I dok puzimo pred svakim činovničkim laprdalom, pokorno privijamo kičmu ispred šaltera, zadnje kune prinosimo kao žrtvu gospodarima našeg života i zdravlja - i iz dana u dan gledamo kako bezobrazluk ostaje nekažnjen, a sila i moć postaju model uspjeha, molimo boga da se nađe neka veća zvjerka, neki viši pop, koji će ove naše bilmeze bar na trenutak svesti u razumne okvire.

pir: raj mar: da to nije utopija gdje te ceka deset djevojaka ili mladica spremni da te sluze i maze i paze a ti lijen ko ponjava to nije zeleni pasnjak na kojem konjima ganjas bivole niti je mjesto gdje su svi sa krilima i sluze jednoga niti je postolje za trofeje to je dimenzija u kojoj citas misli telepatski teleportiras se s kraja na kraj gdje ima mjesta za razlicite jer na marsu ne zive samo ljudi vec dapace imamo konfederaciju tisuce vrsta i posjetitelje sa drugih galaksija koje se sa nama odnose kako i zasluzuje rasa koja je dosegnula zvjezde ne puzimo kao mravi niti nas vode zakoni zla niti smo podlozni zivotinjskim instinktima nase gene nosimo kroz citav svemir bez straha od virusa i mjesamo se sa drugima u potpunoj ravnotezi ljubavi i razumjevanja genom koji potjece od Boga jer on je stvorenjima dao dusu potpuno je cist i svjetlo izvire iz njega jer dusa je dosegnula izvor i ne zamara se prolaznoscu niti trenutnim tjelom koje posjedujemo dusa posjeduje tjelo a ne tjelo dusu kako je to u slucaju na zemlji covjek je zaboravio izvor i udaljio se od njega nasao krivca u duhu i bjezi od vlastite odgovornosti na izbor koji je sam izabrao zaborav to mu je trebalo jer je uplasen i jer ga sram sebe trazi u drugima opravdanje vlastite zloce i hrani svoj ego materijom koja mu treba sluziti ali koja je u osnovi necista nazalost taj plod je uistinu necist i tko ga jede umire tj. zaboravi takova je matrica vase duse treba zaborav da bi grijesila opet i opet to vodi do ratova i smrti nasilja i pokolja gladi i katastrofa vodi vas zelja i strasti zloca i nize pohote kupate se u blatu od krvi i suza oni koji vas vode kao ovce na klanje ustvari vas prinose svome egu borbe koje vodite u smradu i balegi slavite kao pobjede mac i otrov razorno oruzje imate i koristite se njime kao kruhom svagdasnjim pljujete na vlastitu djecu i roditelje zbog grama droge koja vas vodi u zaborav o istini da ste cisto i nepatvoreno zlo niste u stanju suociti se sa sobom sa svojom dusom i zato ste prokleti a sa vama i svi oni koje Bog salje iz svoje dimenzije da vam pomazu da se probudite njima je to prokletstvo jaram a vama dika slavite sve sto je necisto i volite sve sto je iz tame i tama ce vas progutati nema spasa za one sto se ne promjene iz dubine duse i dusu ne ociste vatrom a vatra dolazi

meni ova teza ne pije vodu, skviki. što se eu ucjena tiče, pa mi cijelo vrijeme radimo nešto potpuno krivo. umjesto da smo se okrenuli sebi i pokušali pronaći što bolja rješenja kako da održimo svoju državu, mi smo sve karte bacili na eu. naravno da ne trebamo ostati izolirani, ali ne trebamo ni upuzati u eu. a baš to cijelo vrijeme i radimo. a onaj tko se najviše trudio da što se što više sagnemo i što više puzimo, upravo je ivo sanader. i sada bi ga odjednom iznenadila neka nova ucjena? nakon koliko njih već do sada? a da je tome doista tako, zar ne bi bilo normalno da se premijer obrati narodu i kaže nešto u stilu " ovi iz eu traže još to i to, a to se kosi sa mojim moralnim, etičkim, bilo kakvim principom, pa dajem ostavku jer ne želim raditi loše za hrvatsku "? onda bi to možda i imalo nekog efekta, iako sumnjam u to. al bi bar bilo jasno rečeno. ovako, meni to izgleda samo kao čisti mulj nekoga tko jednostavno ne želi reći zašto se povlači sa svog mjesta, ostavljajući pri tome otvorene mogućnosti za svoj povratak, kao i mogućnost da svom potezu pripiše sve dobro što bi se eventualno moglo u medjuvremenu dogoditi. a ako se ništa dobro ne dogodi, što ga briga, ostavku je dao, zar ne? sanader je otišao onako kako je i vladao. nikada čuti istinu od njega, ni prije ni sada.

Strah je moćno oružje: bojimo se da ne ostanemo bez posla, i zato savijamo kičmu; bojimo se da ne ostanemo bez kuće, i zato puzimo ko crvi...

Što je u tomu čudno što puzimo pred međunarodnom zajednicom?

Uvijek ću podržati svaku akciju, koja donosi KORIST hrvatskom narodu i ne prisiljava nas da puzimo, već da ponosno koračamo u budućnost.

To, što mi imamo sreću da je naš položaj, dubina mora i još neke stvari na našoj strani, to nam samo daje mogućnost da ne puzimo, već da toj EU budemo u najmanju ruku partner.

Trčimo mu u susret, puzimo pred njim, molimo ih da nas prime u svoje društvo, radimo sve da im se umilimo (mogao bih tu uporabiti i malo živopisnije izraze, ali zasada ću se suzdržati).

I, kako bi rekao, opet netko iz Crkve, EU, ' ' oni bi nas još trebali moliti, da uđemo u tu jihovu tvorevinu, a ne da mi puzimo i stalno vičemo kak smo jadni i nikakvi

Sve će naši vladajući potpisati i obvezati nas da puzimo i budemo sluge pokorne.

Sad ili su svi pohrlili iz istog saborskog epicentra ili se fakat drže one domoljubne: puzimo po " rvackom ".

U nizu, po ne znam koji put... sjedala je na obali, svome najdražemu mjestu u udubini stijene i gledala kako kapljice mora oblikuju kameni svijet... asociralo je na planine i doline,.. kako tako mali svijet može biti nalik onome po kojemu svaki dan ostavljamo svoje mirise, tragove, riječi i djela... kako je u biti ono najmanje jako nalik velikome... a zašto ga onda i ne tretiramo isto? hm... možda jednostavno veliko ostavlja dojam i veće snage, jače nego kakvima sebe smatramo... možda puzimo pod velikim jer se ne osjećamo dorasli... a i ne znamo da se i veliko na isti način može slomiti kao i malo, odnosno ne može... malo, inače možemo zgaziti nogom.. pa zašto onda i ne bi?

Odgajani pismom, a bez tinte, ali opet se pune kako bi molili za potrošenu robu i molili se nebitnom pomoću vjere« uzmi ili ostavi »dane od strane feudalnih vladara. (impuls)« ili ti se sviđa ili baci? »« ja sam te donio na ovaj svijet, i ja ću te maknuti. »« ja ću suditi o svemu tome. »nema nagona za bijegom, puzimo jedan preko drugoga u prenapučenom spremištu, samo ležimo tamo i čekamo da nas nahrane jedemo više nego što nam treba i želimo još jer nikad ne znaš da li će opet doći.

Pa nadam se da ga volite i danas, kad nas je svojom politikom doveo do toga da puzimo pred EU.

Treba spomenuti (da se ne zaboravi) kako je prethodni najdraži gost svoj krvavi trag ostavljao na bitno užem prostoru, što znači kako Hrvatska ipak napreduje u svom dodvorništvu jer puzimo pred sve većim kalibrima.

Penjemo se, provlačimo, sagibamo, puzimo, klizimo, spuštamo.

I scena za kraj: mara i ja puzimo prema najbližem kafiću, kadli prođe čakić na motoru i smili nam se.

Da smo svi skupa bili pošteni sada bi po standardu bili pri samom vrhu Evrope i nas bi se molilo da pristupimo uniji, a mi specjalni narod, ponosno puzimo u Evropu sa prosjačkim štapom na leđima

Konačno će nas pronaći jedne zimske noći, duboko u unutrašnjosti, u tužnom hangaru kojim će se razlegati monotoni eho kiše, kako puzimo pored naših uzdrhtalih aeroplana, grejući ruke na bednoj vatrici koju će proizvesti sagorevanje naših današnjih knjiga, nadvišenih sjajnim uzletom njihovih slika

Puzim, puziš, puzi, puzimo, puzite, puze

Zašto se pomiriti s tim da puzimo kada bi mogli letjeti?