igrače psovalo, vrijeđalo ih se i stalno je bilo dernjave, ali kod nas je to strogo zabranjeno i nikakvog vrijeđanja i psovanja nema.

A da ne kažemo kako se u svemiru nikada prije nije toliko psovalo.

Uslijedila je bujica uvreda u kojima se Badelja optuživalo i psovalo

U početku smo puštali samo glazbu i nekakve tzv. talk show u kasne noćne sate, koji su se pretvorili u prave tematske audio performanse, u kojima je i voditelj i slušatelj mogao raditi što god želi, pa se tako recitiralo poeziju, psovalo, vrištalo, pjevalo, sviralo, plakalo i nismo uopće imali vijesti niti bilo kakve druge emisije.

Psovke... Možda zato što se u našoj obitelji nikada nije psovalo... ali to mi uvijek para uši, ali često i srce i dušu.

Sve u svemu, događajem sam i više nego zadovljna, pomoglo je i to što nisam ništa čula od propovjedi dragog nam Kardinala... smetalo je samo što je hrpa nekih dalmoša u obližjem bircu tako vikalo i pjevalo navijačke pjesme, psovalo i slično... ma nek se djeca zabavljaju, ali sve ima svoje mjesto i vrijeme... Klinci ko klinci, mnogi od nas su tamo išli samo da im guzica vidi puta... priznajem i ja sam išla da se malo maknem iz Zagreba, ali cilj mi definitivno nije bilo napit se ko guzica i barit tipove okolo, a o izlasku da ne pričam... bila sma toliko umorna da mi nije palo na pamet ništa drugo nego zaspati u ponoć, u jednu ruku i zbog ljubaznosti prema ljudima koji su nas ugostili.

Samo je nekako čeljade s dvorišta psovalo " šmrkavu majku " izbacujući nekake " iš ", " iš " ko lokomotiva.

Naš je primitivizam samo naš, više nema Juge da se na nju izvlačimo (sjećam se kako se govorilo ispod glasa: to su nam ovi s istoka donijeli, znate, mladi gospon, u Zagrebu se nikada prije nije psovalo).

Da je K-1 WGP nekim slucajem bio u Rumunjskoj i da je Morosanu dobio Mirka takvom odlukom, ovdje na forumu bi se jos mjesecima psovalo pokvarene rumunjske suce i pricalo kako je Mirko pokraden.

Ima tu i crvenih mrlja na glavama statista, jedan je čak gurnut u hladnu Unu, svi su složno popadali kad su " četnici " (inače hrvatski dragovoljci) pripucali, a i psovalo se sočno i plakalo iskreno.

Osobno, bilo mi je pomalo strano naučiti vlastite rečenice Sare Bernhardt, način govora vremena kada se drukčije pričalo, kada se nije psovalo, kada se nije govorilo u prostoproširenim rečenicama već zapravo kroz neke filozofske uvode u život.

Njega je u ovo kolo najviše vuklo to, što se je ovdje mnogo psovalo na hrvatsku književnost, a otkada je urednik »Vijenca« redovito u koš bacao njegove sastavke filozofičkog sadržaja, bio je strašan protivnik svakoga hrvatskoga literata i sve osuđivao, što se u Zagrebu štampalo.

Ludilo, samoubojstva, abortusi, pijančevanja i mržnja, dugo skrivani šećernom malograđanskom glazurom nanesenom u skladu s onim ' što će svijet reći ', sada kuljaju van, kidajući nepovratno tanki celofan ugleda fine porodice u kojoj se nikada nije psovalo, poštovali su se rituali svakodnevice i djeci plaćali neizostavni satovi klavira.

Vjerski život u obitelji hranio se nadalje čitanjem Biblije i katoličkog tiska - Glasa Koncila, Marije i dr.« Nikad se u našoj kući nije psovalo ni ružno govorilo »naglasila je majka.

Ne mogaše ga zanijeti ni ono njihovo plandovanje bez cilja po velegradskim predgrađima, na kojem se uvijek drsko i smjelo psovalo na »glupoga neprijatelja Švabu«, a ipak se uza to uvijek na štetu domaćih odnošaja pravile prispodobe uz besmisleno hvalisanje i slavljenje najkukavnije bečke stvarce.

Ok, ponekad je bilo iscrpljujuće; psovalo se i čekalo praznike, ali se u konačnici isplatilo.

Ja sam iz obitelji u kojoj se nikada nije psovalo... ne pamtim da je moj otac nikada ni kletvu izgovorio, a kamo li psovku... Moj ćale ima samo osam razreda osnovne.. nema bogat riječnik i nije načitan, ali nikada nije pokušavao ' ' obogatiti ' ' svoj vokabular psovkama, zato su mi i nejasni današnji školovani tipovi koji naprave kazališnu predstavu od psovki... mislim da je to nedostatak ideja prije nego li nedostatak kulture ili je u društvu zbrčkanih vrijednosti nekultura odjednom postala jako ' ' kulturna ' '..... Pozdrav tebi Zrile (boljun 07.07.2008., 17:34:23)

Kad god vidite da na nekom križanju promet teče glatko i bez zastoja a jučer je, u praktički istim uvjetima, zapinjao, pa se trubilo i psovalo možete biti sigurni da je danas na križanju žena, a da je jučer bio muškarac.

I što god je u Kninu bilo istaknuto kao okosnica hrvatskog patriotizma to je u Čavoglavama preokrenuto naglavce i na to se psovalo i pljuvalo kao na prljavu izdaju i na milenijsko prokletstvo.

Svašta se je spominjalo i psovalo, međutim te su psovke toliko loše i nekvalitetne, primitivne, bezidejne, mozgovno ograničene, da kod protivnika mogu pobuditi samo žaljenje prema autoru, a ne emotivnu srdžbu ili strah.

U nekim kulturama se koristi srednji prst da bi se nekoga proklelo (ili psovalo). isus nam nalaže da molimo za one koji nas progone, da blagoslivljamo one koji nas proklinju.