Ti da si imalo kulturna, dobronamjerna i pristojna osoba ti bi " frazumska komuniklacijska " ispravio u " razumska komunikacija " i n bi običan tipfeler " nabijao nekome na nos "?

Kritika je usmjerena prema apsolutiziranju razuma, kao da je razumska spoznaja jedina valjana spoznaja zbilje.

Problem je u Ja-hoću i Ja-mogu jer volja se pokazuje kad um samome sebi nalaže što da radi i time odlučuje ono što hoće i ono što može, ali problem je u tome da li je čovjek slobodan kad bez izvanjske prinude čini ono što nije htio ili je čovjek slobodan onda kad uspije učiniti ono što je htio.Nietzche je dao dvije hipoteze da u znanosti ne postoji volja i ona bitnija, zdravo razumska, da je volja slobodna.

Znamo, međutim, oslanjajući se na razumska načela i Božji autoritet, da ćemo nastaviti postojati kada ovozemni život dođe kraju.

Uobičajen odgovor na koji bih nailazio svodio se na objašnjenje da su oni najponizniji, da su djeca, i time nevini, da su neobrazovani pa bi kroz njihovu ljudsku ograničenost Bog po Mariji davao do znanja kako je On taj koji govori, a ne čovjek itd... i mislim da svi ti argumenti stoje jer imaju smisla, ali kada je riječ o Mariji i njezinom odnosu s Trojstvom kao i s nama, čovjek nikada ne može računati samo na razumska objašnjenja.

Ipak, ta razumska spoznaja za mene premalo ili gotovo ništa znači, ako to ne iskusim u vlastitom srcu.

Međutim zajedničko im je bilo da su oba bila ideološka, a ne zdravo-razumska.

Pop art se javio kao razumska reakcija na društvo pretvoreno u golemi supermarket, te u široki skup ovisnika o filmu i drugim potrošnim masmedijskim kulturnim produktima.

Sve je to iz toga što je etika razumska disciplina a ne neka diciplina koja uključuje empatičnost.

Kasnija razumska uvjeravanja roditelja i odgojitelja teško mogu modificirati a još teže promijeniti afektivne stavove koji su, u doba djetinjstva ili mladenaštva, nekritički usvojeni.

Oko mora biti napušteno, predmeti moraju biti napušteni, empirijska zamjedba mora biti napuštena, gledanje mora biti napušteno.Uživanje ili trpljenje ili neutralno stanje koja su iskušana i koja nastaju zahvaljujući (sposobnosti) gledanja, sve to, također, mora biti napušteno (...) razum mora biti napušten, njegova stanja, razumska svjesnost, razmišljanje moraju biti napušteni... " To je, prosjaci, učenje za napuštanje " svega " i to tako da se to u cjelosti spozna i shvati.Bez potpunog znanja, shvačanja, bez potpune odvojenosti, bez napuštanja svega toga.. ne postoji drugi način koji bi vodio dokinuću patnje.. ".............

Kad sam se prvi put susreo s Karizmatskom Obnovom, i kad sam vidio kako se neki prepuštaju, nekim kako oni kažu ' pokretima Duha Svetoga ', a nisu zapravo znali što to stvarno jest, kad sam vidio da neki pripisuju djelovanju Duha nešto što sigurno nije dobro ja sam se odlučio držati istine koju Crkva zastupa i uči: ' nostrum obseqium Deo debet ese rationabile ', što znači: naša služba Bogu mora biti racionalna, razumska.

Granice modernoga humanizma ne ruši razumska kritika konzervativnoga nominalizma (nacionalizam) koji od Josepha de Maistrea, mislioca aristokratske političke reakcije na Francusku revoluciju, čovjeka smatra političkom tlapnjom: " Nigdje nisam vidio čovjeka kao takva.

I u njih je potrebno vjerovati, međutim bez te aktivne vjere u Božju svemoć i Njegovo milosrđe (kakvu si ti pokazao) ova razumska vjera ne koristi puno.

Nismo samo razumska bića nego i voljna, zato nije dovoljno samo razumijevati nego i htjeti.

Kod životinja je narav determinirana, dok kod čovjeka je uvijek to razumska narav, što znači otvorena i nedovršena.

Jergović naime uopće ne sudjeluje u hrvatskoj javnosti, jer Jergović svoje stavove smatra načelno indiskutabilnim: o njima se ne može raspravljati, ali ne samo zato jer je to tehnički nemoguće, budući da su komentari onemogućeni, nego su ti stavovi izvan svake rasprave kao ono što uopće konstituira javnost i što je kao njena pretpostavka neupitno: Jergović je, biva, sama razumska forma javne diskusije, on je stalno iznova onaj glas razuma koji nas opominje.

Zašto, pitam, jer znam da mora biti nešto gadno, pošto sva moja razumska uvjeravanja prije toga nisu urodila baš nikakvim plodom.

Razumska prosudba: nakon afektivne prosudbe i aktiviranih emocija, prije nego stupimo u djelovanje, trebala bi se dogoditi razumska prosudba.

Isto tako, biti svjestan činjenice da je čovjek biće sa ograničenom spoznajom, a istovremeno iznositi apsolutne tvrdnje o prirodi nečega što ne pozna kao što je ona da Bog ne postoji krši sva logička i razumska načela.

Najuzvišeniji znak ljudske potpunosti za filozofiju je razumska percepcija prirode postojanja, ali tako da makrokosmos na? e odraz na razini uma filozofa? ime njegov um postaje racionalni mikrokosmos; naime, filozofija je kona? ni domet racionalnog znalca (alim) u stvarnom svijetu (alem) ili drugim rije? ima, filozofija je u? enje kojim ljudsko bi? e postaje racionalni mikrokosmos sli? an stvarnom makrokosmosu. Irfan i arif, s druge strane, ne oslanjaju se na razum i razumijevanje: arif želi da vidi samu jezgru stvarnosti postojanja, Allaha, Uzvišenog, da se neraskidivo poveže s Njim da bi Ga potpuno posvjedo? io. Arif ne smatra da je ljudska potpunost dio predstave uma; stupaju? i na duhovni put, on se namjerava vratiti porijeklu i po? elu iz kojeg je došao na ovaj svijet, da prevazi? e odvojenost i daljinu izme? u sebe i Božanske Suštine te da, u domenu blizine, utrne vlastito ograni? eno postojanje da bi bio proživljen u Božanskom Beskona? nom.

Naša je spoznaja logosa razumska spoznaja: osjetilima je nemoguće spoznati logos.

Dakako, ovdje se dalje može pitati mnogo toga o znanju, primjerice: koji su izvori opravdanja (osjetilna spoznaja, razumska spoznaja, intuicija itd.), je li znanje moguće (dogmatizam, skepticizam), koja su područja ljudskoga znanja (apriorna i aposteriorna spoznaja), iskazuje li sama trodijelna raščlamba zaista nužne i dostatne uvjete znanja itd.

U tom evanđeoskom prikazu naznačene su razumska spoznaja i vjera kao dva koraka koja vode do susreta s Uskrslim: prvi je u slušanju suputnikovih tumačenja i shvaćanju dubokoga značenja Pisma, a drugi u trenutku kad putnici u strančevu lomljenju kruha vjerom prepoznaju Uskrsloga.

Vjera je razumska u tome što nam daje pravi doživljaj stvarnosti.

Dok je, naime, razumska bit njegova pristala na pokornost, zašto je bijedno biće čovjekovo s prijezirom uskratilo priznanje zapovijedi vlastitog Darovatelja?

Osjetilna je spoznaja varljiva, a razumska se zasniva na aksiomima koji se ne mogu dokazati.

bzajec ne lupetaj, ako je Yusipović za tebe " nedostižan čovjek " (vjerojatno zato što je u kampanji sebe proglasio " svjetlošću ") nije za sva ostala objektivna i zdravo-razumska bića.

Krupna životna odluka kao što je preseljenje na selo nije samo razumska, već i duboko emotivna, i u svakom slučaju neusporedivo složenija od dileme " kanalizacija ili septička jama ".

Kod zrelijih osoba, nakon afektivne prosudbe u igru ulazi razumska prosudba koja se ravna prema kriteriju objektivnosti odnosno istine.