Jer, mi moramo različito rasti da bismo mogli biti mi, mi moramo biti slobodni, ali u toj točki vezivanja mi smo jedno.Tu mi zajedno dišemo, mislimo, volimo, pretačemo se jedan u drugoga, nestajemo i rađamo se u drugome.

Metković, 16.5.2012. - Rađamo se i umiremo svakodnevno.

A kada se rađamo za novi život?

Prvi put nas rodi mama, a dalje se rađamo sami.

Rađamo se mi već dugo, dugo.

U svakom životu rađamo se s određenom osobnošću, koja se sastoji od nekih elemenata matrice duše, kao što na primjer glumac koristi neke ali ne i sve kvalitete svoje osobnosti kako bi izrazio neki lik na pozornici.

Uskrsnuće tek je čin, Umiremo i rađamo se Dok On je U nama živ.

Okružje u kojemu rađamo potiče nas da dvostrukim snagama stvorimo atmosferu u kojoj će majka naći snage koja će joj pomoći da vjeruje kako su ona, njeno dijete i njezin suprug glavni protagonisti na porodu, i da će se odmah nakon njega moći povezati sa svojom bebom i dojiti ju.

Tvoj stav da se rađamo različiti u potpunosti prihvačam, samo da provjerim da li sam te dobro shvatila, nije bitno u kakvim smo uvjetima, bitno je kako se opredjeljujemo po pitanju dobra i zla?

Ti si se odrekao vjere, a mi svi ostali želimo i trebamo svećenike kad se rađamo i umiremo, da nedjeljom i blagdanom slavimo svetu MIsu, mi ti ne možemo živjeti bez Boga i sakramenata.

Jednakost svih ljudi onemogućena je već jednostavnom biološkom činjenicom da se rađamo s različitim skupom osobina, visoki, naočiti i pametni u boljem, ili niski, ružni i glupi u gorem slučaju.

Iako se svi rađamo na isti način (izuzev onih što na svijet dolaze carskim rezom), ali ni tu nema neke velike razlike, ipak rođenjem ne dobivamo svi jednako.

Postoje velike razlike; gdje se rađamo, u kojih roditelja, koje boje kože, u kojoj zemlji, u kojem narodu i pod okriljem koje vjere.

Pod tim okolnostima, bilo je vrijedno nastojati očuvati život E., sve dok postoje razumne šanse za uspjeh: Živimo samo jednom, jednom se rađamo i jednom umiremo, te je razlika između života i smrti najveća razlika koju znamo.

Rađamo se u odnosu, u većem ili manjem stupnju, i funkcioniramo unutar konteksta odnosa do kraja svoga života.

Rađamo se s brojem neurona koji ćemo više-manje zadržati do smrti, no kako starimo, u našem se mozgu stvaraju nove veze.

Čovjek je društveno biće, a narodna mudrost koja kaže kako se rađamo sami i umiremo sami daleko je od istine.

Rađamo se otvoreni i slobodni, a ono što jesmo, postajemo.

Jer, u krevetu se rađamo i umiremo, u njemu se volimo, odmaramo, okrepljujemo i ljenčarimo.

Često se u raspravama sa homoseksualnim aktivistima čuje fraza: Mi se takvi rađamo. Je li to istina?

Da se rađamo, da umiremo i ništa više.

Mi se ne rađamo s njima, naučili smo ih u tijeku života.

Ako se rađamo zato da bi umrli, onda smrt sigurno nije ništa loše. - nisam bio na ručku danas jer sam pratio Ljubičićev meč.

Bez obzira na sva ona poniženja koja hrvatski branitelji prolaze svakodnevno, mi žene želimo pokazati ponos i dostojanstvo, jer smo majke, jer rađamo, jer smo nositeljice života, želimo pokazati da i dalje nosimo život.

Mi se rađamo kao takvi; mi ne možemo da ne budemo takvi; i zato se svi mi, bez ikakvog izuzetka, nalazimo u stanju samoprelašćenosti i demonske prelasti.

Mi se ne rađamo sa znanjem o tim stvarima.

Rađamo se sami... umiremo sami... a ono između ispunjavamo pokušajima bijega od samotnosti... u traganje za onom Platonovom drugom polovicom... našom dvojinom, dvojnikom u kojemu prepoznajemo sebe... da bi spajanjem dosegli ' jedinstvo misli i osjećaja '... i ponovo stvorili jedninu... jedno zajedničko, novo JA... otok.

Zapravo, na početku kršćanskoga života je krštenje u kojemu se ponovno rađamo kao Božja djeca« i po njemu vjernici sudjeluju u sinovskom odnosu što ga Isus ima s Ocem.

Po S toji vrijeme kada se rađamo i kad umiremo, V rijeme kada se ubijamo i vrijeme kada se liječimo, vrijeme kada P lačemo i kada se smijemo, vrijeme kada se grlimo i vrijeme kada smo sami, vrijeme kada šutimo i vrijeme kada govorimo, vrijeme kada mrzimo I vrijeme kada volimo.

Teorija izbora tvrdi da se osim potrebe za opstankom rađamo s još četiri duševne potrebe, koje moramo zadovoljavati svaki dan barem malo da bi živjeli kao normalni ljudi.