Jedan od najekonomičnije režiranih Buńuelovih filmova, lišen digresija, još je jedna redateljeva adaptacija predloška njegova omiljena pisca B.

Na nedavnoj londonskoj premijeri filma ' Konj rata ', redateljeva supruga Catherine Spielbeg dodala je papirnatu maramicu uplakanoj vojvotkinji od Cambridgea, ganutoj filmom do bola.

Na programu je devet značajnih naslova iz redateljeva dva razdoblja njemačkog i američkog... »više

U plejadi zvijezda ove fantastične filmske verzije dječje bajke Lewisa Carrolla, našle su se i dvije odlične glumice - redateljeva supruga Helena Bonham Carter, te mlada holivudska diva Anne Hathaway, koje su u Alisi " gotovo neprepoznatljive, ali maestralne i zabavne.

Tri sljedeća dana, nažalost, imaju sve boljke redateljeva prethodnoga filma, a poradi netom navedenih strukturnih i idejnih obrazaca koje ovaj film zastupa, gledatelj iz kina izlazi s osjećajem kao da je zaista u jednom popodnevu odgledao sve epizode kakve razvodnjene televizijske mini-serije.

Započevši žestoko izvrsnom uvodnom sekvencom; napetom i gotovo bez riječi (u kojoj se očituje redateljeva »žica«), s vremenom se sve više pretvara u dugačku vizualnu atrakciju koja definitivno guši sadržaj.

Redateljeva izjava o filmu: Film Pismo ćaći primarno svoj smještaj nalazi u kategoriji filma hibrida, na razmeđu je igranog i dokumentarnog filma.

Najviše pozornosti po dolasku novinara izazvali su redateljeva supruga i glumica Barbara Nola i njezin filmski partner Leon Lučev, koji tumače uloge narkomanskog para.

Da poštar uvijek zvoni dva puta svjedoči i prokleta činjenica da je jedini redateljski trud Ognjena Sviličića izmanipulirati gledatelja koji, u skladu s imanentnim zakonitostima ovog filma, načelno ne može ništa znati o predmetu redateljeva interesa, o Bosni, ali koji za nju i njene male tople ljude mora osjećati nepodnošljivu naklonost i simpatiju: tim bi riječima, zanimljivo je, najlakše mogli opisati i današnju hrvatsku državnu politiku spram BiH - iako se o ratu u Bosni i Hercegovini već iz pristojnosti ne diskutira, Bosance se neupitno mora doživjeti i uosjetiti kao žrtvu.

Gledatelje je zgranula redateljeva zamisao da riječka barunica Castelli završi pod džipom, kao što je život skončala Ena Begović, koja je u kultnom filmu Antuna Vrdoljaka igrala barunicu Castelli, a taj lik utjelovila je i na sceni zagrebačkog HNK.

Zato sam sigurna da će joj teško pasti ta redateljeva intervencija.

Rimu, s ljubavlju nova je redateljeva posveta europskim prijestolnicama.

Hillov prvi i najbolji službeni vestern, iako on tvrdi da je svaki njegov film vestern, redateljeva je vizija života legendi Divljeg zapada, Jesseja Jamesa i Colea Youngera.

Djevojka i kovčeži zapravo je, sudeći po kratkim ulomcima umetnutim u Slomljene zagrljaje, isto tako film o ženama na rubu živčanoga sloma, ali i cijela situacija oko njegova snimanja svojevrsna je redateljeva prigušena satira na svijet filmskoga biznisa u kojem producenti sve više kontroliraju autore te diktiraju konačni izgled filmskoga djela, svodeći ga na puki proizvod za široke mase.

Staromodno Spielbergvo pripovijedanje, izvrsna kostimografija i scenografija te fotografija stalnoga redateljeva suradnika Janusa Kaminskoga svakako su pridonijeli da Lincoln ostavi dojam patriotske bajke pa je film, kada malo dublje zagrebete ispod površine, mnogo bliži poetici Indiane Jonesa i Kapetana Kuke nego Schindlerove liste.

Moram tu reći da nije pošteno da kad je film dobar samo glumci dobivaju naslovnice, a kad nije, onda je to redateljeva krivnja kaže glumica nakon čega smo je upitali da povuče paralelu između Cannesa i Oscara.

Kompleksnu i katkada razbarušenu mozaičnu narativnu strukturu zamijenilo je jednostavno i pregledno kronološko izlaganjem (ne) zgoda samih protagonista i nešto konvencionalniji redateljski pristup pa ovaj film vjerojatno predstavlja tek predah do sljedećega redateljeva ozbiljnoga filma Garbage in the Garden of Eden, koji je trenutno u postprodukciji.

Gorak okus u ustima koji ovaj film kod gledatelja neizostavno pobuđuje, pospješuje i redateljeva indiferentnost, rezerviranost, hladnoća: usredotočen na gole činjenice, kontekst ljudske patnje izvan je fokusa njegova interesa.

Naravno, u takvom razmještaju naglasaka zrcali se redateljeva demokratičnost jer ne želi optuživati niti u ikoga upirati prstom da je ispalio prvi metak, nego svoje likove pušta da dođu u međusobnu interakciju kako bi pokazao da u svakome od njih postoji humana komponenta te da su mnogo više zapravo žrtve povijesne tragike i ideoloških zabluda.

Hard-core fanovi rumunjskog minimalizma vjerojatno će pronaći nešto pozitivno, iako mi se teško oteti dojmu da se radi o monumentalnom promašaju, miljama daleko od redateljeva izvrsnog prethodnog filma Smrt gospodina Lazarescua (Moartea domnului Lăzărescu, 2005).

Stoga najjačom konstantom i najatraktivnijim adutom redateljeva uratka ostaje upravo nastup posvemašnje prirodnih i neusiljenih Smith/Dench veličina, snažne suigrane kemije, odnosno snaga kornvolskoga krajolika, te iako malen i konvencionalan film, Neuzvraćena ljubav ipak je nezavisnjački profilirano i senzibilizirano djelo.

Kod Ave najviše fascinira nenametljivi metafilmski podtekst u odnosu mladića koji naslovnu junakinju upoznaje tijekom autostopiranja, a koji je gotovo pa recipročan odnosu recipijenta i umjetničkog djela, dok Play kao najbolji film 2011. uopće zastrašuje koliko svojom uznemirujućom tematikom toliko i hladnokrvnom redateljevu pristupu istoj, pri čemu se teško razaznaje jesu li duge i statične snimke distancirane kamere posljedica redateljeva straha da se suoči s onim što snima ili pak nekog perverznog hičkokovskog voajerizma.

Očito je redateljeva želja bila da iskoristi Kushnerovu vještinu povezivanja individualnih sudbina sa širom društveno-povijesno-političkom freskom, kao što je to učinio u Anđelima u Americi (Angels in America, 1992), ali i njezinoj adaptaciji koju je u formi televizijske mini serije snimio Mike Nichols 2003. godine.

Film je nastao u koprodukciji pet zemalja, ali Tanović ga smatra bosanskim je misli da redateljeva domovina određuje čijoj filmskoj produkciji film pripada.

Naime, priča ovoga filma odvija se nekoliko godina nakon zbivanja u Zalomilo se, ali ne prati glavne junake tog filma već sporedne likove (Paul Rudd i redateljeva supruga Leslie Mann).

Dobar primjer redateljeva realističnog stila vidljiv je u filmu Niti jedan manje (1999), predivnoj priči o maloljetnoj seoskoj učiteljici koja ustrajava u svom poslu unatoč svim nevoljama.

Veći dio kritike Uzavreli grad s razlogom svrstava u sam vrh redateljeva opusa: profiliranje mnogobrojnih likova izvedeno je izuzetno vješto, a intrigantno je i nezaobilaženje sivih zona društva, poput prostitutki i kriminalaca, koji su predočeni u poprilično oporom, posve realističkom tonu.

Do tog trenutka najuspjeliji Fordov zvučni film i prvi vestern koji je režirao nakon 1926., sadržava najkarakterističniji tip radnje i temu dotadašnjeg redateljeva opusa - putovanje čiji završetak koincidira s raspletom, i prikaz skupine ljudi suočene s opasnostima, oboje s ciljem da se otkrije istinska priroda pojedinca, u ovom filmu s usredotočenjem na rehabilitaciju mladića izvan zakona i djevojke sumnjiva morala. zbog potonjeg lika, te odnosa većone putnika prema njoj tvrdi se da je na autore utjecala čuvena novela smještena u doba francusko-pruskog rata Naša Dunda Guy de Maupassanta.

Nešto će se u njoj ipak malčice prelomiti kad shvati da njezina slijepa zaljubljenost u kraljicu ovoj ne znači previše, s obzirom da je opijena vojvotkinjom Gabrielle de Polignac (vrlo erotična redateljeva omiljena glumica Virgnie Ledoyen).

U prvom redu romaneskna struktura je zaigrana, živahna i smislena kao da je iznutra pokre ć e neka nevidljiva energija, a opet u cijelom tom kolopletu figura i zbivanja osje ć a se disciplinirana redateljeva ruka koja kao deus ex machina vješto kreira izlaz iz raznih neželjenih situacija, nude ć i u pokretljivom scenskom ritmu neo č ekivani rasplet.