A bili smo tako lijepo ispunjeni obecanjima i vjerovali da sve ono ima smisla, pa ispali budale promatrajuci ravnodusno kako se HDZ transformira iz zlocinacke u kriminalnu organizaciju.

Pravila sam se luda, a zena je ravnodusno izbacila ruksak van i dala mi kljuceve.

Ja sam mrtva dusa u zivom tijelu koja ravnodusno ceka da smrt obavi svoje.

" Rasprodano. ", rekla je ona ravnodusno.

PA sve zavisi gdje uocim zanimljivu osobu i ako pogledam tu osobu, recimo u bircu nekom, i ako nekoliko puta opet pogledam ono znacajnije, nikako ravnodusno - nikako slucajno, to znaci da mi se dopada.

Konkretni zlocini za koje je zlocinac Josip Broz Tito odgovoran presucivani su objektivnosti radi (da je nema) ili mozda zato da se tekst cim vise ravnodusno moze citati.

Zalosno da svi koji su gledali i culi zapomaganje nesretnog psica, da su mogli ravnodusno i bez imalo griznje savjesti, okrenuti ledja i otici.

srijeda, 22.03.2006. Zbornik radova o Miljenku Jergovicu tom prvi Ne znam kad me nesto na ovom blogu toliko diglo kao rasprava stevana nemanje i vikkora mallansohna o liku, djelu i drustvenom polozaju naseg iduceg nobelovca. imao bih par dodataka temi s neskrivenom ambicijom da i moj skroman prilog jednog dana udje u zbornik radova o miljenku jergovicu tom prvi ciji se osnovni obrisi vec naziru medju njihovim komentarima. stel bi se ogradit od ruzne objede gospona nemanje da sam previdio kljucnu stvar oko jergovica to jest da je upravo spomenuti ponajvise politickoideoloski konstrukt. bas naprotiv u tome je catch 22 danasnje hrvatske knjizevne scene umorne i nezainteresirane za tvrdu nacionalnu pricu kakva je godinama bila jedina na meniju, i sa skrivenom nostalgijom za vremenom kad je komunizam bio star a mi mladi. ono je nemanjino s pravom na osobnu i kolektivnu memoriju sto medjutim ne ukljucuje i pravo na krivnju mozda jedno od najboljih tumacenja snazne privlacnosti fenomena o kojem govorimo. no buduci da su kolege tako iscrpno naceli i obradili ideoloski supstrat ja bih se samo pridruzio debati s pitanjem u cemu je praiskonska snaga jergoviceva licemjerstva i laznog sjaja, sto on inace zdusno prigovara houellebecqu, za odredjen segment glasackog tijela. mislim da je stvar u sljedecem, vi me ispravite ako grijesim. satro opozicijski intelektualac i arbitar koji se bori za prava napadnutih i malenih, bila to severina, cedomir visnjic ili big brother hamdija, cija je glavna stilska figura toboznja negacija svega nazadnog, malogradjanskog i ksenofobicnog, zapravo je afirmator i porte parole odnosno glasnogovornik, ako hocete po najnovijoj nomenklaturi pi ar, ni manje ni vise nego bas sredovjecnog i nadrkanog knjizevnickog gradjanstva nase metropole, kako sam naziva tu socijalnu i superkulturnu skupinu, ali ne samo knjizevnickog i ne samo metropole. medjutim nije stvar u tome sto jergovic artikulira solidarizirajuci stav o severini ili hamdiji jer to nadrkano gradjanstvo boli kurac i za jedno i za drugo, kao uostalom vjerojatno i jergovica samog, vec u tome sto na djelu pokazuje kako izgleda uzoran pionir koji se zalaze za pozitivne civilizacijske i humanisticke zasade. tim svojim cinom smanjuje opterecenje savjesti spomenutog gradjanstva, jer uzivljavanjem u njegov tekst ono po starom aristotelovom dozivljava katarzu, vidis i ja bas tako mislim kao i jergovic, i ja sam kul, i ja sam okej. no to je samo odraz idealne slike o sebi, jer vidis, taj inteligent kojeg odusevljava jergovicev obrambeni rat sa silama mraka i ne misli bas tako. civilizacijske zasade su u ovom slucaju SAMO deklarativne i prokazuju se kao cisti supljak kad se sravne sa stanjem na terenu. jer to jergovicevo gradjanstvo, koje ce se raznjeziti na slomljene nogice biglova i na medijsku manipulaciju romskim djecacicem koji je cekao svog tatu dok je ovaj drkao kurac u big brother kuci, ostat ce ravnodusno na vijest da je u isto vrijeme iz cista mira ubijen neki srbin u zadarskom zaledju, da medjimurski apartheid ne pripusta romsku djecu u lokalnu skolu ili da je tajkunski sin maltene aboliran iako je pijan pogazio i ubio dvije djevojke. zato na tu ljutu ranu savjesti svoj lijek privija jergovic, uspjesan pisac, a znamo sto figura pisca znaci u ovim krajevima, koji iz sredisnjih glasila liberalne hrvatske, ali ne zaboravimo isto tako i beha dane te niz zenskih magazina, kaze, glasom proroka, pridjite maleni jer vase je kraljevstvo nebesko. prevedeno, maleni su idealtipski celebrity koji su recimo objekt necije nesimpatije, agresije ili nekog medijskog ludila, nikako no logo ljudi koji su doista glavne i najmasovnije zrtve aktualnog drustva. o njima jergovic ne pise, kao sto pise recimo tatjana gromaca u feralu. mracna sila od koje jergovic brani ove nase poznate i zato bliske nam zrtve opet je nadrkano i sredovjecno malogradjanstvo, to isto koje uziva u njegovim proglasima, ne slucajno, jer oni i jesu upuceni gornjem sloju radnog naroda, kojem je sasvim fajn u kapitalistickom raju liberalne demokracije, a ne zrtvama. tom istom malogradjanstvu kojem jergovic i sam pripada. i krug je zatvoren. catch 22. ne znam jesam li dobro objasnio, htio sam biti sto koncizniji. o genezi njegove drustvene moci, o tome kako je stekao svoj kulturni i drustveni kapital kao svojedobno miroslav kutle svoje bogatstvo, sto znaci stalno novim ulaganjima iscrpljujuci stare kredite koje je dobio od takozvane publike i nekadasnjih mentora, mozemo drugom prilikom. naprotiv na ovome mjestu bih htio dodati jos jedan balisticki prilog raspravi o dometima i rasprskavajucim utjecajima naseg buduceg stockholmskog slavodobitnika, a kao odgovor na pitanje sto je glavama ovdasnjeg stanovnistva zapravo toliko fascinirajuce u njegovoj slici, fenomenu, imidzu, mentalnom hologramu. cini mi se da pritom moram zaploviti u mocvarno podrucje necega sto se zove kolektivna zudnja, a sto se zadovoljava iskljucivo u necem tako neegzaktnom i nekonzistentnom kao sto je mit. nakon odlaska krleze sa scene ovdasnji je puk sa visom strucnom spremom humanistickog smjera izgubio dragu sveprisutnu figuru arbitra, sveznalice, guslara i dvorske lude u jednoj osobi, to jest lokalno bozanstvo koje zivi na zemlji, medju nama, koje se istovremeno mrzi i voli, ali cija su nadmoc i bozanski karakter unatoc svemu neupitni. u ta davna slatka vremena postojao je i njegov onostrani dvojnik u liku ive andrica koji je apolonijski dopunjavao dionizijsku nesavrsenost lokalnog kulta, a i tematski i duhovno obogacivao mitteleuropsku nedostatnost krlezine objave. zato je i notorna andriceva bosna zadovoljavala mnoge duovne potribe, jer jebiga nisu svi porijeklom iz blatnjavih ka und ka prostranstava i mnogi jos cuvaju dinarske i balkanske opsesije u svojim tintarama i srcima. krleza je i vizualno ispunjavao tu epifanijsku zudnju svojim likom i dobrocudnim licem buddhe. nakon dvadesetak godina stravicne pauze, ponovno smo obasjani svjetlom bozanskog lika, doba beskonacne praznine razotkrilo se kao posljedica glupe zablude jer se pokazalo da je vrijedilo cekati, usporedi paralelu tito tudjman. doduse, u skladu s mijenama mode, novi je lik dizajniran vise u zapadnoj, mediteransko nordijskoj tradiciji, pa je zadobio atribute zeusa, jahvea odnosno thora obraslog u kosu i bradu no isto tako dobrocudnog izraza lica kao buddha, milopoglednih ociju duhovnog vodje, da, duhovnog druga staljina, i s gotovom istinom na ustima za svako nase pitanje ili problem. a i sam je preuzeo bozanski karakter bijesnog kad treba a inace milosrdnog i bez izuzetka pravednog demijurga vladara svjetova. utoliko i njegov tekst o houellebecqu treba tumaciti kao grmljavinu s neba upucenu stadu, tom istom nadrkanom gradjanstvu. kaze jergovic, koji vam je kurac s tim houellebecqom, jesam vam rekao da ne imate drugih bozanstava osim mene, a ti katunaricu, koji si se usudio uspostaviti drugog boga koji je, vidite li narode, samo jos jedno zlatno tele, mars iz hrvatske knjizevne ekumene. stvar iz ove perspektive najednom postaje jednostavna i jasna. posve u toj sabloni napokon okoncanog iscekivanja novog katabasisa nestaloga krleze svojedobno je napisana odnosno izrecena i recenica vlahe bogisica da jergovic uspjesno sintetizira krlezu i andrica, da je on u jednoj osobi i krleza i andric suvremene knjizevnosti, ili tako nekako. dakle nesto kao gnosticki dualisticki bog, koji u sebi objedinjuje tradicije i istoka i zapada. primijetite da su medju istaknutijim stovateljima jergovicevog djela upravo krlezolozi, vlaho bogisic i velimir viskovic, profesionalni bogoljupci koji su starom jahveu podigli enciklopedijski hram u dva sveska a novoga su po zavrsetku tog zahtjevnog posla promptno prepoznali u autoru sarajevskog marlbora. i naravno, gle, sve se poklapa, kao i svako bozanstvo jergovic je sveprisutan, plodonosan, atrakcija samo takva. ima svega u njegovom ducanu, i zapravo je idealan knjizevni odraz drugog suvremenog bozanstva, koje se pojavljuje u samo naizgled sukobljenim oblicjima mercatonea, king crossa i drugih megahipermarketa. i onaj i ovi nude drugorazrednu bofl robu, bila ona talijanska, njemacka ili bosanskobalkanska, za malo para i za kratkotrajan osjecaj zadovoljstva. pojavili su se nekako u isto vrijeme. povezi tocke oznacene brojevima i dobit ces lijep crtez. - 00:42 - Komentari (42) - Isprintaj - Izvrstan tekst.

Frustrirana sam cinjenicom da sam kao pojedinac nemocna da bilo sto napravim, a i pravim licem svijeta, koji sve to ravnodusno promatra.

Imam drugarice koje su tako vec godinama na tim lekovima i kada ih pitam dokle misle da ce tako samo ravnodusno kazu " citav zivot ".

I ne seta bas ravnodusno kroz Sinj.

Sumnjam da bi takav covjek mogao ravnodusno fotografirati i otici, a ne pomoci ako se moglo.

bas sam nekidan gledala Requiem.nije me niko upozoria da ce ga ne bi tribala gledat sama, na kompu, sa slusalicama na usima.dojam je bio potpun.mucnina.gadjenje.nevjerica.nije me nijedan film dosad toliko ostavio u kur. ne znan koliko potice na neuzimanje droga jer mi je prva misao nakon gledanja bila: triba mi joint podhitno.svidja mi se dojam art filma sa cudnim kadrovima, podjelom ekrana, sekvence sirenja zjenica pod djelovanjem H, zvukom otvaranja bocice sa tabletama itd... nije ugodan za gledat ali ugoda mu i nije bila svrha, svrha je da ti pokvari vecer, da ti se zgadi, da ne gledas na to ravnodusno i na kraju kazes: pa ok je film.eto tome sluze scene lezbo seksa za H (dok ostali obuceni tipovi navijaju, e moze li to bit vise seksisticki?), majka pod elektricnim sokovima, jedna stvarno gadna infekcija na ruci, i ostalo, znate... ne znan kako je bilo kod vas, ali kod mene je film postigao ono sta mu je i bila glavna namjera.da sokira.da izazove neugodne emocije.neke emocije.glumci su jako dobri, pogotovo majka.nevjerojatna je svidja mi se radnja, ono kroz sta likovi prolaze je ispod dostojanstva ljudskog bica.ma sta ja znan, ne da mi se vise filozofirat, ovo mi je ionako prvi post na forumu;) u svakom slucaju, meni je film odlican, ali ne bi ga bilo kome preporucila.

Kolko bi bilo u redu? " " Ł850 je OK ", rekla je Xiola ravnodusno.

Mislim da je u pravu kad kaze da Tudjman nije poticao zlocine, ali da ih je ravnodusno primao k znanju.

" Nije. Ł650 ", rekla je Xiola ravnodusno.

Da li bi se isto tako ravnodusno osjecali kada bi doticni izasao na slobodu?

Eto, recimo taj drugi decko s kojim si bila neko kratko vrijeme ti nije odgovarao, to si sama znala, nisu ti prijateljice otvorile oci, sama si rekla di si se osjecala ravnodusno prema svemu dok je trajala ta kratka veza.

Ako osjeti neprijatelja, on zauzima ravnodusno, cak ledeno stajaliste, nikada se ne obeshrabrujuci.

A ja, koja sam mlada i neiskusnija... ja sam sve podnjela posve ravnodusno.

Dodje mi tak tak kad se nje sjetim... onak... bas ravnodusno..

Tinejdzer koji radi u prodavnici u kojoj kupujem vodu me pita odakle sam, i ja pomalo ravnodusno odgovaram da sam iz Srbije, ravnodusno jer ne ocekujem da je ikada cuo za Srbiju.

I vi biste se mogli ponasati ravnodusno i sebicno prema partnerovim osjecajima i potrebama.

Kako mi njemci to bas nismo ravnodusno prihvatili, otsli smo do ravnateljice, koja je nazvala nasu profu da ne mora doci na nasa posljednja dva sata, i naravno...

Kaj je fora da te 70 % forumasa ne voli il ne podnosi il je krajnje ravnodusno?

Na sto im ja ravnodusno odgovorim nek odbiju u troskoku i da mi je bitnije zabavit se nego " bit vidjenom "

" Veze nemam ", kaze Mujo ravnodusno

Što je pravilno, pitate se... E pa to vec i pticice cvrkucu na grani, ali opet je jako individualno i ovisi o potrebama i navikama svakoga od nas.Netko se nikad nece ravnodusno prosetat kraj fast food-a, netko kraj slasticarne, netko ne moze odolit nicemu.Medutim, treba naucit kako kontrolirat svoje " nagone " i ukidat prehrambene gafove jedan po jedan, od onih koji nas najmanje pogađaju do onih najtežih, a negdje pri kraju tog puta shvatimo da nam ni onaj najteži visše ne predstavlja toliki izazov

Mene zivcira ta nedosljednost da se vice kako nije uredu zenama skidati marame s glave, ali da je s druge strane uredu navlaciti ih, i to zenama kojima njihova vjera ne nalaze pokrivanje... da je uredu buniti se protiv jednog, ali nije uredu buniti se protiv drugog nego eto ravnodusno to prihvatiti, jer takav je tamo zakon, pa potezati neke gluposti o trapericama i hodanju gol: rolleyes: Jeez... jedno je kao krsenje ljudskih prava, a drugo nije... jer eto nekome je to povezano sa vjerom, pa mu je bitno, a ovom ili ovoj drugoj ne bi trebalo biti bitno da mu netko nesto takvo namece... kvragu, meni to sve dodje na isto..

Dosta je sve ravnodusno, ide nekim svojim laganim tempom.