Rukujem se s tobom i još ću jednom danas zagrliti more (makar i pod kišom), pomilovati tvoje brežuljke i raslinje

Na šalteru predajem svoj " ljiljan-pasoš ", a koka ga zagleda, pa zove kolegicu: " Vildana, there is someone from Bosnia, too. " Rukujem se s Vildanom, koja je Sarajka, koja mi želi sretan put i ja sve to tumačim dobrim znakom.

hihi, ispada da sam upoznala nekog drugog zapravo i bijaše mi ovo turbosmiješno i tako slično na meni, koja i inače sa smajlom od uha do uha hodam svijetom i rukujem se s ljudima...

Obožavm američku verziju riječi " prijatelj " - friEND... uvijek taj posljednji dio mi se mota po glavi kad se rukujem s nekim novim, meni sa suprotne strane, i glasno izgovaram svoje ime.

nego gospodin admiral je za vreme JNA bio neki vodnik ili stariji vodnik.cim ga ja ne znam iz mornarice. tokom mog boravka u LORI 1985, imao sam prilike da se rukujem i pricam sa tadasnjim komandantom flote a to je bio veliki hrvat VID STIPETIC. secam se coveka dobro. pozdravljali smo jedan drugog 2 puta nedeljno najmanje.bio je faca, dobar covek. - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - a ova slika gore to je deo LORE gde su bile podmornice i patrolni brodovi, i onaj jedrenjak jadran. levo je vojna skola/akademija, barem tada.

postoji i d) opcija koja se odaziva na ime indiferentnost. rukujem se ili ne - whatever. subjekt takvog rukovanja prelazi u drugu pripremnu fazu gdje sjedimo ili stojimo jedno pokraj drugoga ali ne preblizu. dalje se situacija razvija u 1) osoba me pokuša taknuti i postaje zeleno sluzav u mojim očima 2) nitko nikog ne dira 3) ja pružim svoj pipak i onako kao u razgovoru nehajno taknem ili potapšam nekog što je znak da moš i ti mene taknuti.

Sad stojim pod nesmiljenim suncem na Barama, pozdravljam se i rukujem s ljudima koje samo nečija smrt može okupiti na istom mjestu; ispraćamo čovjeka, velikog čovjeka kojeg sam imao sreću poznavati, ali nikad čast sprijateljiti se s njim - Bajru Isakovića.

- Sjekirom i motornom pilom rukujem sasvim pristojno, hvala na pitanju.

Svjesno sam si morala ponavljati dok sam hodala ' Hodaj ravno: prvo lijeva, pa onda desna noga, jedna ispred druge. ' Razvezao mi se jezik, po obicaju, laprdam tko zna o cemu, rukujem se sa nekim tamo ' project leaderima '.

Nakon što je uhvaćen u strasnom poljudskom zagrljaju s osuđivanim obiteljskim zlostavljačem, ministar zdravstva Darko Milinović branio se nedavno sljedećom konstatacijom: " Može mi se dogoditi da se rukujem i s ubojicom, a da ja to ne znam ".

Jučer sam dobio naredbu da rukujem reflektorom zaplijenjenog broda na Visli.

Pozdravljamo se, rukujem se s dečkima nalazeći neki dobar izgovor za neodlazak u birtiju na koju rundu.

Takav pisac u pravilu ne izvodi eskapade usporedive s Nietzscheovim izjavama (' nakon što se rukujem s religioznim čovjekom uvijek imam potrebu za pranjem ruku '), no ima potrebu ne samo opravdavati i objašnjavati svoj ateizam, već i nužnost poraza religije.

Ljudi me se boje, hodam uokolo sa psihopatskim smješkom i sa svima se rukujem.

Rukujem se sa Macom a onda i sa svima a Kumu ko po difoltu sa " nećeš razbojniče ", al onako frendovski.

druga sekunda - a) ne rukujem se b) rukujem se ako moram razmišljajući o alienima na merkuru koji se diraju po ticalima i onda mene po nosu fuuuuj di si bio? šta si radio? jel nepristojno ako nakon rukovanja obrišem dlan o majicu, tvoju? c) rukujem se premda bih radije zaskočila osobu i polizala ju.

Rukujem se sa njom i protiv svoje volje smiješim.

- Likovi: Pekri Janos, Jene (Jennifer), sestra Rozsa, Gyula, Mike... - razdvajanje života - riječ kao sitna iskra pod pepelom - osjećaj toplo prostruji kroz očne kapke - beskrajna samoća vode - boje su odletjele - purpurna lopta sunca - često ljudi trpe čitavog života zbog stvari koje im je darovala najdublja nježnost - sada su i riječi mrtve - jer nije uspjeh važan, nego put, na kome za njim težiš - sjaj sitnih stvari je to - što životu daje toplinu - kamena splav usred gradskog prometa - svježim glasom klikne - moja duša - ta ustalasana hrpa oblaka - lijepe i nijeme misli - dobačeni pogledi, usiljeni osmijesi i duboke šutnje - riječi su ostajale bez života, lebdeći u zraku - poznanstva su bila kao sićušna dojenčad - ljudi kojima je poznat ledeni trenutak odluke, uzdižu se u očima sviju - odlazeći, sada se rukujem s mrtvima - sretna, snažna odlučnost - nigdje se čovjek ne može osjećati napuštenijim nego među mnoštvom ljudi - na obrazima im cvijet mladosti - linije slova bile su kao živa ticala - ubodi pitanja - veliki ciljevi i velika htijenja rađaju se iz ništavila - vjerujem, da samo oni, koji su svaku nadu izgubili, znaju istinski vjerovati u ljudsku dobrotu - ostao sam visiti na puknutom lancu prekinute rečenice - gledali smo se kao iz neke strašne udaljenosti - riječi bi zadrhtale ili se spotakle o moj dah - duboke, skrovite sjene njezina lica - čežnja za domovinom kao neka mračna i teška duševna bolest - neizvjesnost budućnosti gori u meni poput glavobolje - čovjeka suze mnogo jače vežu s nekim trenutkom njegove prošlosti, nego što je vezan za godine provedene u sreći - divlja promjena pravca svojih misli - sobu su ispunile nijeme misli - te su riječi pale na zemlju, naprosto se otkotrljale kao dvije suze - bio je to osjećaj da u času odlaska sve umire - prava smrt dokončava sve - I vjerujem, da žene ništa toliko ne uljepšava kao sreća - što dublje sahraniti svoj prijašnji život Od jecanja mi se treslo cijelo tijelo.

Prvo primim lijevu ruku desnom i rukujem se, zatim uzmem ogledalo i izljubim se, onda si dadem poklon koji sam si kupila a na kraju se izvedem na večeru.

Naposlijetku se rukujem i sa svojim cijenjenim protivnikom.

Također, po izlasku iz aviona rukujem se sa svim putnicima s kojima sam putovao te svakog osobno priupitam za prijedlog ili primjedbu.

I rukujem se na sve strane, dok stojimo pored automobila kojim ćemo se odvesti kući.

Pružajući mi ruku rekao je: Hajde, Stipe, da nas trojica sednemo i dogovorimo se. Sa zločincima se ne rukujem, rekao sam i udaljio se.

S krvavim ocima se rukujem s Djengisom, obecavam da cu mu se ponovo javit kad budem u Istanbulu i krecem u potragu za frendovima.

Kada perem ruke, rukujem li se s cijelim svijetom?

Predsjednik Stjepan Mesić opisao je za Nacional svoj boravak u Haagu, kako se pripremao za svjedočenje i kojom se taktikom suprotstavio Miloševićevim agresivnim provokacijama Nisam htio na Miloševićev bezobrazluk odgovarati istom mjerom, nastojao sam sačuvati hladnokrvnost i komunicirati samo sa sudskim vijećem Mislim da sam zvoju zadaću ispunio: uspio sam dokazati da su zločini i genocid bili ugrađeni u Miloševićeve ratne planove Moj posljednji susret s Miloševićem prije ovog u sudnici zbio se također u Haagu: na haaškoj konferenciji 1991. prišao mi je i pružio ruku a ja sam mu odgovorio da se sa zločincima ne rukujem.

Nije mi baš jasno što ta titula znači ali mislim da je zato što se uvijek pristojno rukujem sa njima i što sam jako odgovoran.

Opet u transu, smijem se, fotografiram, pricam, rukujem se i prepricavam ⠀ kratku povijest zivota mog⠀ slusajuci tudja rodoslovlja i klimajuci domoljubno glavom.

Iako sam mnogo stariji od njega, šezdeset i jedna mi je, pristojno ustajem i rukujem se sa njim.

- Mirko Dal - predstavljam se, rukujem sa njim i kad sam već htio sjesti, primjećujem kako mi i ona, moja nesuđena Teodora, sa svog sjedišta, pruža vitku ruku dugih prstiju: prihvaćam je i gledam je u oči, a one govore, plaču, žale, sjećaju se... i ono što me sasvim potreslo: mole.