Kako i kad točno čitati Thomasa Pynchona i je li to uistinu dobro za vaše duševno zdravlje provjerite u ovom tekstu.

Ovaj poznati američki autor kojega mnogi iz nekog razloga stavljaju u istu kategoriju sa Saulom Bellowom i Tomom Wolfeom i kojeg je kritičar Harold Bloom nazvao dijelom kvarteta velikih suvremenih američkih pisaca (uz Dona DeLilla, Thomasa Pynchona i Cormaca McCarthya) autor je velikog ljetnog hita ' Židovsko urlanje mix 3 '.

Pynchona sam kupio ni ne znajući tko je on.

Thomasa Pynchona opisuju kao autora koji je stekao kultnu slavu i održao savršenu anonimnost (piše na zadnjoj stranici).

A što se dobrih vibracija tiče, zanimljiva je priča koju smo prije nekoliko godina objavili na Booksi o druženju Pynchona i kralja ' dobrih vibracija ' Briana Wilsona.

Novi roman Thomasa Pynchona Bleeding Edge trebao bi izaći na tržište 17. rujna ove godine u izdanju Penguina.

Ako pak od romana očekujete jasnu radnju, profilirane likove i jednoznačan kraj, bolje da ga preskočite jer Pynchona su još davno etiketirali kao ' metafikcionalista '.

A da imam stvarno odriješene ruke onda Davida Fostera Wallacea i njegov Infinite Jest, ali zašto stati tu, odmah sve postmoderniste sabrana djela Thomasa Pynchona, Dona DeLilla, itd.

Pa strpaj ono kupljeno sve nekako zbrda-zdola (izguzvah si citavu naslovnicu Pynchona, dakle, nehotice napravih citavu lepezu magarecih usesa na njoj).

Od Simfonije velegrada i Trećeg čovjeka preko Manhattana i Serpica do Neba nad Berlinom; od Bijelog i Döblina, preko Dos Passosa i Pynchona do Austera, Bolaña, Marinkovića.

R oman Illuminatus objedinjuje elemente Swifta, Thomasa Pynchona, Williama Burroughsa, časopisa Mad, Warrenova izvještaja, Johna Birchersa, The Firesign Theatrea, Orsona Wellesa, Jamesa Joycea, enigmatičnu šaljivu religiju diskordijanizma i svaku ekstremnu teoriju urote za koju ste ikada čuli, kako bi raskrinkao ili te dragi čitatelju naveo da u to povjeruješ pravu veliku urotu koja vlada svijetom.

Ukoliko želite zadržati snježno bijeli ten, obavezno uzmite pokoji roman Thomasa Pynchona (naravno, u originalu) čiji ćete diskurs izdržati tek pola minute i potom potrčati u hlad u potragu za manje zahtjevnim iskustvima.

Zanimljivo je da se upravo na Dan Pynchona u javnosti ovaj pisac ' javio ' Los Angeles književnom festivalu koji se proteklih dana održavao u ovom gradu.

Nit mos ' tekstirat (to jest, igrarisat se sa novim mobitelom za kojeg pojma nemam za sto sluzi koja tipka pa samo brljezgam i zovem greskom krive ljude), nit dovrsit onih zadnjih 5 stranica Pynchona (eto, opet stajem tik pred kraj, povijest se ponavlja, kriminalno i porazavajuce), jedva da mogu fastforvardirat Nano.

Kao da nema dovoljno bizarnih stvari povezanih s Thomasom Pynchonom, osmi maj od sad će biti poznat i kao Dan Pynchona u javnosti.

Po tome bi Pynchona bez ikakvog suzdržavanja mogli usporediti s još jednim američkim piscem s čijim pisanjem, doduše, Pynchon nema ama baš nikakve veze, sa Salingerom.

Samosvojni eruditski modernizam na tragu Borgesa, Cortázara i Pynchona, začinjen provokatorskim, upravo gerilskim otklonom od srednje struje hispanoameričke književnosti i vulgarizacije magijskog realizma, ustoličio je Bolaña kao najutjecajnijeg autora svog naraštaja.

Posebno su zanimljivi brojni memoari (u pravilu rastegnuti na desetke stranica) privilegiranih duša koje su Pynchona upoznale glavom i bradom, uputile mu koju riječ ili čak s njime podijelile joint, a danas žive od virtualnog recikliranja uspomena, u jalovoj nadi da će iz kratkog susreta s književnom legendom iščeprkati koju mrvu slave.

Whittemorea su često uspoređivali s Vonnegutom (Whittemore je prema Vonnegutu ono što je tapiserija prema kolijevki za macu Rhoda Lerman) i Pynchonom (postoji nešto istine u usporedbi s Vonnegutum: Whittemore nije za idiote, ali i ne zahtijeva doktorat u nekakvoj apstraktnoj kvantnoj fizici kao što ponekad vrijedi za Pynchona) i Timom Robbinsom (ponovo, ima nešto istine no, Whittemore je ambiciozniji od Robbinsa Robbins piše pop-pjesme, Whittemore stvara pravu bombastičnu simfoniju).

I zato, za kraj, samo mala pričica o susretu Briana Wilsona i Thomasa Pynchona, iz biografije Briana Wilsona (Peter Ames Carlin, Rodale, 2006):

Kada je Siegel doveo svog prijatelja Pynchona u Wilsonovu kuću, slavni hipsterski romanopisac sjedio je u nervoznoj i neugodnoj tišini, dok je razvaljena pop-zvijezda Wilson, koji ga je doveo u svoj novopostavljeni arapski šator u dvorištu kako bi se napušili u prikladnom okolišu, neuspješno pokušavao zapaliti uljanicu.

' Brian se pomalo bojao Pynchona, budući da je čuo da je Pynchon zaista pravi genij establišmenta s istočne obale ' prisjeća se Siegel.

Sergej Kuznjecov napisao je monografiju o poetici Josifa Brodskog (nominiran za nagradu Andrej Bijeli), proučavao je stvaralaštvo Thomasa Pynchona (napisao je bilješke za ruske prijevode romana V i Dražba predmeta 49), prevodio je Stephena Kinga i Susan Sontag na ruski jezik.

Književni kritičar Harold Bloom proglasio ga je jednim od četvorice najvećih živućih američkih pisaca uz Thomasa Pynchona, Dona DeLilla i Cormaca McCarthyja.

Kao u vizijama Thomasa Pynchona i Philip K.

Na faksu je revno pohađao predavanja velikog Nabokova (koji se Pynchona nije sjećao, što mu ovaj pak nije zamjerio već je u Crying of a Lot 49 uvrstio nekoliko aluzija na Lolitu).

Oni koji tvrde da će nagradu ponijeti netko od američkih pisaca, što bi trebalo biti shvaćeno kao nekakva isprika Akademije Amerikancima, osim Oatesove i Rotha, mogu računati i na Thomasa Pynchona (9/1), Dona DeLilla (25/1), ali i na čovjeka kojeg se već godinama spominje u kontekstu dobivanja ove nagrade.

Dok su drugi stenjali pod Šenoom i tada popularnim Ivanom Toljem, ti si gutala Austera, Hamsuna, Pynchona, velike i opskurne američke pjesnike u online specijaliziranim časopisima...

U ljeto 2009. je njen projekt o interpretaciji povijesti Hrvatske, Senjskih Uskoka te društvenog, geopolitičkog i kulturnog nasljeđa, prožimanja i otklona u Jugoistočnoj Europi u romanu Thomasa Pynchona Against the Day (2006) prihvaćen od strane Duke University, NC, SAD, te je stipendiju koristila pri Literature Program, Duke University.

Salinger, koji je postigao svjetski uspjeh romanom Lovac u raži, povukao se u američku provinciju i prestao davati intervjue, dok se za Pynchona, iako živi u New Yorku, uopće ne zna ni kako izgleda.