slažem se. također, možda je najzabrinjavajuće konstatacija ova koju Zoran piše; " oporba se ponaša mlako umjesto da titra od želje da dođe na vlast ". o tome i sam pišem mnogo puta pa i na svom osobnom mjestu na webu kao nečem esencijalnom u hrvatskoj. naime pitanje je postoji li u hrvatskoj višestranačje uopće, ako je u pitanje dovedena ona praktična aktivnost oporbe koja joj uopće daje smisao? ili je to samo jalovi igrokaz oporbe koja glumi oporbu kako bi vladavini dala demokratski legitimitet? demokracija sa samo jednom (brojkom: 1) ekipom koja uhodano funkcionira, te sa gomilom mutavih (nemam drugu riječ, i držim da je epitet ' mutav ' dosta jedino što pristaje) konkurenata od ' oporbe ' do sindikata znači da je to jednostranačje (ponovo, brojkom: 1) a ne višestranačje. ok, isključio bih neka imena a iz čistog izbjegavanja reklame ih neću navoditi. no radi se o pojedincima. dakle, uzmemo li činjenicu da opozicija ne titra od volje i ne zalaže se da iz opozicije postane pozicija, onda se postavlja pitanje njenog smisla uopće. ako je upitan smisao opozicije u državi koja sebe zove demokratskom, onda jebiga, dolazi u pitanje i sama demokracija i višestranačje u toj državi. i ako se na prosvjednike ide suzavcem i punom represivnom opremom onda smo na rubu nečega što se zove jednoumlje, jednostranačje i tiranija. recite da sam otišao predaleko ali uvjerite me da opozicija u hrvatskoj ima ikoju ulogu osim one za ukras.