Užasnem se vrištećih naslova o pedofiliji, pročitam i onda doslovno dan, dva intenzivno razmišljam o tome i razbolim se

A tak sam se veselila tome i još pred mjesec dana se nadala da bu škola počela iza 8. samo da mogu na taj party i onda se razbolim

Fizički jer se svako ljeto razbolim, temperatura me drži danima, a psihički jer imam dvoje male djece.

Dijete umre, a ja se lijepo razbolim.

Je li ja znam da moram paziti na sebe i da racunala zderu oci ako se ne odmoris pomalo, i da moram paziti, i da mene vec muce sinusi i alergija i da jos mi samo TO treba da se od racunala razbolim

Od siječnja uzimam Symbicort Turbuhaler 160/4,5. Nikad nemam teške napadaje osim kad se prehladim i razbolim, kada to traje više dana i ne popušta.

Isti osjećaj je bio i u petak i zapravo sam čekao vikend, da se u miru razbolim i u ponedjeljak budem opet spreman za posao.

efo i mene razbolila se skroz uhvatila me gripa al nije praseća hihi ma kak i nebi opet sam preforsirana na poslu a doma se nerviram stalno i normalno svaki put kad sam pod tolikim stresom ja se razbolim aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa.... nego da a sad malo ljepših stvari e da kako ono hmmm...... konačno bum postala poslovođa hahahahaha konačno več je bilo i vrijeme bez pardona i srama sam ugrabila priliku zasluženo a šta ću mislim da sam do sad previše uložila u taj posao da bih sad odustala nego ehm da odoh ja kavicu popit a slika je s pumpe ja i kolega kavica oko ponoći vani kiša pada a mi ne odustajemo kisssaaa........

Napokon se stvari vraćaju u normalu i onda se razbolim, pa di toga ima?

Bokić, ovaj tjedan bio je jako naporan za mene zbog toga što sam bila dugo bolesna i sad kad sam se vratila u školu odjednom nadoknađivanje ispita, ali stižu i novi ispiti tako da sam zabukirana... Evo danas sam se rješila posljednjeg ispita za ovaj tjedan i dobila 55555 petica:) Danas je bilo supp u školi iako sam malo umorna jer sam morala ići predsat pisati to što sam bila bolesna taka da mi se malo spajki..... agh agh agh...:) ugl.ovaj vikend će mi biti puno bolji od onog prošlog zato što znam da sam ga zaslužila svojim radom u školi iako nisam kriva ako se razbolim, ali eto....

Da nešto izmislim ili nekako da se razbolim na brzinu?

Hoćeš li da se razbolim i umrem?

Posto cesto ne osecam umor, mogu da dugo imam zaista lud tempo i na kraju se razbolim od umora i nespavanja.

zadnje tri noći stalno izlazim... bio je plan nastaviti i ovu noć, ali savladao me nekakvi osjećaj umora i sveopće kilavosti... prošlu noć mi je već pred kraj postalo toliko naporno da mi je cijela ta gužva i svi ljudi počela jako ići na živce... ali to je tako kod mene, ono, zdrav sam i sve super, a kad nekoliko dana ne moram na posao, onda se razbolim... eto kaj je privrženost firmi i " stremljenje " ka izvršenju kompanijskih ciljeva (koji fancy izrazi: -))), tempiram razbolijevanje prema kompanijskom kalendaru, e pa ak to ne zaslužuje povišicu i promaknuće onda stvarno ne znam: -)))... ma ono, sustigne čovjeka valjda taj neki fizički umor... još kad tome dodam činjenicu da sam ponovno počeo trčati i da mi koljeno to nije dobro prihvatilo, ispadne da sam fizički prilično down... ali nema veze, malo aspirina C i dobra kura voća i povrća i to se sve riješi za dan... a koljeno, bolje je, uzeo sam tjedan dana pauze, bolje ću se zagrijati sljedeći put, pa će valjda biti ok... četvrtak mi je nakon dugo vremena postao odličan dan za izlazak... problem je jedino kaj se onda u petak ide na posao nakon 3 - 4 sata spavanja... i s nadom da si se otrijeznio: -)... i ko za peh te tamo onda dočeka ludnica: razgovor sa šefom oko godišnjih ciljeva, sastanak po pitanju rezultata analize koju sam trebao napraviti, a i jesam iako su mi usput tutnuli još 10 stvari da rješavam, nakon toga pojašnjavanje rješenja određene greške kineskoj kanađanki, kandskom ircu i švedskom šveđaninu: -)... naravno, da ne bi bilo jednostavno, treba raspraviti potencijalne implementacije sa donedavnim mentorom koji me pita za savjet: -)))... a onda za kraj još i pregledati komentare na produkt koji sam radio tijekom tjedna... sve u svemu, big shit za nekoga tko je pijan zaspao iza 3 h ujutro: -))... ali anyway, razgovor je prošao dobro, čak sam i ubacio neka svoja viđenja i očekivanja tipa, dajte veću plaću ili me šaljite negdje van ili me nećete gledati tu duže sljedećih godinu dana (dobro, ne baš tim riječima, ono, blef prijetnja): -)))... analizu sam izložio nadređenima, iznio svoja viđenja rizika i prijedloge kako to sve riješiti u zadanim rokovima... s bivšim mentorom raspravio mogućnosti i dao svoje mišljenje o najboljoj... ovi tu internacionalna ekipa su se složili sa mnom i mislim da sam ih skinuo s grbače na neko vrijeme (iako imam ja više svojih " bjelosvjetskih " pacijenata)... a ovo na kraju sam uspio pregledati, ali sam ipak neke stvari ostavio za sljedeći tjedan... ne treba pretjerivati ipak: -)... posao je takav da ga nikad ne možeš završiti, uvijek dolazi još... i što više grizeš, što si sposobniji, to ga više dobivaš... jer onaj koji ti je nadređen uvijek zna na koga može računati da će mu neke stvari riješiti na vrijeme... ali nekako mi to sve sporo ide... ono, mislim, znam da radim nepunih godinu i pol dana i da sam balavac i da sam praktički donedavno bio tek neki tamo pripravničić... al kad bi ja najrađe već bio šef: -))... šalim se, naravno, zapravo još i ne znam u kojem smjeru želim voditi tu neku svoju karijeru, iako znam da nikako ne želim postati osoba koja radi 15 h dnevno i nema ništa od života... nažalost u današnje vrijeme više ne možeš jednostavno ugasiti prekidač i zaboraviti na sve, nego često taj posao nosiš sa sobom i doma i u krevet, ali mora postojati neka granica nakon koje kažeš dosta... i fora je na faksu bila kaj si se jebeno trudio i učio i onda bi položio ispit... i to ti je bila nagrada... i ako si se još više trudio i položio više ispita, dobio si još veću nagradu, prošao si godinu... ovdje nekako, trudiš se, napreduješ u znanju, dobivaš sve više posla i odgovornosti, ali te ne prate i tako neke brze promocije: -)... treba se priviknuti na to... ma zapravo sam ja full zadovoljan sa svim time... mislim, iako je to ljudima čudno, jer onako, tko je još zadovoljan s poslom... pa ja sam zadovoljan, radim posao koji mi je ok, u ekipi koja je ok, na međunarodnim projektima, komuniciram s ljudima iz cijelog svijeta, zarada je ok za hrvatske prilike (iako mi nije jasno otkud toliko mercedesa po cesti, a ja kao ok zarađujem i nemam ga.. ma ni u dalekoj perspektivi: -)))... i sve u svemu, baš je sve ok... još samo da mi uleti neka prilika pa da me pošalju malo van... želja za bijegom mi je uvijek nekako prisutna... bijeg, stalno bijeg... bijeg od osjećaja... vani puše vjetar i nemiri se uvijek probude...

Ne imanja mogućnosti da mi partnerica bude u bolnici u kritičnim trenucima za slučaj da se razbolim kao i saznanje da moja partnerica neće biti osigurana ako mi se nešto dogodi.

Zar treba trpit " brata " bez sexa do 75 da mi donese čaj u krevet ako se razbolim.

Na kraju mi padne cijeli imunološki sustav od stresa te se razbolim: /

Čak sam pomišljala i na samoubojstvo i o tome da bi za mene najbolje bilo da se razbolim od neke teške bolesti i umrem, samo da bih njemu dokazala kako je pogriješio.

Želim si mirno more (nebo točnije), sigurne pilote, ljubazne stjuardese, supatnike u letu koji nisu baš predosadni ali ni potpuno nezainteresirani, finu hranu, dobre filmove u avionu... želim da prođem security i Indijski immigration office bez prevelike gnjavaže... želim da me tamo dočekaju kako smo se dogovorili a ne da ja moram sama glavinjati... želim da se ne razbolim i da mi bude dobro... želim upoznati nove ljude i steći nova iskustva...

A Boga molim samo da se i ja ozbiljnije ne razbolim jer novca za bilo kakvu liječničku pomoć nemamo - očajna je Katarina.

No, što će se desiti ako se već sutra razbolim i umrem?

Bila sam spremna da se i ja razbolim, ali nisam i nitko od ukućana.

Massive Attackov, bolje rečeno. pjesma je autorice Marije Andrijašević. otkrila sam je slučajno, pred par dana. žena piše tako dobru poeziju da staneš. staneš, razjapiš usta, ostaneš zamrznut u trenutku. i poslije samo ponavljaš: wow. wow. wow. " istrčali smo ovaj maraton kroz naše živote. danas pletemo džempere za nove zime i tuđa tijela. ona mi kaže da te ne volim k ' o što umišljam i da te se ni ne sjećam. ona tebe zove potreba. ja te gledam kroz zelena stakla mojih naočala i kroz krv što ostavlja tragove oko zanoktica. ja njoj kažem da te volim k ' o što umišljam i da se tebe ni ne treba sjećati. vezan si u mojim očima kinetičkom fotografijom. disperzijom trenutka. prostor je kriv što je ova ljubav difuzna. ali nikad nas neće ugrijati, znaš li ti to? to sunce što se odbija o njeno tijelo. obično se razbolim oko jedan i pedeset ujutro. pogasim svjetla i živim u znoju onoga što bolest porađa iz mene. metamorfoze u mom postojanju kao jedino življenje u meni. manipuliranje današnjicom. postavljenje scene za zdrav razum. strategija za dug i zdrav i sretan život. zbog tebe sam osjećaje počela kategorizirati kao teška kriminala djela. ja odrađujem četvrtu od tko zna koliko dosuđenih doživotnih. zbog tebe. sutra će mi vaditi krv. možda napokon ustanove što sa mnom nije u redu. ja njoj kažem: vodio me na uzici. kontrolirao me. naučio me slušati misli. ljuljao me u koljevci i dirao moje grudi. bio je najljepši kesten ikad pronađen na potezu od mažuranićevog šetališta do hajdukovog placa. bio je vještina. doručak u krevetu i polje karanfila od kockastog papira. ona kaže da te ne volim k ' o što umišljam i da će me jednoga dana raznijeti dinamit proizašao iz osmišljavanja stvarnosti. a mi smo osmišljavali sami sebe. smišljali smo sami sebe. trebalo je... držati te za ruke. ležati s tobom na antenama i divljati po ekranima suvremenog svijeta. zatrpati se u snijegu bijelih obraza jer smo takvi ljepši jedno drugom. nositi tvoje ime u džepu kao podsjetnik na veličinu svemira. "

Do kraja zivota cu biti duzan i vjerovatno necu vidjeti mirovinu, a kad se razbolim crknit cu ko pas.

Užasno sam neoprezna i iskrena a to mi se uvijek obije o glavu.Kad me netko iznevjeri ili povrijedi tako da mu uzmem za zlo teško praštam, dugo me to boli, ali kad prođe ne mislim više na to.Međutim, to me toliko iscrpi, dugo traje moje ozdravljenje, predugo, često se razbolim..... Nekome je lako preći preko nečega i kao plemenit je, ja se ne slažem s tim.Teško je opraštati ali je jedini lijek i način da se preživi.Treba učiti praštati.

- Kao da svaki put kada dobijem priliku u prvih jedanaest moram zaraditi nekakvu ozljedu ili se razbolim našalio se mladi Hajdukov veznjak.

Onako sićušan sam stajao pred njihovom masivnošću i visinom i molio ih da se taj dan učiteljica razboli, pa da ne moram ići u školu ili da snijeg zapada ili, čak, da se i ja razbolim, ali samo onako, bez veze, da dobijem neku temperaturicu i ostanem u kreve tu cijeli dan čitajući Vinetua.

cijeli život me odgajaju roditelji, škole, društvo, knjige i filmovi, razni događaji i situacije stvaraju me, grade dok se jednog dana ne razbolim. onda to sve stane. udaljim se od svega i ostanemo bolest i ja. bolest me počne odgajat mijenjat moje stavove, poglede na svijet, omekša me, nauči, pokaže ta bolest čini mi se napravi od mene bolju osobu ili staru s novim pravilima, ali napravi. apsurd? izvor: http://humoranetumor.com/

Ako se ja razbolim, tko će se brinuti o Alenu i kakva će mu budućnost biti tiho je, ne mogući suspregnuti suze, kazala Sunčica Oreški (38) iz Prebukovja, s ljubavlju privijajući na grudi sina Alena (8,5).

ko klinac sam uvijek imao peh da se razbolim kad budu praznici. jebeno nisam mogo vjerovat zakaj se to meni događa. pizdarija, bez dileme. jedva čekaš praznike, oni naravno kad tad dođu, toliko prerijetko da popizdiš dok ih dočekaš, još i jebeno neko zaključivanje ocjena predhodi istom, i kad konačno dođu - pljas marvin se razboli. nisu to nikad bile neke velike bolesti, uglavnom prehlade, hunjavice i curenje nosa. ovo zadnje mi je najviše išlo na živce, pekao me isti koda sam se mazao feferonima ljutim, užas jedan vjerujte mi. al jednom sam sjebo tu hudu sudbu i bio sam bolestan tjedan dana duže od praznika jes hehehee kakva budala sam ja bio, veselio se ugroženom zdravstvenom mi stanju: D al bila je to jedna mala pobjeda, toliko slatka da tada nisam razmišljao o širem značenju bolesti, sjebanosti imuniteta i posljedicama koje će cijela pizdarija imati na moj mladi život.