Biskup je prvi službenik sakramenta pokore.

Odrješenje od cenzure svećenik može podijeliti izvan sakramenta pokore izgovarajući za to propisani obrazac. (53) Ali s obzirom da je učinjeni delikt, za kojega je propisana kazna cenzure, uvijek i teški grijeh, odrješenje od cenzura daje se redovito za vrijeme sakramentalne ispovijedi na način kako propisuje Red pokore: " Dosta je da ispovjednik pravo raspoložena pokornika namjerava od tih pridržaja odriješiti, obdržavajući - dok se drugačije ne odredi i ako to traži sam slučaj - propise važećeg prava s obzirom na dužnost utoka nadležnoj vlasti. " (54)

Kan. 29. Tko kaže da onaj koji je poslije krštenja pao, ne može po milosti ponovno ustati; ili da izgubljeno opravdanje može ponovno zadobiti samo po vjeri i bez sakramenta pokore, kao što je to do sada ispovijedala, čuvala i učila sveta Rimska i opća Crkva, poučena od Krista Gospodina i njegovih apostola, neka bude kažnjen anatemom [ usp.

Iz već protumačene ustanove sakramenta pokore, sveopća je Crkva uvijek shvaćala da je potpuno ispovijedanje grijeha ustanovljeno od Gospodina [ usp.

Tvar sakramenta pokore dijeli se na dalju i bližu.

Oblik sakramenta pokore je ovaj: " ja te odrješujem od tvojih grijeha. " 679. P.

Službenik sakramenta pokore je svećenik, kojega biskup potvrdi za to da sluša ispovijedi. 680. P.

Dijelovi sakramenta pokore su: pokajanje, ispovijed, pokornikova zadovoljština i svećenikovo odrješenje. 682. P.

Koji je najvažniji dio sakramenta pokore?

Najvažniji dio sakramenta pokore je pokajanje, jer bez pokajanja nema oproštenja grijeha, a s njim samim, ako je savršeno, može se dobiti oproštenje, ako je barem uključno vezano sa željom da se ispovjedimo.

Osim toga sveti sabor uči da je forma sakramenta pokore, u čemu se na poseban način nalazi snaga same pokore, položena u one riječi djelitelja: Ja te odrješujem, itd., kojima su doduše hvalevrijedno, prema običaju svete Crkve, dodane neke molitve, ali one nipošto ne spadaju na bit same forme, niti su potrebne za podjeljivanje samog sakramenta.

Tajnik i kancelar biskupije mr. fra Draženko Tomić piše o značaju sakramenta pokore i riječi Božjoj.

Možda bi u ovom slučaju iskustvo spoznaje grijeha (poput rasipnog sina), koja bi uslijedila razradom sakramenta pokore (kao dijela pripreme), bila od veće koristi nego u obrnutom slučaju kada se naša nevinašca (osmaši) nakon krizme odaju iskustvu tijela i ponude svijeta.

No, podsjeća se kako ti isti mladi pokazuju osjetljivost za inicijative Crkve, za duhovne susrete, za molitvu i hodočašća, za slavlje sakramenta pokore te da su otvoreni za pomaganje bližnjima u potrebi.

On je u praksi sakramenta pokore prepoznavao logično i prirodno ispunjenje svećeničkog apostolata, u poslušnosti Kristovoj zapovijedi: " Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im " (Iv 20, 23).

Kan. 4. Tko niječe da se za potpuno i savršeno oproštenje grijeha traže tri čina kod pokornika kao materija sakramenta pokore, naime pokajanje, ispovijed i zadovoljština, koji se nazivaju tri dijela pokore; ili tko kaže da pokora ima samo dva dijela, to jest strah nametnut savjesti nakon priznanja grijeha i vjera primljena iz evanđelja ili odrješenja, kojom netko vjeruje da su mu po Kristu oprošteni grijesi, neka bude kažnjen anatemom [ usp.

Da bi se uopće mogli shvatiti nauk Crkve i praksa oprosta, mora ih se smjestiti u kontekst sakramenta pokore.

I njega smo dužni čuvati, zalijevati molitvom, jačati istinom Božje riječi, čistiti u duhovnoj kupelji sakramenta pokore, hraniti nebeskim kruhom Kristova tijela, koji nam on dariva u svetoj pričesti.

Provjerili smo također koliko je u našoj Crkvi napredovala koncilska obnova sakramenta pokore i pomirenja, a željeli smo i podsjetiti na blagodati pokorničkog bogoslužja te na zdravstvene učinke sakramenta pomirenja.

Pokora i pomirenje (1984.) u kojem su obrađeni pojedini vidovi sakramenta pokore-ispovijedi s polazišta nauka Katoličke Crkve.

Velik broj ispovjednika bio je u službi sakramenta Pokore, a vjernici su rado obavili i osobne pobožnosti i zavjete.

Nadalje, već od 1967. godine Liturgijsko-pastoralni Direktorij za korištenje obrednikom (TBK), naglašuje vlastito mjesto sakramenta pokore, a to je crkva, kao sredina u kojoj se okuplja liturgijska zajednica.

Ipak treba dodati ako ostalim Kristovim vjernicima nije poznat zakonit razlog za rastavu, ako nastane sablazan radi slavljenja sakramenta pokore i primanja pričesti pastiri duša trebaju razborito Božjem narodu protumačiti crkvene odredbe, treba da se pokrene postupak rastave ženidbenih drugova (ne parnica za proglašenje ništavosti ženidbe), te da dijecezanski biskup donese odluku ili crkveni sud presudu ili da se slučaj prepusti građanskom sudu (usp. kann. 1151 - 1155, 1692 - 1696).

Priznanje grijeha svećeniku, bitni je dio sakramenta Pokore: " Pokornici moraju u ispovijedi nabrojiti sve smrtne grijehe kojih su svjesni nakon što su se pomno ispitali, čak i ako je riječ o najtajnijim grijesima i počinjenim samo protiv dviju zadnjih od Deset Božjih zapovijedi, jer ponekad ti grijesi teže ranjavaju dušu te su opasniji od onih koji se čine javno " Kad Kristovi vjernici nastoje ispovjediti sve grijehe kojih se sjećaju, sve ih bez sumnje predočuju Božjem milosrđu da im ih oprosti.

Učinci sakramenta pokore su: pomirenje s Bogom, dakle i oproštenje grijeha, pomirenje s Crkvom, povratak stanja milosti ako je bilo izgubljeno, oproštenje vječne kazne zaslužene smrtnim grijesima i, barem djelomično, vremenitih kazna koje su posljedica grijeha, mir i vedrina savjesti te utjeha duha, porast duhovnih snaga za kršćanski boj.

Sada važeći Zakonik kanonskoga prava, dakle, ne postavlja nikakve uvjete ni za valjanost, a ni za dopuštenost odrješenja sviju grijeha pa i crkvenih kazna ako se pokornik nalazi u smrtnoj pogibelji; jasno da i taj vjernik, da bi primio spasonosni lijek sakramenta pokore, »treba da bude tako raspoložen da se, pošto se odreče grijeha koje je počinio i pošto stvori odluku da će se popraviti, vrati Bogu« (kan. 987).

Nečiste životinje su tuđi teški grijesi i tama tih grijeha ako je izvan sakramenta pokore zahvaća i ranjava i one koji takve osobe vode Kristu.

Pored toga slavlja osobito je dužan skrbiti oko dostojnog slavlja sakramenta pokore, a u granicama njegove službe, posebno i za još neke svete čine. [ 11 ] Riječi Drugog Vatikanskog Koncila u tom smislu izvrsno sabiru vrhunac kojemu teži cijela župnikova aktivnost, a to je prikladno i dostojno sudjelovanje i župnika i cijele zajednice u euharistijskom slavlju, pri čemu se odmah dodaje važnost prakse sakramenta ispovjedi. [ 12 ] Sakramentalna slavlja postavljena su, dakle, u središte župničke aktivnosti.

53. Daljnji razvoj crkvene stege u podjeljivanju sakramenata, kao na primjer kod sakramenta pokore, pa ustanova i onda prestanak katekumena, primanje Euharistije samo pod jednom prilikom u Latinskoj crkvi, sve je to bez sumnje nemalo djelovalo da se prastari običaji s vremenom izmijene te da se pomalo uvedu novi koji će biti više u skladu s novim uredbama.

Ovdje nalazimo Spasiteljevu ustanovu sakramenta pokore i božanske snage odrješenja.