»Mlada žena koja Francusku ostavlja bez daha pričom o imaginarnoj agresiji; adolescenti koji odbijaju skidati svoj veo u školi; nedostatak društvene sigurnosti; Montesquieu, Voltaire i Baudelaire koji zamjenjuju Racinea i Corneillea u tekstovima na maturi; zaposlenici koji protestiraju u korist održanja mirovinskog sustava; jedna visoka škola koja ima postupak za paralelno prihvaćanje učenika; uzlet tele-stvarnosti, vjenčanje homoseksualaca i umjetna oplodnja.

U Hôtel de Bourgogne izvođena su klasicistička djela Corneillea i Racinea, a komedije su prikazivane ugl. u kazalištu grad. četvrti Marais.

Posljednja premijerna izvedba 53. Splitskog ljeta, premijera tragedije »Fedra« francuskog dramatičara Jeana Racinea koju je u Dioklecijanovim podrumima postavio talijanski redatelj Marco Sciaccaluga, teško da može opravdati epitet »udarni projekt dramskog programa« kako se cijelo ljeto najavljivalo.

Istaknuto mjesto u predstavi, uz glumce Frana Maškovića i Marka Cindrića, ima kompletna postava riječkih rockera iz Leta 3, koji su s Buljanom počeli surađivati još 1996. godine radeći u Teatru Itd Fedru po motivima Jeana Racinea i Marine Cvetajeve.

Za najbolju glavnu žensku ulogu s područja drame dobila je Bojana Gregorić-Vejzović za ulogu Fedre u istoimenoj predstavi Jeana Racinea u režiji Marca Sciaccaluga te izvedbi dramskog ansambla 53. Splitskog ljeta.

Jedva čekam vidjeti Mediterance Borgesa, Racinea i Shakespearea kako govore bez " susprege ", ma što ona bila.

Uslijedit će projekcija američkog dokumentarca ' Ponedjeljkom kod Racinea ', koji donosi priču o dvije sestre koje na Long Islandu jedan dan u mjesecu posvećuju uljepšavanju žena koje su u procesu kemoterapije.

U kraćem formatu dokumentarnih filmova na programu Art-kina naći će se i Bijeg iz lavlje jazbine, Kroz ušicu igle: Umjetnost Esther Nisenthal Krinitz, Obilježeni, Ponedjeljkom kod Racinea, Prognani: Priče o domu za samopomoć, Sačuvati obraz.

Uz dramski opus, Shakespeare je i autor spjevova te možda najbolje zbirke ljubavne poezije u engleskoj i svjetskoj književnosti.Karakteristike ranoga Shakespeareova stvaralaštva su sljedeće: sočan, " renesansni " humor, često protkan opscenostima nastalima na tlu srednjovjekovnih farsi, što je glavna značajka komedija; bujan jezik (sam Shakespeare je iskovao više stotina riječi - usporedbe radi, njegov cjelokupni opus ima, po različitim brojanjima, oko 30.000 različitih riječi, dok onaj francuskoga dramatika Racinea oko 4.000) u kojem se miješa visoka retorika i vulgarni izričaj; te usredotočenost na problematiku vlasti i političkih makinacija (u povijesnim dramama) ili ljubavnih zapleta i raspleta (u komedijama).

Tako se napadaju djela " ustaša " (uključujući i izdanja Racinea, Hugoa ili Dostojevskog čiji je jedina mana " što se služe službenom ortografijom NDH-a) kao i neprijateljske knjige ", t. j. sve one koji su pisane na talijanskom ili na njemačkom jeziku.

Treći veliki dramatičar iz ovog perioda (uz Corneillea i Racinea), bio je i Jean-Baptiste Poquelin Molière, koji je, za razliku od ove dvojice, bio majstor komedije.

Na taj navlas isti način, Valérie Lang mogla je govoriti Dantea, Racinea ili izvadak iz telefonskog imenika posve svejedno, jer zbog nedostatka istinskog rada na ulozi sve što izgovori zazvuči jednako blazirano i neuzbudljivo.

Iste god. u Zagrebu uz pomoć Francuskoga instituta (na kojem je predavač) osniva i vodi kazališnu družinu La compagnie des jeunes (poslije Družinu mladih) s kojom1940/41. na francuskom jeziku u HGZ izvodi Molièrea (Les fourberies de Scapin), Racinea (Les plaideurs), Marivauxa (L île des esclaves) i dr.

Okušao se s dramom Cromwell no ona je bila i suviše loša, bila je dosadna kopija Corneillea, Racinea i Vergilija.

Redovite su i svečane akademije; primjer je Akademija u spomen 300. obljetnice rođenja Jeana Racinea u Malom kazalištu, održana 20. prosinca 1939. godine.

Navedena poglavlja bave se tako specifičnim poetičkim i žanrovskim obilježjima klasicizma u svakoj pojedinoj zemlji s obzirom na društveni kontekst, razvoj književnosti, a autorica donosi i pregled svih istaknutih pisaca s naglaskom na kanonske pisce (od Corneillea, Molièrea, Racinea, preko Phillipsa, Popea i Drydena, Parinija, Alfierija i Foscolu, Gottscheda, Goethea, Schillera do Frankopana, Relkovića, Katančića...) koje će predstaviti u sukusu njihovog života, izvora, poetika, likova, dramskih zakonitosti, utjecaja na društvo i književnost.

U nedjelju u 12 prikazat će se američki film »Ponedjeljkom kod Racinea«, nominiran za Oscara za najbolji kratki domumentarni film u 2012. godini.

Iz Slovenije dolazi Racineova Fedra u režiji Francuza koji je režirao i u Splitu, Francois-Michel Pesentija i u produkciji Drame Slovenskog narodnog gledališča, što će biti povratak Racinea nakon dužeg vremena u hrvatsko kazalište čijim je repertoarima nekad dominirao.

Iako je riječko gostovanje Festivala tolerancije poznato i kao Festival židovskog filma programski nešto manjeg obima od njegova zagrebačkog izdanja, iz programa valja izdvojiti i one filmove koji nisu strogo fokusirani na dominantne teme holokausta i židovsku problematiku, već propituju motiv tolerancije kroz neke druge teme poput kurdskog pitanja (»Tvoja ljepota ne vrijedi ništa«), latinoameričkih izbjeglica u San Diegu (»Inocente«), žena žrtava nasilnih Pakistanaca koji ih napadaju solnom kiselinom (»Sačuvati obraz«), žena podvrgnutih bolnom procesu kemoterapije (»Ponedjeljkom kod Racinea«), ambasadorima u Africi koji nemaju ništa zajedničkog s onima iz doksa Madsa Bruggera (»Časni ambasador«) te homoerotskoj vezi jednog Izraelca i jednog Palestinca (»Vani u mraku«).

Primio sam njihov izravan utjecaj, od Racinea do Koltesa, osobito Becketta.

Pojedina poglavlja bit će posvećena glavnim predstavnicima klasicizma, od Corneillea, Molièrea, Racinea, Pascala, La Rochefoucaulda, La Fontainea i Mme de La Fayette, preko Popea, Johnsona i Drydena, Parinija, Alfierija i Foscola, Gottscheda, Goethea, Schillera i Krylova do Frankopana, Relkovića, Katančića i dubrovačkih latinista.

Stoga je drama iskrene Fedrine ljubavi prema Hipolitu u interpretaciji Sare Kane, kako i sam redatelj kaže, mnogo drastičnija i strašnija negoli u ijednom klasičnom predlošku od Euripida, preko Seneke, do Racinea.

Tada se već o njemu govorilo kao nasljedniku francuskih književnika Corneillea i Racinea.

Preveo je Iphigénie Jeana Racinea, Chateaubriandova Renéa, zatim Pjesničke kitice svetoga Frane Asiškoga, te Tolstojeve pripovijesti Krštenik i Dva starca.

Kad se obitelj preselila u Pariz, dvanaestogodišnja Adrienne već je po pariškim ulicama recitirala stihove iz tragedija Jeana Racinea (1639 - 1699) i Pierrea Corneillea (1606 - 1684).

Osim toga, glavni dramski model Splendida slijedi klasicističku poetiku Jeana Racinea, jer se drži strogih pravila klasičnog jedinstva vremena, mjesta i radnje.

Dobitnica ste Nagrade hrvatskoga glumišta za ulogu Fedre u istoimenoj predstavi Jeana Racinea u režiji Marca Sciaccaluge i izvedbi Dramskog ansambla 53. splitskog ljeta.

Odlikujući se impozantnom pojavom te zvučnim glasom i izvrsnom dikcijom, ubrzo se nametnuo u klasičnom repertoaru kao tumač brojnih Shakespeareovih likova kao što su Antonije (Antonije i Kleopatra), Macbeth, Kralj Lear, Prvi glumac (Hamlet), pa i groteskno-komični Vitez Andrija Groznica (Na tri kralja), ali tijekom karijere i kao tumač Moličreova Tartuffea, te niza likova u djelima Calderona, Racinea, Goethea i Schillera.

Čitat ćemo po jedno djelo Eshila, Sofokla, Euripida, Shakespearea, Calderona, Corneillea, Racinea, Schillera, Musseta i Anouilha

Dolaskom Andrije Fijana u kazalište 1878. dobija dostojnog partnera s kojim nastupa trideset godina igrajući u djelima Sofokla, Shakespearea i Racinea, ali i Augiera, Ohneta i Feuilleta te nadasve Sardoua.