Na početku sela Katići, tzv. " crikvišće ", bio je grad Janjić koji spominje i Radoslav Lopašić u svojoj knjizi " Urbar grada Bosiljeva ".

U toj ediciji objavljeno je od 1878. do 1912. 37 pionirskih znanstveno-popularnih djela i prvih znanstvenih sinteza hrvatskih autora o hrvatskoj povijesti i zemljopisu (Tadija Smičiklas, Vjekoslav Klaić, Radoslav Lopašić), o zemljopisu Europe (I.

Ona, naime, na čelu s predsjednikom Josipom Jakovčićem, nastoji nastaviti putovima koje su već zacrtali Ivan Belostenac, Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, ili Radoslav Lopašić, Emil Laszowski te Slava Raškaj.

Doduše, prvi važniji historiografski prinosi rasvjetljavanju osmanskog doba u Slavoniji pojavili su se još na izmaku 19. i u ranome 20. stoljeću, u knjigama i časopisnim izdanjima arhivske građe kršćanskog podrijetla što su ih, u prvom redu za vojno⠀ političku i uopće svjetovno⠀ društvenu povijest, priredili Tadija Smičiklas, Emilij Laszowski, Ferdo Šišić, Radoslav Lopašić, Ivan Bojničić i još poneki autori, a za crkvenu povijest Euzebije Fermendžin, Janko Barl, Julijan Jelenić, kojima se nešto kasnije s pojedinačnim prilozima pridružuju i Krunoslav Draganović, Miroslav Vanino i drugi.

(Radoslav Lopašić, OKO KUPE I KORANE 1985. god.

Tu je već 1878. godine nađen grobni humak sa sadržajem iz Željeznog doba, sa sačuvanim metalnim dijelovima (kopce, kape, pojasi), prema kojima se može rekonstruirati i odjeća pa onda i način Života u ono vrijeme. (F. šaban: Izvještaj muzejskih povjerenika i prijatelja, Vjesnik HAD, VI/1902, str. 240). 1558. - Godine 1486. Urbar Modruški bilježi mjesto Suglice, a pisac Urbara Radoslav Lopašić citira popis crkava iz 1558. Ecclesia S.

Radoslav Lopašić ga ne spominje u svojem djelu o Karlovcu.

Jedan od najznačajnijih je bio akademik dr Radoslav Lopašić, sveučilišni profesor, neurolog i psihijatar rođen u Požegi 1896. Gimnaziju je završio u rodnome, a medicinski fakultet u Pragu.

Povjesničar Radoslav Lopašić u knjizi " Oko Kupe i Korane ", objavljenoj 1895., spominje pisani izvor koji svjedoči da su obje zidane crkve postojale već u 16. stoljeću.

Radoslav Lopašić: Karlovac - poviest i ljetopis grada i okolice

Pohrvaćenje katoličkih Vlaha bilo je brzo i dovršeno je već na prijelazu IX. u X. stoljeće. " (Radoslav Lopašić, 1894.) To je doba kada se Hrvati naziru ili utemeljuju kao politički narod u vrijeme kneza Branimira.

Radoslav Lopašić (Spomenici hrvatske krajine, Zagreb, 1884. - 1889.) spominje grip u ovom kontekstu: Znam, kada je funtig (hrana za vojsku) k Senju hodil, da je pošal Ivan Vlatkov i s njim veće junakov, da j otil pojti po niki grip i da su funtig uzeli, a pak ostali soldati ono ča je ostalo razjagmili.

Radoslav Lopašić naglasio je da " Osnivači mišljahu, da će ovo učiniti tvrdju osobito jakom i nepredobivom. ".

Kada je 1893. umro jedan od pionira hrvatske histori ografije 19. stoljeća Radoslav Lopašić, koji je pridonio znatan obol gospodarskoj i zavičajnoj povijesti, upravo je mladom Laszowskom povjereno posmrtno objavljivanje i dopuna Lopašićevih mjestopisno-povijesnih opisa predjela i naselja Oko Kupe i Korane, Z agreb 1895. Preporuka Laszowskom za taj posao bila je knjižica Ribnik historička rasprava, Zagreb 1893, koja je napisana po uzoru na Lopašićeve radove.

Karlovački povjesničar iz 19. stoljeća Radoslav Lopašić u svom djelu Oko Kupe i Korane kaže da se za kraj oko rijeke Dobre tamo već u srednjem vijeku nalazi slobodna općina zadobarska, oštrovrška, stativsku, završku i tomašničku te kaže da su već u 16. stoljeću ove općine spadale pod vlastelinstvo Ozalj.

Povjesničar Radoslav Lopašić o svadbi je zapisao: " Bogati i slavni knez Petar Zrinski pozove od svih strana ugledne goste na dan 27. listopada u svoj ozaljski grad, da prisustvuju vjenčanju njegovom sa duhovitom i krasnom Anom Katarinom kćeri karlovačkog generala Vuka Frankopana Tržačkoga.

Ljubić, tajnik prof. dr. Izidor Kršnjavi, blagajnik prof. dr. Lobmayer, i odbornici Gjuro Deželić, Radoslav Lopašić, Vjekoslav Klaić i Ivan Tkalčić.

Radoslav Lopašić (1835 ⠀ 1893) u svojoj knjizi Karlovac.

Predsjednikom društva postao je Ivan Kukuljević Sakcinski, potpredsjednikom Šime Ljubić, tajnikom Izidor Kršnjavi, a odbornike su činili Đuro Deželić, Radoslav Lopašić, Vjekoslav Klaić i Ivan Krstitelj Tkalčić.

Povjesničar Radoslav Lopašić u knjizi " Karlovac - poviest i mjestopis grada i okolice ", koju je objavio 1879. godine, ističe da je prvi temelj Karlovca položen "... na 13. srpnja 1579. na dan sv. Margarete na devet stotina turskih glava... ".

Naš Radoslav Lopašić misli, da su se Ibrišimovići nekoć možda zvali Svilovići, a Turci da su ih prozvali Ibrišimović, jer turska riječ " ibrišim " znači svilu.