Oko 100 članova radi na očuvanu nacionalnog identiteta Rusa u Hrvatskoj, članovi su uglavnom žene iz brakova nastalih kada su njihovi budući muževi bili na radu u Rusiji, te potomci bivših Ruskih emigranata iz vremena komunističkog režima.

UBRZO JU JE TITO pozvao na koncert na kojem je bilo i puno ruskih emigranata, a zatim su sjeli u kavanu gdje su razgovarali sve do posljednjeg metroa. Bilo mi je POLITIČKA KARIJERA i privatni život Josipa Broza Tita u dokumentarcu " Posljednji svjedoci testamenta " otkrivaju se kroz svjedočanstava njegovih suvremenika i bliskih suradnika prijatno, a onda sam ponovno analizirala i zaključila da sam možda pogriješila u prvoj ocjeni ", rekla je.

U zborniku Ruski emigranti u Hrvatskoj između dva rata [ 13 ] pokušali smo izvesti tipologiju mjesta s obzirom na prisutnost ruskih emigranata, njihovih institucija i djelatnosti.

Svoje radove izložila je i Sanja Pribić, porijeklom iz obitelji ruskih emigranata nakon Oktobarske revolucije, kada joj se djed i baka doseljavaju u Zagreb.

Značajan dio aktivnosti međuratnih ruskih emigranata na hrvatskome tlu odvijao se, dakako, i u nižim jedinicama organiziranoga kulturnoga života u kolonijama (pa i u urbanim kozačkim stanicama).

Rođen je u New Yorku, u obitelji ruskih emigranata, a za američki poslovni časopis Forbes radio je već 15 godina.

Prilikom razmještanja ruskih emigranata na tlu jugoslavenske države u razdoblju između dva svjetska rata važnu ulogu imala je i duhovna nadgradnja prihvatnoga područja (vjera, pismo) te blizina mjesne metropole (Beograd), koja je materijalno pomagala rusku braću.

Publicistički radovi ruskih emigranata u hrvatskome međuratnome tisku stilski se nadovezuju na tradiciju ruskoga dorevolucionarnoga tiska, što je uočljivo ponajprije u uporabi klišeja i načina izražavanja, koji se u dijaspori oblikuju u skladu s aktualnim raspoloženjem (truli revolucionarni poredak, slobodna Rusija, u areni zbivanja, na svjetskoj pozornici).

Dolaskom ruskih emigranata za stručne suradnike na tečaju ruskoga jezika kružok je značajno povisio razinu obrazovne djelatnosti.

Petar Ä adajev, jedan od prvih ruskih emigranata (vratio se kući da bi ga proglasili ludim), razvija teoriju da su beskućništvo, bezdomnost i sirotište temeljna obilježja ruskoga usuda: ÂťMi, Rusi, poput nezakonite djece, dolazimo na taj svijet bez očevine, bez ikakve veze s ljudima koji su živjeli na zemlji prije nas...

Sve to pruža statistički preciznu sliku društvene i kulturne aktivnosti ruskih emigranata na tlu bivše Jugoslavije, iz čega je razvidno da je glavnina izdavačkog i propagandnog pogona locirana u Beogradu, dok vrlo mali postotak otpada na ostale jugoslavenske gradove Novi Sad, Zagreb, Celje, Sarajevo i tako dalje.

" Dar " je svojevrsni Bildungsroman i fiktivna autobiografija mladoga ruskog pjesnika koji živi u Berlinu 1920 - ih godina i kreće se u krugu ruskih emigranata koji su napustili Rusiju nakon revolucije i građanskog rata.

Jezička djelatnost ruskih emigranata na hrvatskome jeziku odvijala se u sredini poticajnih asocijacija, intelektualnih i emocionalnih čina, nehotičnih sjećanja, intuitivnih i svjesnih procjena situacija stvorenih anticipacijom svekolike spoznaje svijeta.

Hrvatski je jezik u projekciji ruskih emigranata koji su postali bilingvalni predstavljao stoga sustav koji uspješno ostvaruje temeljni program ruske emigracije očuvanje dorevolucionarnoga ruskoga života u uvjetima posvemašnje dislokacije kulture.

Rubovi, memorija kompilacija je zanimljivih radova iz područja kazališta, umjetnosti riječi, društvene okoline, događaja i sudbina, a završava opsežnom bibliografijom izdavačke djelatnosti i radova ruskih emigranata u Hrvatskoj.

Neki pak termini što su u našu stručnu literaturu došli iz radova ruskih emigranata prihvaćeni su tek u novije vrijeme, i to u kontekstu širih raspri.

U specifičnim zemljopisnim, geopolitičkim i kulturnim okolnostima Beograd je na južnoslavenskom prostoru predstavljao centar organiziranog društvenog, javnog života ruskih emigranata, dakle središte tipa Berlin ili Pariz u kontekstu cijele ruske dijaspore.

Nabokov ju je upoznao najednom od dobrotvornih plesova ruskih emigranata u Berlinu.

Ovo izdanje izraz je novih tehnoloških mogućnosti u tiskarstvu upotrebe kompjutora, što je uočljivo u brojnim tematskim kazalima koja su omogućila pregledan statistički uvid u pojedina pitanja izdavačke i općenito kulturne djelatnosti ruskih emigranata na tlu bivše jugoslavenske države.

Bibliografija periodike u ovom izdanju ima 221 jedinicu, čime je potvrđena pretpostavka Nikolaja Fedorova koja se u sferi istraživanja djelatnosti ruskih emigranata našla kao izazov, važan psihološki poticaj.

Posljednjoj je skupini, s obzirom na iznimnu važnost književnosti za Ruse u dijaspori, posvećena osobita pozornost te je u obzir uzeta i periodika ruskih emigranata (ili za njih) koja je izlazila na srpskom odnosno hrvatskom jeziku kao i razna dvojezična izdanja graničnih žanrova.

U poglavlju se razmatra odnos Kremlja prema svim suprotstavljenim stranama s jugoslavenskog prostora, kao i sudbina ruskih emigranata koji su se uključili u borbe sukobljenih skupina.

Prevoditeljski rad ruskih emigranata bio je, u odnosu na kritičko-publicističku djelatnost, razmjerno oskudan, premda ne i zanemariv.

U Zagrebu je pak 30 - ih godina djelovala Russkaja dramatičeskaja studija, poluprofesionalno kazalište ruskih emigranata na čijemu je čelu bio Nikolaj Fedorov, inače vrijedni suradnik hrvatskih novina i časopisa.

Uzmemo li u obzir činjenicu da na cijelome prostoru ruske dijaspore u međuratnome razdoblju nije bilo niti jedne profesionalne kazališne kuće ruskih emigranata koja je djelovala u duljemu vremenskome kontinuitetu, značenje Fedorovljeva studija probija obzor sličnih pojava u rubnim središtima (Varšava, Riga).

Živeći u krugu ruskih emigranata u Češkoj, svoja prva djela napisao je na ruskom, s kojega su poslije prevedena na češki, kojim je kasnije sam nastavio pisati.

Od 1991. je, međutim, premda mu je cijela obitelj s očeve strane tamo, odbijao pozive za sviranje u Srbiji. Od dolaska Miloševića tamo nisam bio, jednostavno nisam ni na koji način htio sudjelovati u tom režimu kaže Indjić koji je glasovir počeo učiti u Americi s osam godina kod glazbenika ruskih emigranata.

Stigli smo, naposljetku, i do literarnoga stvaralaštva ruskih emigranata na hrvatskome jeziku.

Redatelj Wargnier (Indokina) u filmu Istok-zapad prihvatio se potencijalno intrigantnog sižea: sudbina ruskih emigranata koji su se poslije 2. svjetskog rata vraćali u tadašnji SSSR, privučeni obećanjima o političkoj amnestiji.

Novo uzbuđenje Klimenko je izazvao i u prosincu 1921, predavanjem o raznim ideološkim i kulturnim akcijama ruskih emigranata u Europi, slično kao i Grigorij V.