S isto č ne strane toga tjesnaca diže se brijeg zvan Ä avarovo brdo, a brijeg na desnoj strani rijeke zove se Cigansko brdo.6 Podno tih brda, na mjestu zvanom Sajmište, nalazi se staro groblje sa ste ć cima.7 Podru č je oko Sajmišta (u kasnom srednjem vijeku raskrižje planinskih putova), 8 osim sakralnoga zna č aja, imalo je veliku gospodarsku ulogu.

Stvorili su raznoliko i složeno umjetničko djelo, iz čijih slojeva, međusobno izmiješanih i sljubljenih izrasta Čovjek i Bog - Čovjek kod Bože često uramljen trnovom krunom sakralnoga katoličkog miljea, razgrnut u brojne ogranke ovozemaljskog, prirodnog življenja, okićen jedrim plodovima vlastitih misaonih napora i traganja, a čovjek Jokanov zamišljen i zagledan u daljinu, te visinu iz koje dolaze poruke da jesmo i da ćemo biti...

Tematska izložba Sveti Vlaho, koja je organizirana kao početak Feste 2004. donosi i drugi pogled na svetoga Vlaha; samu crkvu zaštitnika Dubrovnika pa su tako izloženi i planovi, slike i dan je uvid u radove na obnovi toga sakralnoga kulturno-povijesnog spomenika.

Iako kršćanstvo relativizira klasičnu podjelu između sakralnoga i profanoga, ipak temeljno vrijedi da osobitost ozračja crkvenoga prostora stvara razliku između onoga što je vani i unutrašnjosti prostora.

Napisala je i scenarij prema kojemu je snimljen film Draga Gospa Ilačka koji je dobio prvu nagradu na Festivalu sakralnoga filma na Trsatu 2010. godine.

Sonjin se monolog, uz ponavljanje posljednjih riječi Odmorit ćemo se, zapravo pretvara u tihu molitvu koja rastvara prostor težnje za vjerovanjem, a samim time i prostor sakralnoga.

Od 1980. predavao je estetiku i umjetnost u funkciji sakralnoga na Filozofsko-teološkom institutu u Zagrebu.

U vremenu nestanka velikih priča, razaranja velikih naracija i usitnjavanja diskursa; u vremenu kada su ozbiljno narušene zajedničke, kolektivne vrijednosti i kada medijski simulirana stvarnosti dobiva osobine sakralnoga ili se pak u njoj svakodnevno proizvode novi mutirajući mitovi, dakle u tom i takvom našem vremenu, klasični mit i mitska svijest ne mogu se obnoviti, nego se jedino mogu transformirati u neki drugi tekstualni ili pojavni oblik.

Riječ je o kulturi ophođenja u prostoru, a na svijetu nema kulture koja ne poznaje neki oblik i koncept obrednoga ili sakralnoga prostora.

Od XIII. st. pod utjecajem pučkih pobožnosti i crkvenih svečanosti, koje u južnohrvatskim krajevima njeguju brojne crkvene bratovštine, dijaloška religiozna lirika postaje ishodištem sakralnoga teatra.

Već 1754. godine počinje gradnja prve zidane zgrade - crkve sv. Terezije, koja po svojim graditeljskim karakteristikama spada među značajnije spomenike sakralnoga graditeljstva kasnoga baroka u Slavoniji.

Često je fokus usmjeren na noćno nebo, koje natkriljuje zemaljsko događanje, što uravnotežuje kompoziciju i naglašava uzvišeniju notu sakralnoga čina.

Od 1980. predaje umjetnost u funkciji sakralnoga na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove.

Radovalo me i kad sam u malim formama skladao kiparske stihove i kad sam oblikovao velike spomeničke skulpture ili djela sakralnoga značaja.

U selu Cetina nalaze se ruševine starohrvatske crkve sv. Spasa, jednoga od najstarijih i najbolje očuvanih spomenika ranohrvatskoga sakralnoga graditeljstva.

Istraživanjima vršenim početkom 20. st. u podgrađu su pronađeni i temelji sakralnoga objekta, za kojega se vjeruje da je to bila crkva posvećena Duhu Svetomu, na čijem su oltaru pronađene dvije ploče (pluteji?) s urezanim Konstantinovim monogramom.

Visoko razvijeni oblici teatra nastaju u Dubrovniku na podlozi humanističke teatarske prakse koju iz Rima donosi Ilija Crijević (prije 1490), mitološko-pastoralnoga i sakralnoga teatra Džore Držića i Mava Vetranovića te komediografije Nikole Nalješkovića u prvoj četvrti XVI. st.

U toj školskoj povijesnoj razdiobi ona se bavi općenitim odnosom sakralnoga i profanoga, te utvrđivanjem uloge mitova u pojedinoj kulturi (lovci, ratari, stanovnici prvih gradova...).

Ali, u dobroj umjetnosti filozofija se ne iskazuje, nego pokazuje, a u Parsifalu pokazanoga, tj. uprizorenoga dubokoumlja ima: govor i radnje likova uvijek uklju č uju primisao na posljednje stvari, zaobilaze ć i tematska polja ljubavi, obi č ajnoga prava i društvenih razlika me đ u bogatima i siromašnima, mo ć nima i obespravljenima, u kojima se za č inju zapleti ve ć ine opernih libreta Wagnerove epohe; radnja i njezina scenska slika, napose u dvama obrednim prizorima, obuhva ć aju ovostrano i onostrano, a kompozicija drame temelji se na sudaru velikih svjetonazorskih blokova, tj. sakralnoga (1. i 3. č in) i profanoga (2. č in).

Vjernici su ponovno doživjeli ljepotu sakralnoga prostora te su u veselom ozračju počeli vrijeme došašća - iščekivanja dolaska Isusa Krista, Sina Božjega u našu ljudsku povijest.

Govoriti, naime, sredinom teških sedamdesetih o srednjemu vijeku, pri čemu se element sakralnoga teatra nikako nije mogao zaobići, bilo bi odveć opasno za kontinuitet skupa.

No, ipak je rečeno da na sve to valja paziti kako ne bi bilo važnije profano od sakralnoga.

Drugi dio Katičićeve trilogije posvećene rekonstrukciji praslavenskoga sakralnoga pjesništva proučava uprizorenje mita godišnje rodnosti kod starih Slavena, mita koji izražava životno iskustvo starih slavenskih poljodjelaca i njihovo vjerovanje u ciklički tijek zbivanja u svijetu.

Priznajmo: majstorski je udarac protestantizma to što je objavio rat protiv sakralnoga jezika; da ga je uspio razoriti, njegov bi trijumf još više uznapredovao.

Nagradu za najboljeg autora u 2007. godini ravnopravno su podijelili Esad Duraković za knjigu Orijentologija - Univerzum sakralnoga teksta (Tugra) te fra Petar Anđelović za knjigu Fratar i njegova Bosna (Rabic).

Pomična aerofobična konstrukcija, koja dominira pred svim nastojanjima pogleda, kao da zaista ostvaruje privid univerzalnoga i nadzemaljskoga, podsmješljivo se spajajući s motivima sakralnoga i s njegovim maskenbalnim ruhom.

Gubtiak sakralnoga iz kulture po cjelom svijetu danas mogla bi se prepoznati kao vrsta duhovne Alsheimerove bolesti.

U tom smislu i religija je mjesto dokolice, smatra prof. Raguž, jer u prostoru sakralnoga dolazi do posvećivanja Bogu i slobode od osobnih interesa.

Konstrukcija sakralnoga prostora zavisi o mnogo osjetljivih segmenata: mjerilu, proporciji, uporabi materijala i boja, manipulaciji zvukom i svjetlom kao i prisutnosti svetih predmeta i umjetnina.

Tako Vitomir Belaj zaključuje kako postoji i mogućnost da taj toponim dolazi i od riječi žmikati te potkrjepljuje tezu nekim primjerima iz sakralnoga pjesništva.