Najznačajnije djelo De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex (Amsterdam 1666.) smatra se prvim u hrvatskoj historiografiji.

Djela hrvatsko-dalmatinskih kraljeva (Regum Dalmatiae et Croatiae gesta, 1510., prvo izd. 1666) slobodan je lat. prijevod čak. verzije ulomka iz Ljetopisa popa Dukljanina (tzv. Hrvatske kronike).

Godine 1000. osvaja dalmatinske gradove i otoke i sa određenim prekidima Mletačka Republika vlada njima do svoje propasti 1797. Dužd je nosio titulu Venetiae atque Dalmatiae sive Croatiae.

U tom razdoblju su pojmovi Dalmacija i Hrvatska bili istoznačnicama, što se da vidjeti iz povijesnih dokumenata, gdje su se mletački duždevi oslovljavali i duždevima " Venetiae altque Dalmatiae sive Croatiae " [ 1 ].

Nije dakle čudno što je prvak hrvatske historiografije i utemeljitelj kritičnoga povijesnoga istraživanja u Hrvata Ivan Lučić Lucius u svojem monumentalnom djelu De regno Dalmatiae et Croatiae (Amsterdam, 1666.) bez oklijevanja poklonio vjeru upravo Porfirogenetu.

1679. - U Rimu je umro Trogiranin Ivan Lučić, hrvatski povjesničar i otac hrvatske povijesne znanosti, a najpoznatije mu je djelo De regno Dalmatiae et Croatiae. 1755. - U Dubrovniku se rodio Džono Rastić, hrvatski pjesnik koji se smatra najizraženijim i najpotpunijim horacijevcem u hrvatskoj književnosti, a svakako je njezin najznačajniji satiričar. 1843. - Austrijski car i hrvatsko-ugarski kralj Ferdinand V. u vrijeme najvećeg uspona Ilirskog preporoda zabranio je svaku uporabu ilirskog imena, posebice u novinama i javnim spisima. 1922. - Pri liječenju šećerne bolesti u Kanadi je prvi put uporabljen inzulin.

Trenutak je da raspravimo što je zapravo ilirska tradicija, otkud i što znači interferiranje i podudaranje ilirstva i hrvatstva koje pratimo tijekom povijesti od Jurja Šižgorića (1420 - 1509) i njegova djela De situ lllyriae et civitate Sibenici do Jurja Ratkaja (Memoria regum et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae), pa od njega do obnovitelja hrvatske svijesti Pavla Rittera-Vitezovića (Kronika aliti spomen svega svita vikov), i od njega do Matije Petra Katančića?

U stotinama pećina je najradije studirao njihovu faunu, koju je opisao u raspravi " Fauna cavernarum Dalmatiae " (program V. gimnazije u Splitu 1913 - 14).

Tada Hrvati na tom području priznaju vlast franačkih careva, a 821. se njihov vladar Borna naziva " Dux Dalmatiae atque Liburniae ".

Ove dvije serije ipak je po mnogočemu nadmašila iduća, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (tj.

Ručno načinjeni i pažljivo nadzirani u svim etapama pripreme, u Vašu kupaonicu dolaze sapuni Herbae Dalmatiae - načinjeni od maslinova ulja sa eteričnim uljima visoke čistoće i provjerena podrijetla.

Od 1681. godine puni je naziv, Sabor Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Congregatio Regnorum Croatie, Dalmatiae et Slavoniae), naziv se zadržao do 1918. godine.

U komedijama Matijaš Grabancijaš dijak (1804.) i Diogeneš odigrao je ulogu svojevrsnoga hrvatskog Beaumarchaisa, a u elegiji Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae, trium sororum recursus ad novum pro⠀ regem comitem Ioannem ErdĂśdy, ne suis priventur corronis, proinde et novo sponso Leopoldo ab Hungaria (1790., Utok triju sestara, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, novom banu grofu Ivanu ErdĂśdyju, da ne bi ostale bez svojih kruna, a i bez mladoženje Leopolda Ugarskoga) i u kajkavštinom pisanoj tužaljci Jeremijaš nad horvatskoga orsaga zrušenjem narekajuči (1801.) oštro brani hrvatsku državnu i kulturnu samobitnost od agresivne mađarizacije.

Bruna Kuntić-Makvić, Antička povijest u djelu De regno Dalmatiae et Croatiae Ivana Lucica Trogiranina prikaz o najstarijim vlastima nad Jadranom u funkciji tumačenja povijesti kasnijih razdoblja, 1988

Rezalo se meso i na malo prodavalo tuđincima, a Radajevi su bili uvijek dobri rodoljubi, doglavnici i dvorjanici tuđinske vlastele, a po »obiteljskoj predaji« govorilo se »da brane Interese i Prava Regni C., S. et Dalmatiae«...

Međutim, u kući obitelji Kelečić na Orebiću nalazi se plemićka diploma te obitelji koju je izdao Ferdinandus, Dei gratia Imperator Romanus, Rex Bohemiae, Hungariae, Croatiae et Dalmatiae... 58 Dalmacija je dakle bila kraljevina, a ona je to postala i poslije bečkoga kongresa.

Josip Kušević napisao je 1830. knjižicu De municipalibus iuribus et statutis regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae u kojoj na temelju isprava dokazuje poseban državnopravni položaj Hrvatske od narodnih vladara, preko Pacte convente do danas. [ 10 ] Zaključak zasjedanja Sabora 5. kolovoza 1830. je: "... poslanicima nalažu neka nastoje da se zakonom uredi pitanje o učenju mađarskog jezika kao obveznog predmeta u ovim kraljevinama ".

Među latinistima 17. stoljeća izdvaja se i Ivan Lučić (Joannes Lucius, 1604. 1679.), čije je najznačajnije djelo O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske (De regno Dalmatiae et Croatiae, 1666.), gdje je dat pregled hrvatske povijesti od prapovijesti do 15. stoljeća, temeljito potkrijepljen izvornom građom i ilustriran sa šest povijesnih karata.

Autor " Ljetopisa " je nepoznati katolički svećenik iz Bara, a ime " Pop Dukljanin " dao mu je hrvatski povjesničar Ivan Lučić, koji je ovo djelo tiskao kao prilog vlastitom djelu De regno Dalmatiae et Croatiae (1666.) pod naslovom Presbyteri Diocleatis Regnum Sclavorum, i to latinski tekst (u 47 poglavlja), dok se navodni " slavenski " izvornik nije sačuvao.

Papalićev prijepis zatim je na latinski slobodno preveo Marko Marulić (1510.), i taj je latinski prijevod također izdao Ivan Lučić u spomenutom djelu, pod naslovom Regnum Dalmatiae et Croatiae gesta.

Na latinskome je Âťotac hrvatske historiografijeÂŤ Ivan Lučić napisao svoje temeljno djelo De regno Dalmatiae et Croatiae (O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske, Amsterdam 1666.).

Pred kraj života nastojao je pokrenuti prikupljanje građe za Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, no ideju nije uspio ostvariti, pa je taj zadatak na sebe preuzeo Tadija Smičiklas.

Od 1681. godine puni je naziv, koji je zadržao u cijelom feudalnom razdoblju, Sabor Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Congregatio Regnorum Croatie, Dalmatiae et Slavoniae).

U Arhivu dominikanske provincije u Zagrebu čuva se bilježnica " Popis bratovština Presvetog Rozarija po Biskupijama " i - " Liber Provinciae Dalmatiae " koji donosi kronološki red ustanovljenja brojnih bratovština.

Jedini podatak o patvorenju novca u gornjoj Hrvatskoj, u kojem bi se moglo raditi o našim banovcima, nasao sam u djelu Ivana Kukuljevića Sakcinskog Jura Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, gdje je na 188. str. prve knjige navedeno da je 1418. g. donesen zaključak protiv mnogih falsifikatora i širitelja falsificiranog novca.

Ističu se još djela Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis - Povijest Zagrebačke stolne crkve te De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares - Prethodne bilješke o kraljevinama Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, u kojem namjerava dokazati da nasljednici ugarske krune (Habsburgovci), imaju pravo na krunu u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, ali i Bosni i Srbiji. [ 2 ]

Kaletić, a odnosi se na ' Hrvatsku kroniku ', verziju ' Ljetopisa popa Dukljanina ' koju je Marko Marulić preveo na latinski pod naslovom ' Regnum Dalmatiae et Croatiae gesta ' 1510. godine.

OSNOVNI PODACI O ORGANSKIM PROIZVODIMA« HERBAE DALMATIAE »

Takav se grb nalazio na oltaru sv. Ladislava iz 17. st. u zagrebačkoj katedrali (uz grbove Hrvatske i Dalmacije), kao ilustracija u djelu De Regno Dalmatiae et Croatiae Ivana Lučića s kraja 17. stoljeća, kao jedan od grbova u Fojničkom grbovniku iz 17. st., ali i na povelji bratovštine Sv. Jeronima u Rimu iz 1585.

Profili standardizacija jezika: Hrvatski standardni jezik - prvi je hrvatski rječnik« Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum-Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae et Ungaricae », Venecija 1595. Do sredine 19. stoljeća objavljeno je još desetak hrvatskih rječnika, od Mikaljina« Blago jezika slovinskoga »(Loreto 1649.) do Mažuranić-Užarevićevog« Njemačko-ilirskog slovara »1842. - prva hrvatska gramatika je« Institutionum linguae illyricae libri duo », 1604., isusovca Bartula Kašića.