Izbor Rimskog prvosvećenika može započeti ranije

Ova neobična kolekcija sastoji se od četiristo sličica koje opisuju život Jorgea Bergoglia s posebnim naglaskom na večer u kojoj je izabran za Rimskog prvosvećenika.

" Novost ovoga poglavlja - piše u sažetku - u činjenici je da najprije nabraja zajedničke točke između katolika i protestanata, a potom ono što ih dijeli. " Pod naslovom " Ono što ujedinjuje protestante i rimokatolike " nabrajaju se ime Isusovo, " vjera u Boga koji se objavio u Izraelu i Isusu iz Nazareta ", krštenje, slavljenje nedjelje kao dana Gospodnjeg, koncilska ili sinodska predaja premda je, kako pojašnjava dokument, " u rimskom katolištvu koncilska ili sinodska vlast podređena vlasti rimskog Prvosvećenika ".

Papa je u homiliji, održanoj kardinalima u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu, 14. ožujka 2013. godine, dan poslije svog izbora za Rimskog prvosvećenika, pozvao sve da uvijek hodimo u Božjoj prisutnosti, u Gospodinovom svjetlu, nastojeći živjeti besprijekorno po uzoru na Božje pravednike i svece.

Drugi dio Konstitucija (br. 33 - 92) govori o izbornicima rimskog prvosvećenika, mjestu izbora i osobama koje su onamo pripuštene radi službe, o početku čina izbora, čuvanju tajne o svemu što se odnosi na izbor, provođenju izbora, tomu što treba poštovati, a što izbjegavati kod izbora rimskog prvosvećenika, naposljetku o prihvaćanju izbora, objavljivanju i početku službe novog pape.

br. 62 - Ukinuti tzv. načini izbora per acclamationem seu inspirationem (po aklamaciji ili inspiraciji) i per compromissum (po dogovoru), oblik izbora rimskog prvosvećenika bit će od sada pa nadalje jedino per scrutinium (po glasovanju).

Određujem, dakle, da se za valjani izbor rimskog prvosvećenika traže najmanje dvije trećine glasova, brojani na temelju prisutnih izbornika i glasača.

U kanonskom pravnom uređenju Latinske Crkve značajno mjesto zauzimaju odredbe o izboru rimskog prvosvećenika (pape).

Kanon 1256. pak kaže da vlasništvo dobara, pod vrhovnom vlašću rimskog prvosvećenika, pripada onoj pravnoj osobi koja je ta dobra zakonito stekla.

Veliki događaj nade za ovo naše vrijeme, izbor novog rimskog prvosvećenika, pape Franje, potiče nas da i nadalje budemo istinski svjedoci ljubavi Božje u svijetu i glasnici takve radosti i životnog pouzdanja, koje će pomoći i onima, koji se još muče u sumnjama i nevjericama, da povjeruju u događaj Uskrsnuća Kristova.

Zakonodavac u kann. 1255 i 1256 govori o mnogostrukosti subjekata vlasništva, no oni ne oduzimaju jedinstvo svrha jer je vlasništvo »pod vrhovnom vlašću rimskog prvosvećenika« koji je prema odredbi kan. 1273 »vrhovni upravitelj i raspolagatelj svih crkvenih dobara«.

br. 70, 2. par. - Brojitelji glasova utvrđuju konačan broj glasova koje je svatko donio, i ako nitko nije dostigao najmanje dvije trećine glasova u tom glasovanju, papa nije izabran; ako naprotiv broj glasova pokazuje da je jedan dostigao najmanje dvije trećine, ima se kanonski valjan izbor rimskog prvosvećenika.

Odluka Rimskog prvosvećenika, pape Benedikta XVI., o povlačenju s te odgovorne i zahtjevne službe Crkve.

Pored ovoga, naša je župa organizirala 24 - satno klanjanje i prikazala ga za izbor rimskog prvosvećenika da svetošću Bogu ugodi, a svome narodu koristi.

Josip Filipović, nadb. povjerenik za liturgijski pastoral, koji je, među ostalim, naglasio kako Katekizam Katoličke Crkve predstavlja izlaganje vjere Crkve i katoličkog nauka, kako ih nalazimo posvjedočene i osvijetljene u Svetom pismu, apostolskoj Predaji i crkvenom Učiteljstvu, a proglašen apostolskom vlašću rimskog Prvosvećenika predstavlja sigurno pravilo za poučavanje vjere i valjano i zakonito sredstvo u službi crkvenog zajedništva.

I tako Mi, vjerno se držeći predaje katoličke vjere prihvaćene od početka, na slavu Boga našega Spasitelja, na uzvišenje katoličke religije i na spas kršćanskih naroda, uz suglasnost svetog sabora, naučavamo i definiramo da je od Boga objavljena dogma: da se rimski prvosvećenik, kada govori sa Stolice (ex cathedra), to jest, kada vrši službu pastira i učitelja svih kršćana, i kada svojim vrhovnim apostolskim autoritetom definira učenje o vjeri i ćudoređu koje treba držati čitava Crkva, odlikuje onom nezabludivošću, koja mu je obećana u blaženom Petru, i kojom je božanski Otkupitelj želio da bude opremljena njegova Crkva kod definiranja učenja o vjeri i ćudoređu; zbog toga su takve definicije rimskog prvosvećenika nepromjenjive po sebi, a ne po suglasnosti Crkve.

U dokumentu, papa Benedikt XVI. mijenja neke prethodne odredbe da jamči bolje obavljanje izbora Rimskog prvosvećenika, i posebice vjerodostojnije tumačenje i provedbu nekih propisa.

Deset dana nakon što je na konklavama izabran za novog Rimskog Prvosvećenika, papa Franjo je u subotu 23. ožujka pohodio papu u miru Benedikta XVI, koji privremeno boravi u papinskoj ljetnoj rezidenciji u Castel Gandolfu tridesetak kilometara južno od Rima.

Konstitucija u prvom dijelu (br. 1 - 32) govori o vlasti Kardinalskog zbora za vrijeme dok je Apostolska Stolica prazna, o sjednicama kardinala u pripravi za izbor rimskog prvosvećenika, o nekim službama za vrijeme dok je Apostolska Stolica prazna, o vlasti ureda Rimske kurije za vrijeme dok je Apostolska Stolica prazna, o misama zadušnicama za preminulog rimskog prvosvećenika.

Kan. 1370 - 1. Tko upotrijebi fizičku silu protiv rimskog prvosvećenika, upada u izopćenje unaprijed izrečeno, pridržano Apostolskoj Stolici, čemu se, ako je klerik, može dodati druga kazna prema težini kažnjivog djela, pa i otpuštanje iz kleričkog staleža.

Njegova Svetost veoma cijeni izraze duhovne i molitvene blizine koju su Mu brojne osobe na taj način iskazale prigodom Njegova odreknuća od službe rimskog Prvosvećenika.

U kanonskom pravu odredbe apostolske konstitucije »Universi dominici gregis« pružaju u izboru rimskog prvosvećenika sigurnost, jasnoću i točnost.

Ivan Pavao II, osim što je odredbama o izboru rimskog prvosvećenika dao novi duh, stil i pravnu jasnoću, ostat će zapamćen u povijesti kanonskog prava po objavljenim zakonicima Katoličke Crkve i mnogim drugim pravnim aktima, kao velik i pravedan zakonodavac.

Slobodu Kardinalskog zbora, koji je, prema crkvenim zakonima, zadužen za izbor Rimskog prvosvećenika, Sveta Stolica je odlučno branila kao jamstvo da će se taj izbor temeljiti na procjenama koje su upravljene isključivo dobru Crkve, kaže se u priopćenju koje je 23. veljače objavio Tiskovni ured Svete Stolice.

Da bi se specificirao pravo Crkve na vremenita dobra, zakonodavac u kan. 1254, 1 stavlja na prvo mjesto pravo na njihovo stjecanje, a opće načelo s obzirom na stjecanje određuje u kan. 1256: »Vlasništvo dobara, pod vrhovnom vlašću rimskog prvosvećenika pripada onoj pravnoj osobi koja je ta dobra zakonito stekla.« Pojmom stjecanja određuje se uzdignuće na »naslovnost« vremenitih dobara.

Do upražnjenja stolice dolazi kada umre Papa ili pak, čega smo mi ovih dana svjedoci, kada Papa da odreknuće od službe rimskog prvosvećenika.

Dakle, za sveopću Crkvu nastupa razdoblje u kojem vođenje Crkve preuzima kardinalski zbor (s ograničenim ovlastima), sve do izbora novog rimskog prvosvećenika, sveopćeg pastira Crkve (što je također prvi zadatak kardinalskog zbora nakon upražnjenja stolice sv. Petra).

- tko sudjeluje u obavljanju pobačaja; - otpadnik od vjere, krivovjernik, raskolnik; - tko baci posvećene čestice (hostije) ili ih u svetogrdnu svrhu uzme ili drži; (klerik se osim toga može kazniti drugom kaznom, pa i otpuštanjem iz kleričkog staleža); - tko upotrijebi fizičku silu protiv rimskog prvosvećenika; klerik može biti i otpušten iz kleričkog staleža) - svećenik koji radi protiv kanona 977. (odrješenje sukrivca u grijehu protiv 6. Božje zapovijedi bludne radnje); - ispovjednik koji izravno povrijedi sakramentalni pečat;

U stavku 3. 333. kanona ZKP-a stoji kratko i jasno: Protiv presude ili odluke rimskog prvosvećenika nema priziva ni utoka, što znači da se svaki potez predstavnika crkvene vlasti koji bi se oglušio na papine odluke, koje su u načelu konačne, može tumačiti i kao neposluh, a kazne za to su u ZKP-u (kanon 1371. i 1373.) vrlo rigorozne i mogu ići sve do zabrane bogoslužja ili smjene s položaja.

Takvo promišljanje treba se i nužno je da se dogodi u samom vrhu Crkve, od rimskog prvosvećenika, biskupa, svećenika, redovnika i redovnica i vjernika laika.