Artičoku su poznavali još i stari Rimljani, no njezina je upotreba dugo vremena bila zaboravljena.

Ovo naselje prvi put se spominje 180. godine prije Krista; nakon što su Rimljani uspjeli pobijediti Ilire koji su bili starosjedioce ovog područja.

Rimljani su imali prve javne pekarnice u koje su ljudi mogli doći i kupiti kruh baš kao i danas.

Stoga su Rimljani u čast sretnog događaja na obalama Tibera svake godine za Saturnalija, početkom zime, kad u mnogim pršutarskim pokrajinama počinju svečanosti svinjokolja, žrtvovali velikog prasca, dok bi jedan pršut simbolički darovali bogu izobilja Saturnu, i to tako da bi ga smazali sa smokvama, bajamima i medom, a na oltaru spalili samo kosti.

Grci su ljubičicu odabrali kao simbol plodnosti, dok su sladokusci Rimljani uživali u njezinu slatkom vinu.

Za Arhimeda se, na primjer, tvrdi da je 214. g. p. K., kad su Rimljani opsjedali Sirakuzu, uz pomoć zrcala i Sunca zapalio neprijateljske brodove.

Školom su se šetali vještice, vampiri, sultanije, mumije, sultani, mišići, princeze, rokeri, odvjetnici, detektivi, kuhari, liječnici, Rimljani, ninje i mnogi drugi.

Na drugoj strani, preko ceste, prazno postolje nekog napoleonskog spomenika; na cesti smo kojom su se kretale osvajačke vojske prema jugoistoku, Rimljani, Francuzi, a i drugi.

Ujedno su se pojavili i nezaobilazni Rimljani kao i mažoretkinje.

Otok Mljet se spominje i kod Appiana 35. godine prije Krista u njegovom djelu« De rebus Illiricus », a u svezi Augustovih ratova kada Rimljani zauzimaju Ilirski grad Melitusu nepoznatog titulara.

Međutim, stari Rimljani peršin su jeli.

Nisu sazdali crno-bijelu legendu mi Rimljani smo došli i satrli onu dačku stoku, ili mi Dačani smo se obranili od onih povampirenih Rimljana, već su jednostavno shvatili da su i Dačani i Rimljani zasijali sjeme koje će izrasti u drvo rumunjske nacije.

Budući da Rimljani nisu vjerovali u zagrobni život, sve što su mogli dati svojim preminulima, bili su ti spomenici.

A budući je Mezija bila deo Rimske Imperije, onda bi Srbi mogli za se tvrditi da su Rimljani, s onoliko prava sa koliko današnji Makedonci vide sebe kao baštinike antičke Grčke, jer je Makedonija (Brdska zemlja) grčki naziv jedne grčke pokrajine.

Koristili su je stari Grci za masažu protiv reumatskih bolova i Rimljani kao hranu i lijek.

Prvi Rimljani bili su primitivno pleme, i svaki rod je morao podržavati prijateljske odnose s drugim kako bi došao do žena.

Rimljani su je zvali Venera (po poznatoj statui bez ruku znanoj kao milanska Venera).

Rimljani su mjesto zvali Hibernicia i ovdje su sagradili jako utvrdu.

Njihove će lokalitete kasnije preuzimati Rimljani, podižući na njima svoje nove gradove.

Poznavali su ga već i stari Rimljani.

Povijest kaže da su tu prve vinove loze posadili Rimljani prije više od 2000 godina.

Kada prestanete trčati u životu i jednom stanete, shvatite da su zapravo Rimljani još prije 2000 godina bili svjesni prednosti zemlje i područja ove regije koja će kasnije postati Pessac-Léognan, posadili prve vinove loze i uživali u jednom od najboljih vina.

K ristalima su se služili narodi Atlantide, Egipta, Indije, australski Aboridžini, Indijanci, Rimljani, Grci

Rimljani su također bitno utjecali na razvoj vinogradarstva i vinarstva tako što su u svojim tadašnjim kolonijama utemeljili vinograde.

Rimljani su ih koristili kao kućni instrument i kod gladijatorskih igara, a zvuk im je bio kričav i prodoran.

To područje su nastavali Rimljani o čemu svjedoče ostaci rimske ville te fortifikacijskog objekta na brdu Gradina, koju je u VI. stoljeću izgradio Justinijan.

Kako se približavala treća godina ratovanja Rimljani su počeli podlijegati pritisku.

Rimljani su nakon toga na područje Vezuva uputili 300 vojnika pod vodstvom pretora Gaja Klaudija Glabera.

No, Spartak je naredio svojim ljudima da odrežu najsnažnije biljke i od njih ispletu izdržljive ljestve na kojima su se spustili niz strme litice do podnožja planine gdje su se Rimljani odmarali.

I Rimljani su ih imali »u velikim količinama«, premda su oštrim zakonima zabranjivali da se »umjetnost čaranja« upotrebljava kako bi se nekome počinilo zlo.