Jos da nam u zadnjih pola sata nisu zbrisale 2 ribetine sreća bi bila potpuna.

Mediji su bili prepuni onog novinarskog planktona na čijoj su šutnji izrastale čudovišne političke, ekonomske i medijske ribetine koje se među nama još uvijek šeću s čarapama na glavama.

Da smo znali da ćemo (a nismo bili upoznati od strane Domagoja) dobiti tako velike ribetine sigurno bi odmah naručili još dvije.

Ako zbog ničeg drugog, onda radi sedam državnih zlata, nekoliko europskih, vrhova svjetskih natjecanja, najveće ribetine ulovljene puškom, onoga tunja od gotovo 300 kilograma...

A tako nam i triba kad nan je ministarstvo u zagrebu. pa oni samo poznaju jarunske ribe i ribetine.

Lebdim iznad nje, dok razne ribetine lepršaju naokolo.

17.12.2005. mnoga lica ima ovaj grad i u hodu ih otkrivam. na noge lagane ranom zorom, u parkove uz jezero gdje mjesta bujnih imena ozivljavaju ljudi u pokretu. svakodnevno listam knjizicu o hangzhou i uvijek se iznova cudim toj mastovitoj percepciji prirode. na primjer, posjetite li hangzhou dozivjet cete " proljetnu zoru na prijelazu su ", " povjetarcem uzibane lotose u vrtovima quyuan ", otpustite svoju sjenu pod " jesenjim mjesecom ponad mirnog jezera ", ljubite na " razbijenom mostu gdje snijeg zaostaje ", otvorite se za " raspjevane zrikavce u vrbama " i uz " vecernje zvono s brda nanping " ne zaboravite nahraniti " zlatne ribetine u cvjetnom jezercu " pa dok prolazite, korakom kratkim uz " lanterne koje odrazavaju svu ljepotu mjeseca ", stici cete do podnozja " vrhova koji paraju nebo ", ali ne zaustavljajte se tu jer ceka vas " most brokatne vrpce ", " eho iz samotne doline ", " paviljon zdralova ", " pecine zutog zmaja i purpurnog oblaka ", " tigrov zdenac ", cudesna ptica feniks, kornjace koje zive tao, voda, voda, leteca voda, shui fei... ali ipak nesto najludje u ovom hot potu jesu sume oko hangzhoua. evo vec nekoliko dana za redom tragam za jednim niskim covjekom kojemu samo ime i lice znam, ali ne mogu ga naci. cujem da je majstor borilackih vjestina, putuje kinom i daje ljudima drevnu mudrost. put me naveo u obliznju sumetinu koja je vec s prvim zrakama svijetla ispunjena svim ljudskim, mozda bolje reci, kineskim navadama, jer mislila sam da znam sto sve moze biti ljudsko... sada mi je jasnije. danas. danas sam uzela oblik zmije i suljala se obraslim putevima i gajevima u kojima ljudi obavljaju svoje svakojutarnje umivanje. sto vam sve pada na pamet kad kazem umivanje? protezanje do neba, slusanje svog disanja, ozivljavanje usnulog i krutog tijela, spajanje svih mogucih duhova, svega pod kapom nebeskom, kroz covjeka, kroz tih nekoliko milijardi stanica koje trebaju zeleno, trebaju zuto i crveno, trebaju sada. a ja trebam biti stopljena, svezati svjetlu kosu, prikriti oci, spustiti teziste, koracati tiho jer u protivnom razbucat cu to jutarnje sijelo. kao mali polutan, provirujem kroz granje, a iz svakog grma netko se glasa, salje svoj dah stablu, zraku, svijetu. i sjetim se one meni drage recenice " I sound my barbaric yawp over the roofs of the world " ouaaaaaaaaaa haaaaaaa hnnnnnn taaaaaa ta suma ujutro zivi zivot koji nakon nekoliko sati prestaje. u devet sati ujutro ostaju samo ptice, i to one slobodne, jer ljudi svoje ljubimce u krletkama povedu kuci, ostaju stabla sa svojim korijenjem, a oni do tad ukorijenjeni otplutaju u donji svijet, ostaju pjesnici i pjesme na stijenama, ostaju starci i njihove majiang plocice, ostaju oznake na granama koje obavjestavaju one meni slicnima da ne tumaraju sumama jer tu zive ljudi sa svojim vrtovima, psima, svojim zdjelicama i molitvama. pa sto onda uciniti? sve su sume ovdje u biti veliki parkovi i imaju svoje poplocene puteve, svoja korita, ali ljudi vole sici, pa silazim i ja. tik do kamene staze zovu me stabla i neizgazeni puteljci, dvorane na otvorenom, vrtovi sa sojom i salatom, rubni dijelovi grada koji guta. danas je ujutro kroz tu sumu protutnjilo sigurno nekoliko tisuca ljudi. i svatko je sa sobom donio svoj mali ritual, svoj dorucak. netko je zapalio stapic i poklonio se precima, otpjevavsi pritom pjesmu suncima, netko se zavrtio oko svoje osi, otpuhnuvsi qi do vrha maca, neki, mnogi, a pogotovo zene predale su se ritmu kineskog popa ili neke tradicionalne melodije. zanimljive su mi starije zene koje njeguju drevne forme plesa, ima u tim pokretima tijela puno mahovine i sedre, starokineskog snjofa. u gustisu, medju stablima i na tvrdo utabanoj zemlji jedan je stariji covjek pricao sa svojim qiem, polako iskusavajuci silu tezu, ulazeci u meditaciju cinilo se kao da jase na ledjima zmaja. mogla sam tako ostati satima, promatrajuci ih sto rade, no krenula sam dalje u dan prisjetivsi se rijeci malog kineskog prijatelja: zelis li upoznati staru kinu, budi brza. a sto znaci brzina u ovom svijetu? malim stepenicama penjati se unedogled..... judi moji

Omeo je malo mjestasce, bas onako pitoreskno, sa povijesnim prizvukom zlatne groznice i sa 3 stotinjak stanovnika.. Taj dio naziva se Gipsland i do njega ima cca 400 km, dovoljno dugo da se pokocite.. Nakon toga svaki izlet po strmim cestama, neprestanim okukama preporucan je samo sa nekim ' sumskim ' vozilom koje ce podnijeti sve to i nece se prevrnuti.. To je taj avanturisticki duh koji je ovaj vikend odlutao po Great Alpine Road i u karavan-parku odlozio svoje torbe, ribicke stapove, i krenuo u krasne setnje zimzelen sumom, u izazvona uspinjanja za koja je ipak potrebno malo vise kondicije (gogoo primjer:)) i stajanja u plicaku rijeke gdje inace obitavaju raznovrsne ribe i ribetine koje su ovoga puta imale " srecu " i ostale u svom prirodnom okruzenju a ne zavrsile na umjetnom sarenom mamcu i plasticnoj kanti....

Ne bih to nikad mijenjala za najfiniji kičeraj hrvatskih uzmorskih restorana tipa mramor, kamen i rostfraj ili mesing, u kojima se ispod ribetine od pola metra, jastoga i džinovskih škampa te skupocjenih vina drugo ništa ne da naručiti ni pojesti.

Izvukli su samo jedan dio ribetine duge devet metara i teške oko dvije tone, piše 24 sata.

na pijaci slaba ponuda pa to ti je, nisan naša sipu da isprobam ono ricetu od butta, ma san naručio za sutra od lokalnog dilera za ribe, rib ' ce i ribetine danas će da pečemo pile na soli (na kilo-dva soli plesneš pile i pečeš), valjda bu dobro u svezi a glede SD portalće, evo jedna prigodna https://www.youtube.com/watch?v=pEVimmosxWc

Mocvare i lokve uuuuu pustinji si sve isusija jer nikako nije padala kisa aaaaaaaaaaaaaa more ko smi dirniti u moreeeeeee di su svakojake ribetine aaaaa ti moras drzati zatvorena usta i brisati.

On goloruk nema brodova ni mriza za loviti ribu i ribetine aaaaaaaa na drugoj strain duboko.. iiiiiiiiiii otvoreno more kojem po potrebi upomoc dolaze krokodili i zmije sa jatoom komaraca koji prenose maleriju..

Pazite, naveo sam samo dvije zbilja krupne ribe, za istač referentne i respektabilne ribetine u hrvatskom novinarstvu; zamislite tek što se događa sitnima i što sve promakne onim najsitnijima, onima koje tek počinju plivati, i to u netiskanim medijima, tamo gdje postoji tek jedan ili nijedan korektivni stupanj stručnoga nadzora

Did mi zapovidi da se približim blizu neke ribetine.

a neznam je li osta jos koji novinar sd da nije da svoj osvrt na paradu.. dosadni ste vise.imate more tema koje triba otvarat.. zdravstvo, skolstvo.pritiskat da se procackaju ribetine poput vidosevica, skegre, mesica, radica i da ne nabrajan dalje.di je nestala lova? more problema, more tema... ili je lakse ovako.trla baba lan.....

Već sad po kinima rokaju 3 D filmove... eto sad onaj film PIRANA 3 D gdje one ribetine sa onim zubima proždiru ljude (a koga bi drugog) kojeg neću ići gledat... još mi fali da me što poždere u kinu.

Nemam strah od vode i na moru sam odrasla, ali nisam se navikla na ovakve ribetine.

Vidim, ribetine su nam blogerice dana...

Podsjećali su na goleme ribetine koje su se već stoput uhvatile na udicu, ali se ipak otrgnule.

- Stresnu nas neakva struja s ove ribetine, šejtan je nosio

Banjamo se tako dvi moje gracije i ja 100 tinjak metara od obale, ja pritome nastojim držati morsku površinu na oku tako da ih na vrijeme upozorim u slučaju pojavljivanja dupina da se upute prema plićaku jer nikad ne znaš hoće li prizor crne ribetine u moru izazvati paniku.

E sada, ovisi o veličini ribetine koliko će potrajati.

A sad kutak za cudnovato, ali istinito: osim sto se uplasih vlastite mokre kose i zamijenih je za morsku travu-ubojicu plasise me i male ribetine koje bi se skupile okolo mene docim bih zaplivala.

Nesto kao " Oo, ribetine moje mile, di ste mi?

Jedan dio ribetine je Joe zadržao za sebe te ga je ispekao na roštilju.

Ribičima su posebno omiljena novogradiška riblja carstva u kojima se mogu uloviti ooovoooliiikeee različite ribetine.

On jednostavno nema potrebe tražiti nove motive i inspiraciju, jer mu dušu ispunjavaju i razgaljuju ribiči i ribetine, lopoči i ustajala vodurina dravskih mrtvica, te vodenice građene od nerazmjerno masivnih gredurina.

Kao da nije dosta da ih Slovenci i Talijani zajebavaju, nego moraju i ribetine.

Muka mi je od te smrdljive ribetine, cijela firma je smrdila božetesačuvaj, pa još fritule koje su povukle ulje, ajme majko.