problem srba u raspravi o prošlosti je uporno romantiziranje i prenošenje današnjih odnosa u jučerašnjicu. recimo imamo prilikom govora narodima u srednjem vijeku koncept " pars pro toto " ili nazivanje šire zajednice imenom jednog njenog dijela. stoga nazivanje nekoga nečime ne govori nam ništa definitivno. narodi u srednjem vijeku su prije svega feudalno-teritorijalne kategorije, a prije toga plemenske, to je nešto skroz različito od današnjeg poimanja naroda. stoga je vrlo problematično preslikavati pa rei " ovaj se nazivao tako, a onaj onako " u srednjem vijeku, jer se kolektivna pripadnost tada drukčije određivala.