Snježana, a zatim je duhovni asistent fra Dragutin aktualizirao nekoliko prigodnih duhovnih tema: proglašenje blaženikom blagopokojnog pape Ivana Pavla II, smisao udomljenja Uskrsnuloga i važnost Kristova mira u nama i oko nas, iskustvo Kapitula za našu Provinciju, dolazak pape Benedikta XVI. u Hrvatsku na susret katoličkih obitelji i tradicija svibanjskih pobožnosti uz molitvu krunice na čast Isusovoj i našoj Majci BDM.

Tako valja razumijevati i njegova polazišta vezana za odredbe kojima kani oblikovati liturgijski život Crkve, stavljajući u središte Krista utjelovljenoga, raspetoga i uskrsnuloga, osobito inzistirajući na središnjosti raspela u liturgijskome prostoru, odnosno na oltaru.

O kupljeni u zajednicu i obdareni posebnim darovima kršćani su bilo gdje u svijetu vidljivi znak prisutnosti uskrsnuloga Krista.

To za posljedicu ima primljen dar koji nije postao poslanje, učenike koji su susreli Uskrsnuloga, ali nisu počeli živjeti plodove njegovog uskrsnuća, retoričko i tradicionalno kršćanstvo, ali ne i Crkvu kao živu zajednicu hrabrih i autentičnih svjedoka ma što to koštalo, one koji su Kristovi, ali koji ne žele raspeti zajedno s Kristom svoje tijelo sa strastima i požudama nego i dalje slijede djela tijela, a očita su djela tijela: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično.

Na Veliku subotu su se razvezala zvona i kip Uskrsnuloga Spasitelja nosio se u velikoj procesiji ulicama.

A vjernike pozivamo na molitvu te neka se nadahnjuju snagom i dostojanstvom poniženog, osuđenog i uskrsnuloga Krista.

Na taj način »Crkva koja u vlastitom krilu obuhvaća grješnike te je u isti mah sveta i potrebna čišćenja neprestano kroči putem pokore i obnove... okrijepljena snagom uskrsnuloga Gospodina kako bi strpljivošću i ljubavlju savladala svoje unutrašnje i vanjske žalosti i teškoće te u svijetu vjerno, iako zasjenjeno, otkrivala njegovo otajstvo, sve dok se na kraju ne bude očitovalo u punom svjetlu« (usp.

Prilikom dodjela nagrada nadbiskup Srakić je istaknuo da su radost, pjesma i mladost smjerokaz na putu Krista uskrsnuloga.

Molimo stoga u šutnji da se obnovimo i uzrastemo u duhu kako bismo nazočnost Krista Raspetoga i Uskrsnuloga mogli još vjernije svjedočiti u svijetu u kojemu živimo i radimo.

Tako su tada nazivali put raspetoga i uskrsnuloga Nazarećanina.

Ipak, unatoč globalnoj tami u ovom strašnom času, hrvatski Kristovi učenici pod oblacima hrvatskog i europskog nebosklona, i dalje (poput genijalnog i tragičnog sanjara Viktora Vide) traže Duhovnu Hrvatsku hodajući uzdignutih očiju ispunjenih nadom koju učvršćuje jamstvo Uskrsnuloga: Ne bojte se

Treba poput Marije iz Betanije, sestre uskrsnuloga Lazara, sjesti često do nogu Gospodinovih, biti ' postojan u molitvi ' â kako se čita danas o apostolima i o Mariji, majci Uskrsnuloga.

Zato je Uskrs najveći kršćanski blagdan središnje otajstvo naše vjere u Uskrsnuloga, izvor svakodnevne radosti i znak života vječnoga.

Nakon četrdeset dana tijekom kojih se apostolima ukazivao pod prilikom obična čovještva, pod kojim se krila slava Uskrsnuloga, Krist uzlazi na nebesa i sjedi o desnu Očevu.

76. Otajstvena životvorna snaga sakramenta pristječe iz Krista Živoga i Uskrsnuloga.

Svećenik time postaje vidljivim znakom neizrecive prisutnosti Krista uskrsnuloga, jedinoga velikog svećenika Novoga zavjeta.

Vjerujem, a ujedno i molim Uskrsnuloga da dade blagoslova našem narodu da ne klone, da se ne izgubi u globalizaciji svjetskih sila, da bude ponosan na tešku, ali i slavnu prošlost onih koji su nam predavali i predali vjeru apostola.

Da je svećenik za oltarom vidljivi znak Krista živoga i uskrsnuloga vjeruju vjernici zajedno sa cijelom Crkvom, ali to isto treba vjerovati i sam svećenik.

Unatoč svemu tomu, nisu se odrekli uskrsnuloga Krista i njegove Crkve.

Prihvati dakle Isusa uskrsnuloga i neka on uđe u tvoj život, primi ga kao prijatelja, s pouzdanjem.

Ako netko kao apostol Toma koji nije bio sa zajednicom učenika na prvom nedjeljnom okupljanju redovito izbjegava nedjeljna okupljanja kršćanske zajednice, u opasnosti je da kao i on ne susretne Krista uskrsnuloga, da kao i on izgubi povjerenje u njega.

Najčasnije mjesto u crkvama zauzima uskrsna svijeća koja dolazi do punog izražaja u vazmenom bdjenju gdje simbolizira Krista uskrsnuloga.

To je poziv na svjesno življenje po toj vjeri i svjedočenje svijetu za Krista uskrsnuloga.

Prema shvaćanju Crkve, prvi susret Krista uskrsnuloga i njegovih učenika prema kronici Ivanova evanđelja (Iv 20, 19 - 23) prepoznaje se kao čin ustanove posebnog sakramenta oproštenja grijeha u životu vjernika.

- - - - U ovakvom razmišljanju treba se čuvati dviju pogrešaka: jedna je, da žrtvenost Euharistije zasjeni i sakrije prisutnost Uskrsnuloga, a druga je, da u prisutnom Isusu živom i uskrsnulom ne vidimo mjesta za njegovu žrtvu križa.

A u znak vjere koja nam svijetli od Uskrsnuloga Gospodina mi ćemo sada kao predstavnici vjernika naših Crkava izmoliti pokajanje, te izmijeniti cjelov mira kako bismo čista srca i raskajane duše mogli otpjevati Večernje hvale Bogu Svemogućemu.

U tom jadu duša koje traže Spasitelja, takvi bijelu haljinu Uskrsnuloga sve više zamjenjuju bijelom kutom psihijatra čija se znanstvenost hrani Freudovim bludom, Jungovom alkemijom (magijom), Adlerovom moći i Franklovom (premda na tragu Božje) ipak ljudskom, a ne Božjom riječju.

A ono izvire iz vjere u Uskrsnuloga, koji je prisutan i djelatan u povijesti. " (Br. 5)

Sveti Pavao poziva prve kršćane da " žive u povijesti ", dopuštajući Duhu Uskrsnuloga, da ih iz slave u slavu uvede u " mjeru uzrasta punine Kristove ". [ 5 ] Polagana i postupna preobrazba osobnog života u Krista čini muškarce i žene vazmenima: u svijetu, odraslim svjedocima vjere u Krista vazmenog.

Knjiga Otkrivanja, naprotiv, želi biti objava Isusa Krista: veliki navještaj spasenja koje je izvršio Krist, navještaj Božjega konačno zahvata u ljudsku povijest, navještaj moćne i djelotvorne prisutnosti uskrsnuloga Gospodina u povijesnoj dinamici sve do konačnoga dovršenja.