ajmo dalje... u međuvremenu, ja se udam, rodim, rastanem (njega nisam više vidjela punih 7 godina, niti sretala), živim tih 7 godina kao i svi i drugi,, logiram se na neku stranicu za upoznavanje čisto iz neke zeke (ali i iz znatiženje), i nakon 2 tjedna, javi mi se ON: eek:: eek:, kad sam otvorila njegov profil, i skužila da je to ON skamenila sam se,,, ništa se nije promjenio u tih 7 godina, i dalje kakvog sam ga upamtila... nakon 2 tjedna dopisivanja, smo se našli na piću (iskreno malo mi bilo bed, nisam inače tip žene koja nosi markiranu i skupu odjeću, 8 jer nemam para za to) pa sam tražila najbolje što imam da ostavim što bolji dojam, imala sam nenormalnu tremu NAKON 7 GODINA već sam zaboravila da on postoji.. uglavnom, sve je dobro ispalo,, zajedno smo već nekoliko mjeseci, praktički da živimo skupa, moju djecu je prihvatio kao svoju, nikad nisam bila od nikoga tako voljena kao što sam od njega jeste stariji od mene, što meni to odgovara), hoda samnom po doktorima, vodi djecu, sve, sve, što neke stvari nije vlastitit otac radio....

ja sam čudna djevojka to već svi znaju znaju da smijeh je moja uspavanka osmijehe mi poklanjaju znaju da život moj nema onih glupih granica znaju da mi je u srcu spokoj da mi je duša knjiga sa bezbroj stranica znaju da pošteno volim da mrzim kad varaju i lažu da za ništa ne molim da me baš boli briga šta drugi kažu ali ne znaju koga volim kome sam srce svoje dala kome noćima pamet solim kome sam se obećala to je tajna srca mog to su usne samo za mene i ako se ikad rastanem od poljupca tvog čuvat će ga moje i tvoje uspomene

čini se da do toga neće ni doći, jer, pogodi... nitko me i ne traži da se rastanem.: (on to nije nikad htio ni spomenuo. osim kao nježno šaputanje u krevetu nakon seksa. izgleda da sam se malo ufurala i da sam si dala mašti krila.: (

Da li da se sada kao Bandić fiktivno rastanem od žene (kada je kupio stan za 900 kn po kvadratu), da mi pojeftini vrtić?

ma meni moji problemi trenutno zapali u drugi plan. ljubi mi je ko ucviljena kuja, depresivan, jadan, nikakav. onda sam slučajno doznala da se boji da ga ne napucam kad se rastane... eh. to je bio mali nesporazumić.:) to sam mu bila rekla da bih ga napucala da se JA rastanem, a on u braku... ajme, u svakom slučaju, da se ovdje upiše bio bi jadniji od najjadnije na sva tri naša srodna topika.

HALO: bonk: ja sam pital kaj bu vlastitoj djeci sutra na Uskrs dala jesti jaja sa ljepilom, na što me ona samo tupo gledala i kak ja sve njeno kritiziram - i sad dok ti to tu pišem shvaćam da mi nije trebala ni LJ da se konačno rastanem i tražim djecu na sudu za sebe.

Ako se rastanem, svi će znati da sam promašaj, no ako nastavim tajno s aferom, pravit ću se da je sve OK i nitko neće biti povrijeđen.

prošlo je, to je glavno a zašto se ne rastanem..: ne zna: zato što sam tupa, pa kad mi se rastuli i teatralno baca na koljena moleći da ga ne ostavljam, jer će umrijeti... ja popustim: rolleyes: i zbog djeteta... to je ono glavno nikako da pregrizem tu odluku, da nanesem bol djeteu, da bi sebe usrećila

Ustajem, da se - nikim nesmetana - s tobom rastanem, da se zauvijek s tobom oprostim.

Ako se rastanem jednog dana sa partnerom sigurna sam da NIKAD ALI NIKADA vise ne bih pravila tzv. zajednicu zivota sa nekim, pogotovu ne na ovom nasem Balkanu jer su ljudi genralno vrlo netolerantni, ne podnose drugaciji nacin razmisljanja a o " uredjenju " zivota da i ne govorimo.

Da se rastanem s mrakom rastala bih se i s tobom, tako da ne znam sama što stvarno hoću. Vjetar mi raznosi pjesmu, a očima čutim kao da te gubim, sad ovog časa.

Prezivjela sam vec svasta pa bih i prezivjela i to da se rastanem.

Nitko se ne zapita što bih mogao učiniti, a da se ne rastanem s uspomenom koju mi je ostavila prabaka ili još netko stariji.

Kada se rastanem sa tom osobom opet imam kameno lice.

I kaj sad, da se rastanem ili da nađem durugu? (Pravedni 15.05.2008., 10:48:56)

Sada sam sve više u razmišljanju da se rastanem jer vidim da se ništa neće promijeniti.

U prvom braku sam bio siguran da nema šanse da se rastanem.

Žaleći samu sebe u tom bezizlaznom i besmislenom životarenju, hranila sam se ljutnjom, i u jednom sam trenutku rekla (ili pomislila - ne sjećam se točno): Bože, dal da se rastanem ili da se ubijem?

Jednostavno ih obožavam, kad mi dosade jednostavno se rastanem.

Pa bolje bi mi bilo da se rastanem i slično.

Ja sam odgojila krasnu decu, i oni puno bolje od mene vide moju žrtvu (a ja svoj život posvećen svojoj deci ne vidim žrtvom nego darom) i želili bi mi pomoć da se bar po starije dane rastanem i imam svoj mir.

Kako da se rastanem od tebe kad te još nisam ni upoznao?

Ponovno je došao dan da se rastanem s Vanjom, Jerkom i Iris.

Ja ne želim da moja djeca žele da se rastanem jer će to bit bolje za sve.

Znala sam i prije pisanja da ćete mi dati savjet da se rastanem, i sama to mislim.

Govorim u svoje ime: niti sam ulaskom u brak postala ženica, još manje inferiorna.Nisam međutim imala sreće sa partnerom-tipično neslaganje karaktera, odnosno temperamenata, te sam tijekom bračnog staža s mnogo problema, napetosti, neslaganja izgubila puno: živaca, zdravlje, nade, vjere... Dobila sam, međutim dva prekrasna djeteta i odluku da se rastanem nije bilo lako donijeti, a još teže provesti... Upravo se nalazim pred realizacijom iste, a razumijeti me mogu samo oni koji su se našli u sličnoj situaciji.

Ali prije nego se rastanem sa Vama moram biti iskren.

Nemam ništa protiv nek se hebu neka šire vjeru Isusovu, e sad ako nas on oslobađa svakog trena prošlosti kako navodi autor ovog " dobro " osmišljenog pamfleta ili oprašta grijehe ako ga prihvatimo za spasitelja već dolazimo do jedne kauzalne kontradiktornosti ako... znači If ti mene I would like tebe... što bi trebalo značiti ako se ja jednog dana, nedaj bože nađem u mentalnom neskladu (čitaj rastanem sa mozgom) i sa svojim sadašnjim poimanjem i stavovima i odlučim obratiti mu se, on će lijepo meni sve oprostiti i eto mene u Raju a vi koji niste kao ja molite se svaki dan šta ću vam ja, nisam siguran šta sa vama radi...

Kada se rastanem sa dosadnom kolegicom na dnu popločene ulice gledam u sivi dan, tamno obučene ljude i njihove umorne poglede na kraju dana, žive, kupuju, prodaju i uspoređuju, sve više postajem dio njih i njihovih običaja da uobičajeno govore kako su umorni, kako imaju premalu plaću, kako ih drobi ova brzina modernog života, kako im je dosadno i visini kamata kredita, padu ili rastu kune u odnosu na euro ili dolar, blizini i visini mirovine i razgovoru o socijalizmu i dosadnim danima nerada i neimaštine u državnim firmama koje su odavno propale ili zapošljavaju u pola manje radnika.

" Kume ", pitam, " hoćeš li ti meni i dalje biti prijatelj ako se rastanem?