Carsku povelju 3. studenoga 1671. ratificirao je Hrvatski sabor »salvis tamen iuribus et libertatibus Regni in suo vigore permanentibus«.

Napisao je romanesknu kroniku Epistola de perditione regni Hungarorum, koje hrvatski povjesničar Stjepan Antoljak smatra nekritičnim za jedno povijesno razdoblje.

Župnik i sudac Petrović bili su narodnjaci, a oni drugi - također dobri Hrvati - branili su staru konstituciju et sacram coronam regni Hungariae.

U prvom redu naslov ovog dokumenta je ' Carmen Miserabile super Destructione Regni Hungariae per Tartaros ', ili u prijevodu " Zalosna pjesma o razaranju Kraljevine Ugarske od (strane) Tatara.

Kao dramski pisac predstavio se dramama Tamara, Grijeh, Mors regni, Pred smrt, Mati i dr.

Ove dvije serije ipak je po mnogočemu nadmašila iduća, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (tj.

Na dokumentu kojim Sabor Hrvatske i Dalmacije, 1. siječnja 1527. godine, potvrđuje izbor Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja (tzv. Cetinski sabor) nalazi se šahovsko polje s 8 8 polja unutar kružnog pečata uz čije rubove polukružno piše Regni Sigillum (lat. Pečat Kraljevstva).

Tada je utvrđen i naziv sabora: Opći sabor čitave kraljevine Slavonije (Congregatio Regni tocius Sclavonie generalis), a njegove se odluke nazivaju statuta et constitutiones (odredbe sa zakonskom snagom).

Tada je utvrđen i naziv sabora: Opći sabor čitave kraljevine Slavonije (Congregatio Regni tocius Sclavonie generalis), a njegove se odluke nazivaju statuta et constitutiones (odredbe sa zakonskom snagom).

Na aversu je poprsje kraljice, na reversu grbovni štit, oznaka vrijednosti i poslovica Colu-mna Regni sapientia.

Rezalo se meso i na malo prodavalo tuđincima, a Radajevi su bili uvijek dobri rodoljubi, doglavnici i dvorjanici tuđinske vlastele, a po »obiteljskoj predaji« govorilo se »da brane Interese i Prava Regni C., S. et Dalmatiae«...

Preostalih 16.800 km 2 teritorija nazvano je »ostacima ostataka nekad slavnog hrvatskog kraljevstva« (reliquiae reliquiarum olim inclyti regni Croatiae).

Podžupanom ličkim imenovan je 1691. Odlukom Hrvatskoga sabora, tri godine poslije, povjerena mu je dužnost upravitelja Zemaljske tiskare (Typographia regni), prve takve ustanove u Zagrebu i Banskoj Hrvatskoj.

Pred kraj života nastojao je pokrenuti prikupljanje građe za Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, no ideju nije uspio ostvariti, pa je taj zadatak na sebe preuzeo Tadija Smičiklas.

Moguće da je knez Ivan pomagao kralja, kad je taj u ljetu 1363. provalio u Bosnu do grada Sokola u župi Plivi (kod Jajca); svakako je Ivan primio županije Vrbas i Sanu prije god. 1364., a poslije 1361. 1 Kukuljević, Jura regni Croatiae.

Postavljen je za nadbiskupa u Baru, uz to je pridobio naslov« primas Regni Serbiae ».

Jedini podatak o patvorenju novca u gornjoj Hrvatskoj, u kojem bi se moglo raditi o našim banovcima, nasao sam u djelu Ivana Kukuljevića Sakcinskog Jura Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, gdje je na 188. str. prve knjige navedeno da je 1418. g. donesen zaključak protiv mnogih falsifikatora i širitelja falsificiranog novca.

' Carmen Miserabile super Destructione Regni Hungariae per Tartaros '

Povijesna vrela bilježe zasjedanja Slavonskoga sabora (Congregatio regni Slavoniae) 1273. godine koji je zastupao interese hrvatskoga sjevera, a za krajeve južno od Gvozda govore u Hrvatskom saboru (Congregatio regni Croatiae) održanom 1351. u Podbrižanima u Ličkoj županiji.

Ovaj fond (zapravo zbirka) nastala je na temelju načela provenijencije krajem 19. stoljeća spajanjem gradiva Ugarskog namjesničkog vijeća (pod nazivom: " Legitimationes nobilitatis ") s popisima plemića po županijama (" Catastra nobilium Comitatuum Regni Croatiae ").

Bertoneovo ponašanje je posljedica ugovora između RH i Vatikana, koji je RH dodijelio vazalski odnos, koji se ne temelji na principu " regnum regni non prescribit leges ", prema kojem je Hrvatska i prema Pacti conventi zadržala i atribute državnosti i bana, bez mogućnosti mađarskog presizanja u unutrašnje stvari Hrvatske.

1. Čuvar državnog i banovog pečata koji je javno lomio kada bi ban prestao obavljati bansku dužnost; 2. Nadzor nad radom banskih kancelarista (pravna kontrola spisa) i savjetnik banu pri stilizaciji važnijih spisa; 3. Bilježnik Sabora (sastavljao saborske spise, vodio knjigu saborskih zaključaka i ovjeravao ih potpisom i državnim pečatom); 4. Čuvar državnih spisa (acta Regni); 5. Predvodnik hrvatskih poslanika u Donjem domu Ugarsko-hrvatskog sabora gdje je čitao pritužbe i zahtjeve Kraljevine; 6. Pravosudna funkcija: sudjelovao je u radu oktavalnog suda, a u slučaju banove odsutnosti i predsjedao sudom (vidi Protonotarski sud), pri čemu je viceprotonotar vršio zapisničarsku službu.

Ovo svjedočanstvo ima posebnu povijesnu vrijednost, jer nam ono dokazuje, da se sredinom 15 - st., kada je Biondo pisao svoje djelo, na zapadu smatrala Bosna, kojoj je tada pripadala i zapadna Raška, hrvatskom zemljom. (" Rassiaque et Bosna pro regni Chroatiae regionibus habentur ")

Ladany De gestis Banorum Regni Slavoniae rkp.

Župane u slavonskim županijama nije imenovao kralj, nego ban, a na ugarske kraljevinske sabore te županije nisu slale predstavnike svaka za sebe, nego kao pokrajinska plemićka zajednica (universitas nobilium regni Sclavonie).

Slavonski plemići i ostali slobodnjaci sastali su se 1273. prvi puta na općem saboru kraljevine čitave Slavonije (congregatio generalis regni totius Sclavonie) kako bi popisali svoje obveze i povlastice u području sudstva, vojne službe i imovinskih odnosa, koje im je potom u Zagrebu potvrdio ban Matej od roda Csák.

Zatim su sačuvani denari iz vremena interegnuma (1444. - 1446.) s natpisom Moneta regni Ungariae na aversu i natpisom Dalmatiae Croatiae etc. Na reversu.

Tijekom 16. st. poradi osvajanja Turaka Osmanlija hrvatski teritorij sveden je na reliquiae reliquiarum olim inclicti et gloriosi Regni Croatiae.

Objavio je brojne stručne i znanstvene radove, napisao više novela i pjesama, dramu Finis regni, romane Povijest jednog individua i Mučenica te objavio mapu spomeničke baštine Dalmatiens Architektur und Plastik. (>)

Iste godine odpusti gradu Senju, kao ključu i predzidu kraljestva (tamquam Regni nostri clavim et antemurale), iz osobite naklonosti, godišnju daću od jednoga dukata, što su do onda plaćati imali.