Nije sitnica propovijedati da Raspetoga više nema u grobu i da su ga vidjeli živoga odabrani svjedoci.

U trenutku kada otkrije da je grob prazan, trči Petru i drugom učeniku: " Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše " Naziv " Gospodin " u njezinu izvještaju pomalo nagoviješta novo dostojanstvo Raspetoga, iako ona još to ne zna.

U r. 7. napomena o uredno smotanom ubrusu i povojima daje naslutiti da tijelo Raspetoga nije na brzinu ukradeno ili preneseno na drugo mjesto.

Petar i ovaj puta obrazlaže glavni razlog propovijedanja u ime Isusovo: Raspetoga je Bog uskrisio, uzvisio ga za Začetnika i Spasitelja te u njemu nudi Izraelu i svima narodima obraćenje i oproštenje grijeha (r. 31).

To su pozvani, to jest oni koje je Bog pozvao iz dosadašnjih životnih okolnosti, koji su dopustili da ih njegov poziv susretne, koji su postavili novu ljestvicu vrijednosti i pokušavaju preko Raspetoga dobiti novu božansku snagu i mudrost.

Tako valja razumijevati i njegova polazišta vezana za odredbe kojima kani oblikovati liturgijski život Crkve, stavljajući u središte Krista utjelovljenoga, raspetoga i uskrsnuloga, osobito inzistirajući na središnjosti raspela u liturgijskome prostoru, odnosno na oltaru.

Ne stidimo se ispovijedati Raspetoga, stavljamo njegov pečat s punim pouzdanjem prstima na čelo, činimo znak križa na svemu, nad kruhom što ga jedemo, nad čašom koju pijemo

Pod pojmom stigme (od grčkog stigma, što znači znak), podrazumijevamo određene rane koje nastaju spontano, na rukama, nogama, prsima, ter su slične ranama Krista raspetoga.

Križ, uostalom, nije samo znak i drvo na koje je pribijena i izložena pogledu znatiželjne svjetine osuda Kristove osobe: u toj se povorci golgotskoj nalaze i vrhovništva i vlasti te su i ona s Kristom razapeta kao i svi dobrohotni i dobronamjerni supatnici i sudionici njegova raspe ć a: jeruzalemske žene, Šimun Cirenac, majka Marija, ikoni č ka Veronika, obra ć enik Dizma, koji milostiviji rimski soldat, koji Isusov u č enik, Josip iz Arimateje i niz onih koji su Raspetoga slušali, s Njime se oduševljavali i s Njime tugovali.

Draga braćo o sestre, dragi župljani župe Blaženog Alojzija Stepinca, štovatelji istog sveca evo ovdje smo, da pred vama, poput svetoga Pavla apostola, navjestimo o svjedočimo ništa drugo nego jedino Isusa Krista i to raspetoga koji je umro za nas koji je na križu prolio svoju krv za nas, za naše spasenje, iz ljubavi prema nama.

" Ako netko želi osjetiti kako kuca hrvatsko katoličko srce, mora doći na misu i slavlje među iseljene Hrvate gdje u tuđem svijetu na svom hrvatskom jeziku još gorljivije svjedoče svoju vjeru u Krista Raspetoga i Uskrsloga.

« Želim postati svetom, vjerna slika Raspetoga, moje Dobro... drugi Isus, zaodjevena Njegovim savršenstvom... živjeti poput Isusa...

Oni predstavljaju sve nas kršćane katolike koji živimo u anonimnosti, koji možda vjerujemo jer smo tako odgajani, koji se tješimo lažnom tolerancijom ne želeći drugima nametati svoju vjeru, stoga bismo i mi poput njih koji su vidjevši raspetoga Krista izišli iz anonimnosti trebali životom posvjedočiti svoju vjeru, jer treći je plod Isusove smrti svjedočanstvo i žrtva, odnosno sebedarje.

Na hodočašću u Lourdes rekao je pak kako nas Marija poziva upraviti oči prema Isusovu križu da nađemo izvor života i spasenja, a sveti je Augustin tvrdio: ako želimo ozdraviti od grijeha, onda gledajmo raspetoga Krista.

Poziva nas Crkva - rekao je Papa na hodočašću u Lourdes da ponosno uzdižemo ovaj slavni križ kako bi svijet mogao vidjeti dokle je ljubav Raspetoga stigla prema ljudima.

»S posebnom sam se radošću zadržao u crkvici sv. Damjana u kojoj je Franjo čuo programatsku riječ Raspetoga: ' Idi, Franjo, popravi moju kuću. '« Bilo je to poslanje koje je započelo s potpunim obraćenjem srca, a koje je bilo poput kvasca ne samo u Crkvi nego i u društvu.

Poseban je to zov da se u pustinji, upravo u duhovnoj borbi, nađe slava Raspetoga.

Učini da svakog dana svoj pogled usmjeravamo na pogled tebe Raspetoga, gdje u najvećem poniženju i lišenosti blista tvoja neizmjerna ljubav

Papa na koncu potiče tu dragu braću i sestre na razmatranje patnji raspetoga Krista te se, u zajedništvu s Njime, obrate Ocu u potpunome pouzdanju da je cijeli život u Njegovim rukama.

Očuvaj ga u vjeri, neka se ne stidi pred svijetom ispovijedati Krista raspetoga, i odanom ljubavlju vrši njegove zapovijedi.

Tako dolazimo do druge Pavlove tvrdnje da je navještaj raspetoga za Židove sablazan (skandal).

Čl.10 Sjedinjeni s otkupiteljskom poslušnosti Isusa, koji je svoju volju položio u Očeve ruke, neka vjerno ispunjavaju dužnosti svoga vlastitog staleža u raznolikim životnim okolnostima i neka slijede siromašnoga i raspetoga Krista, priznavajući ga također i u poteškoćama i u progonstvima.

Franjo je, nakon zadatka što ga je primio podno Raspetoga u Sv. Damjanu, izabrao kao svoj znak najstariji simbol otkupljenja: Tau.

Tomu pridonose svi oni u Crkvi koji žive logiku svijeta naglasivši: »Franjo je htio ne Crkvu privilegija, već slobodnu od navezanosti, oslonjenu na Krista, poniznoga i siromašnoga, raspetoga i uskrsloga.

Molimo stoga u šutnji da se obnovimo i uzrastemo u duhu kako bismo nazočnost Krista Raspetoga i Uskrsnuloga mogli još vjernije svjedočiti u svijetu u kojemu živimo i radimo.

Tako su tada nazivali put raspetoga i uskrsnuloga Nazarećanina.

učini da tvoji vjerni, časteći Raspetoga,

Nije to samo jedna od obveza, nego prva i najvažnija, mogli bismo reći osnovna, početak i vrhunac svih drugih biskupskih zadaća, kako tumači sveti Pavao: ' Mi propovijedamo Krista raspetoga. ' Samo s Kristova križa, kojemu u Svetom tjednu - koji sutra počinje - odajemo posebnu počast, da samo s Kristova križa dolazi spas svijetu, spasenje samoj Crkvi i spasenje svakom čovjeku.

Besjedu o križu pozvani smo živjeti prije svega mi sami, u svakodnevnoj radosnoj spoznaji da smo spašeni ljubavlju Krista raspetoga

Za ovog je gvardijana Cerničanin Josip Živković na trgu pred crkvom podigao javni križ, blagoslovio ga je dekan i novogradiški župnik Ferdinand Trepini stavivši pod sliku Raspetoga relikvije (1,338).