Kliničkoj slici Crohnove bolesti svojstvene su česte izmjene mirnih razdoblja (remisija) s razdobljima pogoršanja bolesti (relaps).

Kada se radi o najtežim oboljenjima kao što su dobro ukorijenjena zloćudna oboljenja, posebno kada je u pitanju relaps zloćudnih bolesti tj. proširena metastazirana oboljenja, dobro je koristiti komplementarni pristup iscjeljivanju.

Lijekove koji se primjenjuju kod bolesnika s multiplom sklerozom dijelimo na lijekove koji se daju u akutnoj fazi bolesti, kada je nastao relaps ili šub bolesti.

Nakon što se svladaju akutni simptomi, odnosno relaps, u bolesnika se nastavlja liječenje imunomodulacijskim lijekovima koji imaju preventivno djelovanje, tj. sprječavaju razvoj degenerativne faze bolesti.

Liječenje recidiva: Rak pluća koji se vratio nakon liječenja operacijom, kemoterapijom i/ili zračenjem zove se recidiv raka i/ili relaps bolesti.

Papilarni serozni tumori teško se liječe, a relaps je česta pojava nakon standardnog liječenja kirurgijom i kemoterapijom.

Ako je relaps nastupio nakon manje od 3 mjeseca, očekivani odgovor na kemoterapiju je vrlo slab (do 10 %), a ako je taj period bio duži od 3 mjeseca, može se očekivati 25 % - tni uspjeh ponovnog liječenja.

U oko 15 % inficiranih moguća je ponovna pojava simptoma tijekom 6 - 9 mjesečnog perioda od nastupa infekcije/tzv. relaps /.

Kako se liječi akutna faza multiple skleroze relaps?

Kada oboljeli od shizofrenije prestane uzimati lijekove, nastaje relaps bolesti, tj. ponovno se pojave shizofreni simptomi iako su bili posve nestali zbog uzimanja lijekova.

Relaps bolesti najuspješnije se sprječava stalnim uzimanjem lijekova, uz redovite kontrole psihijatra.

Kontinuirano povećanje razine CEA ukazuje na relaps bolesti, što se klinički može manifestirati tek za nekoliko mjeseci.

Najjači dokaz za patogenu ulogu H. pylori u razvoju vrijeda želuca je zabilježeno smanjenje učestalosti ponavljanja bolesti (relaps) izlječenjem infekcije.

Cilj liječenja depresije je ublažiti ili ukloniti simptome, uspostaviti radno, obiteljsko i socijalno funkcioniranje, te spriječiti relaps ili recidiv bolesti.

Ukoliko se taj cilj postigne, a ne nastavi se s liječenjem, većina bolesnika će ubrzo doživjeti relaps, odnosno povrat bolesti.

Rezultati istraživanja kojeg su na 298 ispitanica proveli znanstvenici sa Sveučilišta u Firenci ukazuju da dojenje ipak ne može spriječiti povratak ili pogoršanje mutiple skleroze (relaps), što je u suprotnosti s rezultatima nekih prethodnih istraživanja.

Druga studija, u koju su bili uključeni bolesnici koji su već ranije bili liječeni interferonom beta 1 a ili glatiramerom, a imali su već najmanje jedan relaps od početka liječenja, pokazala je da je učestalost relapsa kod bolesnika koji su uzimali alemtuzumab 35 posto, naspram 51 posto u bolesnika koji su uzimali interferon beta 1 a.

Glavne su brige liječnika, koji prate ove bolesnice, planiranje trudnoće, sigurnost lijekova koji se koriste za održavanje remisije, te rizik za relaps bolesti u trudnoći.

Ponovne upale česte su u mladih, spolno aktivnih žena unatoč funkcionalno i anatomski normalnom urotraktu, a mogu biti relaps ili reinfekcija.

U određivanju strategije liječenja važno je znati prevalenciju rezistencije na lijekove kod novootkrivenih bolesnika kao i kod različitih grupa bolesnika koji se ponovno liječe (neuspjeh terapije, relaps, kroničari) u populaciji, osobito kod empirijskog liječenja.

U ovom tekstu ću kao voditelj odjela za depresije i stresna stanja dati priotitet liječenju depresija uz postojeće antidepresive sa skupinom novih antipsihotika gdje imamo odlične rezultate te puno brži oporavak oboljelih i rijeđi relaps, ponavljane bolesti.

Budući da do sada nema istraživanja na većem broju bolesnika na ovu temu, nedavno smo u časopisu Journal of Neurological Sciences objavili istraživanje koje je provedeno u Klinici za neurologiju, KBC-a Zagreb. (8) Osnovni cilj ovog istraživanja bio je procijeniti učestalost patološkog odgovora na ortostatsku provokaciju u bolesnika oboljelih od RRMS-a i procijeniti da li relaps bolesti utječe na navedenu učestalost.

Uvođenjem adekvatne nutritivne potpore u liječenje najviše će profitirati teško pothranjeni bolesnici (BMI - indeks tjelesne mase 16 - 18), bolesnici s naglim gubitkom do 20 % tjelesne mase, bolesnici s umjerenom slikom pothranjenosti i sustavnim upalnim odgovorom (npr. relaps Crohnove bolesti, akutni pankreatitis, upala pluća i sl.), te bolesnici sa slikom teškog upalnog zbivanja (teška sepsa i sl.).

Nazogastrično hranjenje smatra se prisilnim hranjenjem, a kliničke su spoznaje usmjerene na činjenicu da prisilno hranjenje kod anoreksije može povisiti izglede za relaps bolesti i negativno se odraziti na dugoročni ishod bolesti.

Poštovani, kriteriji koje HZZO uzima u obzir prilikom odobravanja terapije kroničnog hepatitisa C su definirani kako slijedi: Indikacije za liječenje: bolesnici u dobi do 65 godina koji apstiniraju od i. v. droga i alkohola najmanje 12 mjeseci uz potvrdu liječnika specijalista iz nadležnog centra za ovisnost i koji zadovoljavaju slijedeće kriterije: a. virološki kriteriji: anti HCV pozitivan; HCV RNA (PCR) pozitivan; viremija dulje od 6 mjeseci; b. biokemijski kriteriji: povišen ALT bez obzira na stupanj fibroze; normalan ALT sa stupnjem fibroze F2; c. histološki kriteriji: dokaz kronične upale, odnosno verifikacija stupnja aktivnosti i stadija fibroze (osim kod kontraindikacija za biopsiju jetre); d. bolesnici prethodno liječeni konvencionalnim interferonom, koji imaju dokazani relaps bolesti pozitivnim nalazom HCV RNA (PCR metodom) u serumu; e. isključiti bolesnike s prisutnim kontraindikacijama za terapiju pegiliranim interferonom.

Relaps je upala uzrokovana istim mikroorganizmom koji je dokazan prije početka liječenja posljednje upale, no ponekad može biti i posljedica tihe (subkliničke) upale bubrega.

Vjeruje se da relaps može biti posljedica umnožavanja iste bakterije u vagini ili području oko mokraćne cijevi i izlaza debelog crijeva te se ponavljane upale događaju zbog " uspona " i ponovnog umnožavanja istih mikroorganizama u mokraćnom sustavu.

Najčešće se bolest povrati u koštanu srž što nazivamo hematološkim relapsom, zatim se može vratiti u središnji živčani sustav što nazivamo meningealni relaps, a kod dječaka ponekad je moguć relaps u sjemenike - testikularni relaps.

Kada se pojavi rani relaps, odnosno povrat bolesti, u prvih 18 mjeseci od početka liječenja to je jako loše te je to znak da moramo odmah ići u pretraživanje potencijalnih davatelja koštane srži (matičnih krvotvornih stanica).

Ako se radi o kasnom relapsu, tj. povratu bolesti nakon 30 i više mjeseci od početka liječenja, prognoza je bolja i u tom slučaju bolesnika osim transplantacijom koštane srži možemo liječiti i standardiziranim protokolima za relaps bolesti.