PRITISCI: Htjeli su da se rastavim Polovicom 1982. nazvao je gospođu Gizelu sin Damir i upozorio: " Pazi, mama, sad će tek biti opasno. " Đurekovićeva supruga je ispričala: " U kolovozu1982: počeli.su progoni.

Jasno da Vi mi možda nemožete rec što je tocno otišlo ovako preko meila, ali kad bi te me samo uputili od kud da krenem a da ne rastavim odmah cijeli motor.

Sada sam ja htjeo da ga rastavim i da provjerim je li glava motora OK.

A predložio sam da kompletno rastavim motor i ispitam sve dijelove u rotirajućem i alternativnom gibanju.

Drvenih gadgeta sve je više, a koliko puno oko životnog prostora Gadgeterije ima drveća dođe mi da se sam uhvatim proizvodnje takvih eko gadgeta naberem pokoju grančicu, rastavim neki od kineskih USB plastičnjaka i ubacim ga u drveno kućište.

Postovani gospodine Meić, Imam problema s ford fiestom 1.0 benzin 1991. problem se je poceo pokazivati na način da je auto ponekad gubilo gas te na posljetku nije htjelo da pali (vergla zdravo al nece da sastavi) uspio bih ga upaliti slucajno. promjenih polovnu pumpu i opet isto. skinuo sam crijevo s pumpe koje ide u karburator i propuhao jer je izgleda bilo zacepljeno. upalio je bez problema.nakom par dama isto rastavim karburator i u posudici gdje je kao neki plovak sve ljepljivo da kad dirnem prstom oni se ljepe. neznam jel to do goriva ili od cega al mi se cini da je karburator necist. sto da radim kako ga ocistiti

nadbiskupe barišiću sritan božić i vama iako ga je na slavim već osam godina, od kada mi dvojica vama podređenih " pastira " protivno zakonima crkve rekoše da se rastavim kada sam od njih tražio pomoć za spas svoje obitelji i braka, u doba dok sam još naivno vjerovao u vašu crkvu. na žalost, božićni blagdani su za mene postali dani tuge i samoće.

Ili da iskoristim kišne dane pa da je doma sama rastavim i nađem u čemu je caka.

Othrvao sam se nagonu da rastavim zvono i pogledam, da oni koji slušaju ne primijete da sam našao jedno prislušno mjesto.

Pobiju se, a kada skočih da ih rastavim, osjetim na leđima udarce: muž uzeo rukama onu svoju drvenu nogu, naslonio se na valov pa brani ćoravu svoju babu

Hladna kao led ubilo me beznađe pa sam se prešaltala na neke druge trip-hopične zvuke Portisheadovog " nobadys love me " - i zaboravila na pametne knjiške ljude - o da imala sam 16, o da, tražila sam se po bezdanima usamljenih marginalnosti i htjela sam da naiđe netko tko će mi reći ja sam kralj ti si žena pjesnika, ali nitko nije naišao, brijala sam na maničnu depresiju, a jedina manično u mene bila je pomisao da se na to može furati - nije važno odakle sam sve dok znadeš kuda putujem, deralo me 7 gora gorka kora ljute nevolje... to što brodim da prevale, čovjek nije... men ' se dušo od tebe ne rastaje, a došlo mi je da se rastavim od sebe, da pokušam try fly na mjestu za padobrance - tamo gdje se valilo me ostavljaju prostor otvoren.. moj se napor odbija od stijene, hridi kamene - imala sam 16, imala sam 17.... ostavljaja sam prazan prstor otvoren - za neke druge misli, neke nove korake...

Rastavim 5.2 i uzmem produžetak iz njega i nabijem u 7.3. Taj produžetak bio je ziher 5 cm jači od prijašnjeg i reko... e sad ću te nategnut makar sve pukle.

Rastavim gumu da stavim novu, kad pogledam da onaj kreten od servisera nije stavio traku u felgu (koja btw. čuva zračnicu od bridova oštrih i tako to da se ne bi probušila, kao što se probušila meni).

Najduže mi je trebalo da rastavim pisaću mašinu, ali je rastavljanje fotoaparata ipak bio najteži zadatak.

Drvenih gadgeta sve je više, a koliko puno oko životnog prostora Gadgeterije ima drveća dođe mi da se sam uhvatim proizvodnje takvih eko gadgeta naberem pokoju grančicu, rastavim neki od kineskih USB plastičnjaka i ubacim ga u drveno kućište.

Po meni ne radi se o curenju usljed lose brtve vec curi ispod pumpe koja se nalazi u toj zadnjoj zoni ali ne znam kako skinuti lanac tj. spaner lanca da bih mogao skinuti bregaste osovine.Majstor nisam ali me trenutna finansiska situacija tjera da neke stvari moram uraditi sam pa vas molim za pomoc, ako je moguce da mi napisete na koji nacin da rastavim taj sklop bregaste osovine, lanac, spaner lanca...

Nekoliko puta sam padao u san misleći da ću da se rastavim sa tijelom.

Ispao mi je iz vida dok sam razmišljao o tome kako da tebe i @Robinzona rastavim, iako sam čak mislio Robija staviti prvog kako teše stine, dok ti sjediš do njega i čitaš onu knjigu koju sam ti stavio u ruke, i čekaš dok prestane lupatiti.

Umnoži plamenove, umnoži vezove, da ne želhr ne tražim, ne ljubim ništa drugo osim Tebe, i da tak, sputan nikada se ne rastavim od tvoje ljubavi.

Recimo da se ja lijepo rastavim, i potražim novog muškarca (Nike i Levis se traži), ovako friško rastavljena, s djetetom, malom plaćom, bez vlastitog krova nad glavom, sa autom koji krepa na svakom drugom zavoju i kreditima čak i u China shopu...

nakon ciscenja je dobro, ne prepunjava ali kad je gotov program ponekad zna ostati ciste vode oko 2 cm na dnu perilice jel da ponovim ciscenje (nisam posudu vadio van, samo nasuo kiselinu u posudu) ili da rastavim labirint i vidim u kakvom je stanju? pozz

Popodne se spustija da je rastavim: gedori, čekić.... sve na broju.

Mehanizam rastavim i u njega umetnem komad drva kako ga ne bih iskrivio dok toà kalom podebljavam toà kice koje sam oznaà io.

Ja kad se uhvatim, onda to radim po sat-dva: zubo: Prvo sve rastavim, onda kućište obrišem sa krpom, pa ga ispušem, onda svaku koponentu po 5 min sa kompresorom ispušem, onda to sve kad napravim idem spojit, kad spojim onda kablove pospremam.: D Evo ti slika mog drugog PC-a (nije baš neka rezolucija, ali ono: D) To mi je bia najbolje napravljen PC ikad

Zamisli situaciju, odem iz stana, rastavim se, njoj normalno ostanu djeca i stan, a ja još moram plaćati alimentaciju...

Trebala su mi četiri mjeseca da je sasvim rastavim i iznova sastavim, beskrajni sati psovki, lomljenja leđa i izvrtanja zglobova.

Savršeno će mi pristajati njegovo prezime kada se rastavim od Donnyja, postanem Mrs.

Ne znam kako je tu uspjela, ali učinila je da mi stalno gori svjetlo na satu, ono zeleno, pa se baterija vrlo brzo istrošila, nije mi preostalo ništa drugo nego da rastavim sat, onako stručno, s tri noža, izbacim jedan dio koji je bio suvišan, ne znam zašto su ga konstruktori tu stavili, time sam postigao da svjetlo vise ne gori, nekako sam jedva sastavio sat, i sad se on samo trza, bas kao riba kad je izvan vode.

Unajmio sam na nekoliko dana stan u Splitu, na Spinutu, u kvartu koji me najviše podsjeća na zagrebačku Knežiju, drveće je lijepo izraslo među socijalističkim kubusima, rječiti grafiti,« kapitalizam je droga za siromašne », Knežiju od gradskih senzacija odsijeca željeznička pruga, Spinut je zazidao Kineski zid, najveća splitska spavaonica, zastrašujuća zgrada koja zaklanja pogled na svijet, na stadion, unajmio sam taj stan poslovno, jer nije bilo mjesta u hotelima, na njemu je stajala pločica, s prezimenom moje bivše supruge, dolazili su pisci, donosili još mnogo podudarnosti, o sebi, o meni, o svijetu koji je naoko zajednički, došao je Karakaš, donio je jabuke iz Dugopolja, pozdrav od Beadera, koji se guši u Dubrovniku, kojiput je prespavao, kojiput nije, isti je lik iz svojih priča, kao i o Beaderu, i o njemu sam već napisao pjesmu, zaključujem da je još zabrinutiji, misli brzo, neočekivano, malo jede, mršav je, lebdio je između života i smrti, vrelina se provlači kroza škure, gledamo u televizor, on sjedi uspravno, preblizu, neće ništa piti a žedan je, žedan je, štedljiv naspram budućnosti, usamljen je među ljudima, od danas do sutra, ispod prevelikog šešira, navratio je Šovagović, i o njemu sam napisao pjesmu, zamračili samo dnevnu sobu, objesio sam ćebe o kuhinjski prozor, sad će pokus monodrame, Karakaš luta, i dalje luta, ozbiljno shvaća svaki dar prirode, čak i civilizaciju, čašu iz koje je pio samo jednom, lio sam u sebe velebitsko pivo tjedan dana ranije, poslije premijere filma Kino Lika, u vrtu pulskog kafića, snimio ga je po Krakaševim novelama isto Ličanin, Matanić, Karakaš je osjetio trenutak kad tri tisuće ljudi u Areni zaplješće njemu, potom se povukao, patrolira splitskim kalama, upoznajem njegove urbane likove, svoje vršnjake, jedan je doktor, u svojoj branši najbolji u gradu, rastao se, neprestano pokušava, prošle dvije Norvežanke koje, čuje, traže skipera, i odmah se prijavio, pola sata ranije na Peristilu plesačice salse, pita najpogodniju kako bi mogao postati član kluba, kad prvi put može doći?, drugi je sudac, općinski, bude ga u tri ili četiri sata ujutro, jebu mu majku, gone ga letvama, nabio šiltericu, uljudno se skriva, pokazuje diskretno, samo pogledom, spodobe u mnoštvu ispred skupog kafića,« ovoga sam, evo, osudio na četiri mjeseca... », kruži priča da je u sudnici zmaj, neumoljiva grčka sudbina, a izvan nje je, eto, svjestan vlastite nemoći, u jednom zaostalom društvu, gdje poštene suce mlate letvama kao da su malomišćanski lere, treći je Karakašev prijatelj patolog:« Em ti boga, svaki dan četri mrca rastavim za devet hiljada kuna misečno », piju pivo, na godišnjem su, nikamo neće poći, Šovagović se za koji dan pojavio na Pagu, čekao sam ga, i on će odigrati vlastitu monodramu, svoju najveću ulogu u životu, sad, u četrdesetima, je li naučio tekst?, bolje se osjećam, poveo sam pleme, djevojku i sina, i prvo jutro pisao sam novinski članak, u svijetloj sobi zagušljivog apartmana, a oni su se umirili, gule krumpir čuo je za nju, ali svega su se dosad jednom vidjeli, sad su skupa započeli dan, petogodišnjak ima brojne planove, upada tati u sobu, juriša na tastaturu, intervenira u tobože svet poredak, izbacujem ga, kao da ih više ne čujem, još sam pisao pa sam dopisao, kroz kuhinju, sobu, ravno na terasu, nosili su plastične kante s vodom, jednu za drugom, možda desetak kanti, kad bi je napunio u umivaoniku, dječak bi veselo zapomagao« poplava », tek što bi dovukla deset litara na balkon, on bi ih izlio, bilo je vruće, njega sam našao u kupaćim gaćama, polivenog, mokrog, ushićenog, vodonošica je istom kuhala i pekla, izmorena, oboje su nešto krivi, ne znam što, pa kažu, pokucala je bila, na vrhuncu zabave, gazdarica, opazila je slapić što se sjurio s balkona ponad njezine debele glave, pa je zarežala:« Znate li koliko mi plaćamo kubik vode? », u Karakaševoj noveli i Matanićevoj slici seljak je uskrati i bolesnom djetetu, prije će je dati volovima,« Mi ni cvijeće ne zalijevamo, čekamo kišu », odbrusila je na ispriku, a petogodišnjak se isprsio, prekrižio ispred sebe plastičnozlatne, baroknokineske mačeve i rekao joj:« Otrovna babo », i de facto je otjerao, nestala je iza vrata, pa su se smijali, zavoljeli su se, kiša neće pasti možda još mjesec dana, sve ima svoju cijenu, Šovagović je igrao za budućnost, dojurila su tri cigana, u velikom, starom opelu, iza ponoći, na brdo ispred crkve sv. Marije, gdje se povukao posljednju noć, posljednju noć prije praizvedbe, da proba gledajući u zid, dotjeran pred zid, istom su ga ohrabrili, sebi smotali joint, drže štandove, govore sve jezike, početkom lipnja mađarski, u drugoj polovici češki i slovački, srpanj je za sve pomalo,« samo Nijemaca više nema », Slovenci, osobito dragocjeni Nizozemci, a onda, u kolovozu, u paški konclogor za turiste pristignu Talijani, čiji jezik i smisao za kupnju i cjenkanje ovi naši ponosni Romi najviše cijene, Šovagović je pak svoj krucijalni tekst pohranio u fascikl s logotipom krovne hrvatske romske udruge, i tu ga na brdu, u tamno i divnožuto osvijetljeno doba noći sustižu podudarnosti,« Moj djed je rekao da smo mi, potvrdio je da smo mi, Šovagovići, Cigani », priopći vižljastim poliglotima, a oni se uozbiljili, sjao je mjesec, unio je nešto ponosne patetike u taj prizor, sutradan uvečer odigrao je čudesno uspješno, u svemu je pogriješio, osim u odluci da bude na sceni, moj se petogodišnjak smijao na točnim mjestima, zbližio se s mojom djevojkom, zbližio se toliko da je grli, i tuče je, mali, zbunjen čovjek, bori se za prevlast u svijetu odraslih, popeo se na pozornicu iza Šovagovića, pokraj kreveta su ostali bokal s vodom i čaša, bio je žedan, bio sam žedan, prvom sam njemu natočio i napomenuo:« To je čarobna glumačka voda, jesi li siguran da je želiš popiti? », on je, naravno, htio, znao je da Šovagović proba noću, i da Karakaš sam sebi može odvojiti palac od ruke i skriti ga u dlan druge, a i uvjerio sam ga i da je starinski krevet, na kojem je počivao Šovagović, specijalno za predstavu ukraden jednoj zločestoj babi.

- Sve sastavljeno rastavim pa opet sastavim - kaže komičar.