Krenuli smo 04.11. Nakon slučajno zaboravljenih 50 eura na stolu, puknutog labella, napornog putovanja, dosadnih DJ-evih priča i puno lijepe muzike na discmanu, 160 km obilaznice oko Berlina, neizmjerne mržnje prema Njemačkoj zbog toga šta je ogromna i nikad joj kraja (a vidjela sam samo šugave benzinske pumpe i beskrajnu autocestu), presmiješnog trajekta, traženja škole po ulicama Naestveda... stigosmo.24 sata vožnje i prvo što ugledamo-naši domaćini..:) I tako, smjestili smo se... Hrana najčešće iz konzerve, al nije nam smetalo.Nismo zapravo ni stigli jest.A divni su ljudi.Danska vezija " Friendsa " sa stolnim nogometom u dnevnom boravku, mnoštvom cd-ova, raritetnih ploča, videokazeta, dvd-ova... Gajba pive za 42 krune? Nemoguće..:) (s lijeva na desno-Anja, Katrine, Jakob, Marcus i Kris) Začuđeni veličinom Naestved Gymnasium i opremom koju posjeduju.... krenusmo u osvajanje ulica Naestveda.Ako se mene pita-šugav grad.Veličine Zagreba, sa 80 000 stanovnika raspršenih u obiteljske kućice koje su perfektno uređene, kao da listam neki katalog sa najnovijim namještajem.Strašno.Jedina stambena zgrada sa 8 katova.. i mi smo u njoj živjeli:) Students House.Predivna stvar, hoću takvo nešto u Zagrebu.. da možemo hengautat na račun ministra Primorca, pit kavu za 5 kruna i imat koncerte predobrih grupa koje Botten Annu izvode u blues verziji.I da fakat imamo ska pod, stolni nogomet, biljar, plazmu, PS2, jukebox na iPod-u i kožne fotelje.