Ne, hvala... rađe ću stajati... pitao sam ih da li mogu dobiti čašu vode... uputili su me u wc (nadam se da je za službene djelatnike mupa, 2. policijske postaje u ri, bolji), koji je bio prljav, devastiran, wc iz kojeg biste najradije pobjegli, prije nego li išta u njemu radili... tenk ju ofisr... ali niti to mi nije bilo najčudnije dok sam čekao da se službena osoba zadužena za ispitivanje teških kriminalaca poput mene udostoji spustiti dva kata... u jednom trenutku u čekaonicu je ušetao jedan malo postariji gospodin... kako sam shvatio, odprije je već poznat djelatnicima već navedene postaje, uletio je tiho, na mala vrata i prešao u legende...:) Šalim se... malo pomalo, gubio je strpljenje i postalo je jasno da ima neku ludu teoriju zavjere u svojoj ludoj glavi... nisam skužio o čemu je riječ, ali stalno je ponavljao... pročitajte, pročitajte... svi znaju, cijeli grad priča o tome... ali vidjelo se da je revnim djelatnicima već otprije bio poznat... meni je bio simpatikus...:) Prvo ga je dežurni (posilni) pokušavao primiriti verbalnim putem (cca.43sekunde), dok nije nasrnuo na njega takvom silinom da sam mislio da će ga doslovce srušiti na pod, staviti mu lisice i zatvoriti ga na godinu dana... ali samo ga je izvukao van... ali stvarno izvukao... ali nema veze, došla je moja službena osoba... odvela me u sobu, pitala osnovne podatke i rekla da idemo na poligraf... ok, ali mogu li ja dobiti malo vode, dehidrirao sam... sada ponovno slijedi objašnjavanje zbog čega sam dehidrirao... a službena soba za prihvat osoba na inf razgovor čisto blagi užas.... zeleni tepih od jedno prije 28 godina, niti jednog prozora, mrak, smrad cigareta, puna pepeljara čikova.... gibla žasu... nakon jedno 15 ak min krećemo u službenom autu, sa službenim vozačem po službenu osobu koja će me ispitati poligrafski... auto je fenomenalan... ima 1,3 i 5 brzinu, a 2 i 4 ne rade... pravi pandurski auto...:) sav se trese, nema amortizera, a u njemu se stislo 4 osobe, ukupno 600 kg (btw.moja težina je 90 kg)....:) I dok smo čekali službenog poligrafistu na pumpi na Turniću, iskoristio sam priliku i dobio dozvolu da si odem kupiti vode na pumpu... tenk ju ofisr... ispitivanje je prošlo, malo je trajalo, ali... hebi ga... to im je posao... a onda opet čekanje... treba se sada vratiti do Zameta natrag, a kolega ofisra koji se brine za mene, koji nas je dovezao, nije ispred zgrade... kao stiže za 10 - 15 min, išao je nšto obaviti... nakon 40 min šećemo do druge lokacije gdje čekamo još 15 ak min i napokon se uguravamo u isti predivni auto... ovaj put nas petorica... ukupno 770 kg...:) Ma poanta cijelog ovog posta nije kako sam imao loš tretman, već kako rade u zaqrac uvjetima... da su im uvjeti malo bolji, vjerovatno bi se i bolje odonosili prema " klijentima "... dobar dan radnom svijetu, ali ja još do ponedjeljka regeneriram sebe i svoje tijelo... uživajte...