Uostalom, nije li Roland Barthes rekao: Da si ti ovdje, ne bih pisao. Spominjat će se i naslovi Annie Ernaux, Sanje Pilić, Zlatka Crnkovića, Irfana Horozovića, Midhata Ajanovića, Gorana Tribusona, Michaela Ondaatjea, Miljenka Jergovića, Andree Zlatar, Nedjeljka Fabrija, Alessandra Baricca, Slavenke Drakulić, Irene Vrkljan, Dubravke Ugrešić, Elizabeth Berg, Zore Dirnbach, Vilme Vukelić, Jurice Pavičića

9 Joachim Kronsbein karakterizira djelo Roland Barthes par Roland Barthes kao Âťpoigravanje tradicijom autobiografije [... ].

U tekstu Roland Barthes par Roland Barthes pokazalo se da zamisao autobiografskog ugovora više nije primjenljiva. 9 Od početka se poigrava tradicionalnim čitateljskim očekivanjem, i onda kada Barthes stavlja na početak teksta rukopisnu () ÂťdidaskalijuÂŤ: ÂťTout ceci doit Ä tre considĂŠre comme dit par un personage de roman.ÂŤ

Otvo-renost prema svim narječnim stilizacijama i svim žanrovima hrvatske književnosti odredila je njegov stil i jezik, priskrbila mu atribut vertikale u kontinuitetu hrvatskoga književnoga jezika i potvrdila istinu da je ' svaki tekst novo tkanje koje se sastoji iz negdašnjih citata ' (Roland Barthes)«.

Logično je pretpostaviti da je govor prethodio pismu, no postoji i mišljenje da je pismo moglo prethoditi govoru (Roland Barthes).

1. Mitologije, Roland Barthes (Naklada Pelago) Roland Barthes analizira brojne mitove francuskoga građanskog društva iz sredine pedesetih godina 20. stoljeća.

U drugome dijelu časopisa urubričene su likovne umjetnosti (Vanda Ekl o Bitki kod Stubice na svečanom zastoru HNK u Zagrebu Krste Hegedušića), glazba (tada vodeći francuski strukturalist Roland Barthes o Beethovenu u povodu 200. godišnjice rođenja i Igor Stravinsky o šest posljednjih majstorovih gudačkih kvarteta), povijest (Petar Strčić, Nacrt za životopis Matka Laginje, i opet u povodu ovoga puta 40. godišnjice smrti), te glumište, gdje Igor Mrduljaš raščlanjuje dvije ondašnje praizvedbe hrvatskih autora u riječkome Kazalištu mirakula Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu naših gospara Nedjeljka Fabrija i drame Brat moje majke Kreše Novosela.

Roland Barthes pruža zanimljivu perspektivu za značenje šamanizma za poststrukturalistički napor usmjeren prema uklanjanju starih kategorija vlastitosti, na jedan način posebno relevantan za gramatologiju.

Roland Barthes u svojoj knjizi Svijetla komora (Camera lucida) piše o nekim zanimljivim sastavnicama interpretiranja fotografije.

Kao uvod u temu i poticaj na promišljanje o važnosti interpretacije fotografije poslužili bismo se mislima trojice ljudi od kojih je jedan zagrebački umjetnički fotograf (Max Juhasz), a ostala su dvojica teoretičari fotografije (Vilém Flusser i Roland Barthes).

Francuski pisac i filozof Roland Barthes u svojoj je knjizi " Fragmenti ljubavnog diskursa " među ostalim napisao da " svaka ljubav treba imati svoj konačni teatar ", a Muzej prekinutih veza je upravo to.

No, proroci često svoja proroštva oblikuju takvim (pjesničkim) umiječem da, gomilajuči stilske figure, postižu ono što Roland Barthes zove« učinkom realnosti »: slušajuči ih (ili čitajuči) gotovo da možemo vidjeti naviještene nevolje i katastrofe te stvoriti iluziju o njihovoj prisutnosti.

Prve bitke sa la nouvelle critique (nova kritika) započele su sa konfrontacijom između akademske ili sveučilišne kritike, čiji je glavni predstavnik bio Raymond Picard, i Nove kritike, koju je u početku vodio Roland Barthes.

Tako taj mit, kako bi rekao Roland Barthes, »stvarima otima njihovu povijest te izbjegava propitivati stanja stvari«.

" Solo: Ciklus 1/O radu " rađen je nakon rada " Roland Barthes: Lover ' s Discourse " i rada u skupini od sedmero ljudi.

" Amelie " je film zbog kojeg bi pokojni Roland Barthes rado dodao još jedno poglavlje svojim " Mitologikama ", jer je Jeunet u svoja dva sata filma iscijedio ekstrakt čistog francustva.

Pravi užitak u tekstu, kako bi nas pomalo prijekorno podsjetio Roland Barthes.

Ili kako bi rekao Roland Barthes: Što fotografija reproducira u beskonačnost zbiva se samo jednom: ona ponavlja mehanički ono što se ne bi nikad više moglo ponoviti egzistencijalno. A govorimo o fotografiji koja reproducira u beskonačnost događaj na kojemu su njegovi autori snimljeni u trenutku kada su utemeljili Galeriju Forum, dakle, njezine utemeljitelje, među kojima je i Vlado Gotovac.

Roland Barthes Somnologija je znanost koja postavlja pitanje: kad netko sanja, tko sanja?

Roland Barthes opisao je osjećaj mita kao stalno promjenjivog osjećaja, s implikacijama na original.

1915. rođen je Roland Barthes, francuski sociolog i književni kritičar.

Jean Baudrillard modu opisuje u terminima sustava znakova, kao kulturni kod komunikacije, nazivajući je najpovršnijom društvenom igrom koja obuhvaća sva područja života. Sličan stav dijeli i Roland Barthes, koji modu smatra znakovnim sustavom poput jezika (primjerice, u odjeći je kodirano da li je netko u braku, koje je nacionalnosti, i slično).

Izvan njemačkog kulturnog područja posebno je značajan Roland Barthes, s mnoštvom raznovrsnih pristupa koji su postigli golem utjecaj, i izmijenili tradicionalističke poglede na odnos kazališta i publika.

I kao što je prije gotovo pola stoljeća Roland Barthes anticipirao suvremeni fenomen eksplozije individualnog svojom knjigom " Roland Barthes o Roland Barthesu " Sloterdijk milostivo čini to isto za suvremenu filozofiju.

Često se prisjetim poetičkog pisma kojeg je Roland Barthes nekoliko tjedana prije smrti poslao talijanskom redatelju Antonioniju u kojem opisuje koje osobine mora, prema njegovu mišljenju, imati umjetnik.

Ili kao što kaže Roland Barthes: Zadaća je mita u tome da povijesno uvjetovanim intencijama osigura status prirodnih, da povijesno vanjske činjenice digne do ranga vječnih.

Današnje zapadnjačko kazalište, tvrdi Roland Barthes, nije u mogućnosti predstaviti antički zbor prvenstveno poradi prevladavajućeg utjecaja glazbe što, kako ističe, umanjuje važnost teksta i plesnoga elementa.

Već kao student na Cambridgeu predstavio je, zajedno sa Stephenom Heathom i Christopherom Prendergastom, britanskom čitateljstvu ideje teoretičara kao što su Roland Barthes, Julia Kristeva i Jacques Derrida u knjižici Signs of the Times: Introductory Readings in Textual Semiotics (1971).

Ova knjiga ujedno je veliki esej o Europi i europejizmu te nezaobilazno svjedočenje o kulturnoj, političkoj i privatnoj povijesti moderne Hrvatske. 2. Kritika i istina, Roland Barthes (Algoritam) Pisano kao polemički odgovor na napade što su ih izazvali njegovi raniji kritički radovi, ovo djelo ne samo da predstavlja svojevrstan sažetak Barthesove teorije književnoga teksta, nego pregledno i koncizno iznosi ključne prijepore oko modernog poimanja književnosti.

Izgleda da autor u djelu, skoro 50 godina nakon što ga je Roland Barthes proglasio mrtvim, i dalje živi i igra veliku ulogu u čitanju djela.