Poznato je da ni prije a ni danas u postmodernom vremenu ne možemo očekivati da ćemo sve ljude privesti sakramentalnoj praksi, niti da svi ljudi mogu biti uključeni u institucionalne strukture Katoličke Crkve.

Brojni vjernici dolaze u crkve u kojima ih svećenici primaju u ispovjedaonicama, blagoslivljaju ih, pokušavaju im pomoći savjetom i poukom te ih potom pozovu na kajanje i podijele im po sakramentalnoj molitvi oproštenje grijeha.

Korizma se prepoznaje po molitvi, pokori, odricanju, darivanju bližnjih, postu i nemrsu, sakramentalnoj ispovijedi, pobožnosti križnog puta, mirnijem načinu života što bi se trebalo prepoznavati i po neodlaženju na neke velike svečanosti i slično

Napokon, u Crkvi na poseban način postaje dionikom Kristove neizmjerne zadovoljštine i onaj malen pokornički čin koji se pojedincu nalaže kod ispovijedi, a vjernik po općoj odredbi Crkve može sakramentalnoj naknadi pridružiti i sve drugo što kršćanin čini, trpi i podnosi.

Jer doista, kao što gore rekosmo, budući da blagovanjem nebeskoga kruha možemo biti dionicima žrtve po »sakramentalnoj« pričesti, zato majka Crkva, da bismo što uspješnije mogli »u sebi uvijek osjećati plod otkupljenja« (Misal, molitva na Tijelovo), svoj svojoj djeci ponavlja poziv Krista Gospodina: »Uzmite i blagujte

Sljedeći ponajbolje iz duhovnoga programa predratne križarske organizacije, MI je kao duhovni temelj svojega rada uvijek vodio računa o sakramentalnoj strani vjere, o vjernosti Papi i pobožnosti Mariji, tražeći ujedno ravnotežu između rada u listu, molitve za list i rekreacije.

Susret s Bogom dobrote u osobnoj, sakramentalnoj, sv. ispovijedi je nenadomjestiv.

Sam Bog učvršćuje sakramentalno ženidbeni vez, koji ih veže sve do smrti jednoga od bračnih drugova. (KKC 1625 - 1631) Sakramentalnoj ženidbi nužno pripadaju tri elementa:

U sakramentalnoj ekonomiji Duh Sveti ispunja slike Staroga saveza.

Prije samog dolaska Isusa Krista u božićnoj noći i mi bismo trebali naći milost u Boga u sakramentalnoj pripravi za dostojno čekanje Spasa.

Zato Rimski obrednik opominje: »Vjernici, kada časte Krista prisutnoga u Sakramentu, neka se prisjete da ta prisutnost prois tječe iz Žrtve i teži prema sakramentalnoj i duhovnoj pričesti.« 61

Riječ je ne samo o naravnoj ljudskoj zajednici, nego i sakramentalnoj, milosnoj.

Na internetskim stranicama vam donosimo samo djelić onoga što ljude vjernike od daleke 1411. neodoljivo privlači vidjeti, doživjeti i svjedočiti o onome što je Bog učinio za sve nas i što uvijek iznova čini u sakramentalnoj prisutnosti Euharistijskog Otajstva.

To kajanje oprasta lake grijehe; a postize oprostenje i teskih grijeha ako ukljucuje cvrstu odluku pristupiti sakramentalnoj ispovijedi, cim to bude moguce.

Protive se moralnom zakonu: spolni čin mora imati mjesta isključivo u braku; izvan njega uvijek je teški grijeh i priječi pristup sakramentalnoj pričesti« (KKC 2390).

Sakramentalnoj stvarnosti treba pristupati s puno obzirnosti, pozornosti, finoće i umješnosti.

Nakon nedjeljnih čitanja u srpnju koje je pripremio don Anđelko Kaćunko predstavlja se poruka pape Benedikta XVI. o poslužiteljskoj i sakramentalnoj dimenziji svećeništva, kao i novu papinu encikliku Ljubav u istini.

Vjeruje da se Kristova misija ne ograničava samo na sakramentalnoj nego se proteže na društveno materijalnoj razini.

U situaciji bolesti i grijeha, trpljenje zbog grijeha ili trpljenje bez grijeha predmet su spasenjskog djelovanja Božjeg u sakramentalnoj skrbi Crkve.

Da je fra Ante i u tim godinama doista duhovno na predovao, i to baš po sakramentalnoj ispovijedi, svje doči i ovo njegovo pismo što ga je napisao nakon prve svoje općenite ispovijedi (ispovijedi u kojoj se ponav ljaju ispovijedi cijeloga života) pred ocem Ladislavom:

Zbog toga se treba i ispovijedati i pričešćivati, treba primiti sv. potvrdu, biti u sakramentalnoj ženidbi, zato treba prihvatiti službu svećenika, zato u bolestima treba primati i bolesničko pomazanje, osobito na kraju života. Vjernici to čine, nevjernici to odbijaju.

Njegova funkcija je da omogući pranje u sakramentalnoj vodi i ponovo rođenje po Duhu, smrti i uskrsnuću po Kristu.

Vjernici pak, dok štuju Krista prisutnog u sakramentu, neka imaju na umu da prisutnost proizlazi iz žrtve i da je usmjerena prema sakramentalnoj i duhovnoj pričesti zajedno.

U sakramentalnoj epiklezi mladenci primaju Duha Svetoga kao zajedništvo ljubavi Krista i Crkve.

Kreativna subjektnost obitelji teološki je utemeljena u sakramentalnoj milosti ženidbe i izražava se u ministerijalnosti: supružnici snagom svoje službe nisu samo objekt pastoralne skrbi Crkve, nego u također njen aktivni subjekt u poslanju spasenja koje se izvršava njihovom rječju, djelovanjem i životom. Služba supruga, ukoliko proizlazi iz jedinstva Kristova tijela, zahtjeva da se uskladi sa svim drugim služenjima u narodu Božjem rekao je dr. Aračić upitavši: kako promišljati odnos obitelji i Crkve ne kao konkurentski nego kao komplementarni i integralni; je li obiteljski doprinos zajednici samo onaj kad nešto pomaže uraditi.

Mnogi ovih dana iskoriste i za susret s Kristom u sakramentalnoj ispovijedi.

Potpuni se oprost u ovoj Svećeničkoj godini podjeljuje i svim vjernicima »koji se istinski pokaju i koji, u crkvi ili oratoriju, pobožno sudjeluju u božanskoj žrtvi mise i Isusu Kristu, Vječnom Svećeniku za svećenike Crkve prikazuju molitve i bilo kakvo dobro djelo izvršeno tog dana, s nakanom da ih posveti i oblikuje prema svojem Srcu«, »ako se pokaju za svoje grijehe u sakramentalnoj ispovijedi i izmole molitve na nakane Vrhovnog Svećenika: na dan otvaranja i zatvaranja Svećeničke godine, na dan 150. obljetnice smrti sv. Ivana Marije Vianneya, prvog četvrtka u mjesecu ili u koji drugi dan koji je odredio mjesni ordinarij radi koristi vjernicima.«

I to savršeno kajanje u čovjeku oprašta lake grijehe; a postiže oproštenje i teških grijeha ako uključuje čvrstu odluku pristupiti sakramentalnoj ispovijedi, čim to bude moguće.

Teološka zbrka postoji uglavnom na tri studijska područja: u kristologiji koja se bavi osobom Isusa Krista, u sakramentalnoj teologiji koja se bavi općom naravi i specifičnim karakteristikama sakramenata, te u ekleziologiji, nauku o naravi, oblicima, ustroju i djelovanju Crkve.

Poslanje svakog pojedinog prezbitera, ali i dosljedan život pravog vjernika, ovisit će, zato, također i prije svega o svijesti o sakramentalnoj stvarnosti " novog bića ".