Matvejević pažljivo promatra kruh, opipava mu koru i pupu, rekonstruira načine njegova pripravljanja i evocira užitak jedenja: od Mezopotamije, u kojoj su već razlikovali brojne vrste, preko Egipta, gdje su ga služili s ' tekućim kruhom ' pivom i ostavljali u grobnicama unutar piramida, uz mumificirane ostatke pokojnika, gdje je onda ostao očuvan tisućljećima, da bi ga danas izlagali u muzejima, preko Dalekoga Istoka, na kojem ga je stoljećima do zaborava potiskivala riža, antičke Grčke, u kojoj su o njemu pisali Eshil, Sofoklo, Aristofan, Hipokrat, Teofrast, staroga Rima, u kojem je dugo nastajao iz prvotnih kaša, pa siromašnoga Srednjeg vijeka, godina osvajanja Novoga svijeta