Hitchcock ju je otkrio u nekakvoj reklami, nakon čega je dobila ulogu u kultnim ' Pticama ' (1963), a godinu dana kasnije i u vjerojatno najpodcjenjenijem redateljevu filmu ' Marnie '.

' Ozloglašenu ' često ističu kao jedan od najboljih Hitchcockovih uradaka, a u njemu špijunka Ingrid zavodi Carya Granta, dok je neuspjeh ' Pod znakom jarca ' doveo do propasti redateljevu producentsku kuću Transatlantic pictures.

Kod Ave najviše fascinira nenametljivi metafilmski podtekst u odnosu mladića koji naslovnu junakinju upoznaje tijekom autostopiranja, a koji je gotovo pa recipročan odnosu recipijenta i umjetničkog djela, dok Play kao najbolji film 2011. uopće zastrašuje koliko svojom uznemirujućom tematikom toliko i hladnokrvnom redateljevu pristupu istoj, pri čemu se teško razaznaje jesu li duge i statične snimke distancirane kamere posljedica redateljeva straha da se suoči s onim što snima ili pak nekog perverznog hičkokovskog voajerizma.

Volver dokazuje redateljevu visoku i postajnu kvalitativnu razinu, ali ne donosi nekavu osobitu novost u njegovu opusu, kao što je to bio slučaj s provokativnim i nepredvidivim Lošim odgojem, koji je pretprošle godine bio prikazan na otvaranju festivala, izvan konkurencije.

U redateljevu filmskom opusu ističu se filmovi društveno-kritičkog karaktera kao što su, i u ovaj ciklus uključeni, Protest, Lov na jelene Ambasador i Novinar za koji je Hadžić 1979. dobio Zlatnu arenu za režiju u Puli.

To se prije svega odnosi na režiju Petra Selema, koja površno prati dramaturgiju libreta propuštajući neke ključne momente u odnosu između likova, što ne samo da ometa shvaćanje tijeka radnje nego iz takva stajališta mogu proizaći i poneki neželjeni elementi (najnotorniji je primjer onaj u završnom prizoru, kada umirući Boccanegra u posljednjoj ariji uzaludno doziva kćer Ameliju da ga zagrli, što ona prema redateljevu naputku posve ignorira u punoj sablažnjivoj okrutnosti).

Ona bi na brehtijanski način trebala objasniti prizore koji su i bez nje sasvim jasni, a dodatni je problem da Marija Kolb (vjerojatno prema redateljevu naputku) igra tu komentatoricu kao da nastupa u predstavi za djecu.

Posrijedi je estetizirano djelo suvremene tematike i izvedbe u kojem se spretno križaju komedija situacije i karaktera, u kojem unatoč redateljevu pretjerano ozbiljnom pristupu humora ne nedostaje, te koje zgodno eksploatira stereotipe o Amerikancima i Francuzima, kao i o njihovim odnosima.

U redateljevu razvoju predstavlja nov stupanj: važnu ulogu ima dodir s fantastikom, s naglaskom na artističku motivaciju, vizualni ugođaj retorički konkurira radnji (istodobno motivirajući njezin tijek), zaplet se sporije razvija, zapreke u razrješavanju enigme pretežito su u junakovoj svijesti.

Scenarij Capotea čvrsta je cjelina, dostatno izgrađena da bi ostala otvorena slojevitom redateljevu uprizorenju.

Richard Schickel iz Timea opisao je redateljevu scenografiju kao mračnu i prigušenu dodavši kako " Naglašava kontrast između sterilnosti života junaka iznad zemlje i onog podzemnog.

Međutim, za sada, noć pripada psima koji cvileći napuštaju mjesto radnje nagovještavajući socijalnu nelagodu ukomponiranu u redateljevu lucidnu estetsku viziju.

Njegove nagle promjene raspoloženja ponekad dovode u dvojbu općeprihvaćenu tezu da Hamlet ludilo samo glumi da bi prikrio svoje prave zamisli, a ponekad i neodlučnost, te se tako uklapa u redateljevu viziju kobne ljubavi (u njegovom slučaju protagonista prema mrtvom ocu) koja uništava.

Rodočelnik slasher filma krije se (doslovno) pod imenom Peeping Tom (1960.) Kao i svaki film u ovom razdoblju, i Tom nije oduševio kritičare, štoviše uništio je redateljevu karijeru.

Klub boraca nije imao potrebe ulagivati se publici, nego joj pružiti zrcalnu sliku o njoj samoj bez obzira hoće li ona nastaviti uživati u svom simptomu ili ga osvijestiti, a Društvena mreža je pomalo kalkulantski film u svojoj dopadljivosti, premda je društveni segment filma poprilično dobro pogođen, mnogo bolje nego u redateljevu prethodnom filmu Neobična priča o Benjaminu Buttonu.

Ovog puta, u redateljevu eksplozivnu ali klaustrofobičnu smjesu teatralizirane samopomoći umješana je i nježna posveta Pini Bausch, ali i nedavno preminuloj Delbonovoj majci.

Ipak, i ako zaboravimo da je glavna tema ožešćena i ako to prihvatimo kao nužno zlo koje prati redateljevu viziju nove pustolovine g.

Tek u kontekstu nedavnih ratova gledatelj uz redateljevu pomoć, promatrajući mačističku kulturu oružja koje djeci roditelji sa smiješkom kupuju, shvaća kako su uzroci nasilja i ratova duboko usađeni u ljude s ovih prostora.

U valu najčešće posve suvišnih i nerijetko traljavo " osuvremenjenih " prepravaka popularnih horora iz 70 - ih i 80 - ih godina prošlog stoljeća, poput " Magle " i " Noći vještica " Johna Carpentera, ili također Cravenovih filmova " Brda imaju oči " i " Posljednja kuća nalijevo " (pri čemu valja reći da Craven svakako prolazi znatno bolje), red je došao i na kultnu redateljevu " Stravu u ulici brijestova ".

Formula za svakoga ponešto ogleda se u redateljevu pokušaju balansiranja između različitih čimbenika koje pokušava ugraditi u filmsku cjelinu.

U okviru melodramatične priče tijekom radnje uz kontroverznu obljubu događa se još štošta, od samoubojstva do nalaženja prave ljubavi Almodovar je raspleo prilično radikalan esej o ljubavi i muško-ženskim odnosima, postavivši na pijedestal sanjara kojemu je sve dopušteno (nimalo slučajno, Benigno dijeli redateljevu opsjednutost ženskom fenomenologijom).

Jonzeov drugi film Adaptacija, opet po Kaufmanovom scenariju, samo je potvrdio redateljevu reputaciju neprilagodljivog umjetnika.

Velikog Alfreda glumi slavni Anthony Hopkins, suprugu Almu Helen Mirren, redateljevu muzu Janet Leigh Scarlett Johansson, a psihotičnog Anthonyja Perkinsa James D Arcy.

Porter je spoznao (kao redatelj ili snimatelj?) da izbor kuta snimanja, položaja kamere i kompozicije kadra treba biti podređen radnji, a da ne ovisi o trenutačnu redateljevu ili snimateljevu nadahnuću.

Schwentkeovu filmu jednostavno nedostaje ironije i humora, a cjelina je odveć hiperbolizirana i karikirana u svojoj eksplozivnosti te redateljevu nastojanju da bude silno zabavan.

Kao i obično, malena uloga i u ovom filmu pripala je Augustinu Almodovaru, redateljevu bratu i producentu filma, koji igra kontrolora na aerodromu na samom kraju filma.

Drugim riječima, Zečević pokušava u redateljevu ranijem djelu pronaći neke od motivskih, stilskih i poetoloških preokupacija koje će biti zamjetne u njegovim zrelim umjetničkim ostvarenjima.

Pamtit ćemo baletne, osobito krhke solo dionice, koje je oblikovao Dinko Bogdanić, pamtit ćemo prodorne i iznenadne bljeskove orkestra, zbora i solista HNK, pamtit ćemo izvrsnu redateljevu scenografiju, odlične kostime Lea Kulaša, tihu tamu i svjetlost Zorana Mihanovića...

Scenografija Ive Knezovi ć a izvrsno je realizirala redateljevu intenciju o bezvremenosti pjevanoga i igranoga svijeta dok je kostimografija Dore Argento posjedovala poneku identitetnu škotsku oznaku, ali je sasvim uspješno pratila op ć u monokromnost.

Svakako, priča veća od života obiluje gargantuovskim akcijskim sekvencama, u kojima je lako prepoznati redateljevu autoreferencijalnost pa dijelom i derivativnost tema i motiva iz« Aliensa »i« Bezdana ».