Građena je u pseudogotičkom slogu s poligonalnim svetištem, prostranim kapelama te sakristijom i spremištem uz kapele tik do svetišta, poduprta je s tridesetak kontrafora.

Crkva je pravokutna malih dimenzija, s prezbiterijem i sakristijom iza glavnog oltara, te s preslicom i četiri zvona.

Crkva je sa tri prostrane lađe, visokom kupolom na stupovima, s kružnom sakristijom, s velikim i malim vratima, s nekoliko vitražnih prozora.

Izabran je na sastanku konzultorija u Budimu 13. kolovoza 1843. U sedam godina ovog gvardijanata zabilježeno je u kronici mnogo toga: Pomoćni biskup Schroot posvetio je 8. rujna 1844. župnu crkvu u Novoj Gradiški (II, 10). Slikar Židov Isidor Grünwald izradio je po narudžbi za 60 forinti slike križnog puta koje su 7. ožujka 1846. postavljene u cerničkoj crkvi (II, 14). 8. ožujka 1846. završen je popravak krova nad sakristijom (koja je tada još uvijek bila u crkvi iza velikog oltara) i nad jednim dijelom južnog krila samostana.

Crkva 19. stoljeća ima široki brod i uže, relativno dugačko svetište s trostranom apsidom i sakristijom prislonjenom uz južni zid svetišta.

To je drevna jednobrodna crkva s poligonalnim završetkom svetišta i sakristijom.

Župna crkva Sv. Martina je jednobrodna barokizirana gotička građevina sa sakristijom uz južnu stranu gotičkog svetišta i zvonikom uz zapadno pročelje.

Barokno osvođena lađa crkve s pjevalištem na tri luka i dvije oble kolumne, zajedno sa sakristijom i zvonikom, prigrađeni su gotičkom svetištu koncem 18. stoljeća, točnije 1793. godine.

U Donjem Prilišću, izvan naselja, uza staro mjesno groblje, izgrađena je od kamena kapela Svetog Leonarda kao jednobrodna crkva s trostranim zaključkom i zvonikom ispred glavnog pročelja te, sakristijom.

Nad sakristijom se diže četverokatni zvonik s lanternom.

Jednobrodna župna crkva sv. Bartula sa sakristijom izgrađena je u XIV.st., a prema predaji onamo je prešlo sjedište istoimene crkve iz Goretina koje se spominje u Istarskom razvodu.

Crkva je trobrodna s polukružnim ili poligonalnim svetištem, sakristijom te gotičkom zvonik-kulom ispred pročelja.

U lijepom krajoliku sa brežuljcima, borovom šumom i drugim raslinjem te potokom, na samom ulazu u svetište nalazi se kip arkanđela Gabriela, zatim kapela sa sakristijom, prirodna pećina sa kipom Gospe Lurdske, kip svete Bernardice, oltar na otvorenom, postaje križnog puta, ispovjedaonice, dom za duhovne vježbe i dr., a sve skupa okružuje staza za procesiju.

Vjerojatno zbog dotrajalosti bila je srušena, te 1654. godine za gospodstva Nikole Zrinskog Čakovečkog bila je sagrađena nova zidana crkva s nadsvođenom kriptom i sakristijom.

S druge strane, imali smo sličan slučaj i sa sakristijom koju smo uz dogovor zadarskih konzervatora htjeli proširiti.

Crkva je trobrodna s apsidom svetištem, kriptom i sakristijom.

Uz određene praktične vježbe za ministriranje, dobro je da ministrant pripravnik bude upoznat s crkvom, oltarskim prostorom, sakristijom, predmetima kojima će se služiti u obavljanju ministrantske službe, vladanjem kod službe Božje.

Godinu dana prije izvedena je krovna konstrukcija nad sakristijom.

Isto su učinili i nad oltarom, tako, da se može iz gornje prostorije nad sakristijom prijeći nad kapelu Presvetoga.

Ugrađene su i vodilice sa koloturama, sajlom i kabelom za centralni luster -« ćoku », koja će se, ako jednom bude postavljena moći spuštati i podizati iz prostorije nad sakristijom pomoću zupčastog reduktora.

Župna crkva je jednobrodna klasicistička građevina velikih dimenzija s užim svetištem trostranog zaključka, sakristijom sa južne strane i neogotičkim zvonikom iznad pročelja.

Crkva Sv. Karmelske Gospe Bačva Župna je Crkva jednobrodna s jednom bočnom kapelom, sakristijom i gotskim portalom.

Novi oltar je dovršen godine 1934. a slika na njemu je nabavljena 1881. godine. 1964. promijenjen je krov na crkvi, a za vrijeme župnika Galovića (1973. - 1985.) dograđen je nad sakristijom mali župni stan.

Franjevci trećoredci glagoljaši podigli su na mjestu ljetnikovca novi samostan od 1507. do 1509. Uz samostan se nalazi crkva Bezgrešnog začeća Marijinog čiji su temelji iz 1277., a 1507. uz koju je podignuta jednobrodna crkva s nadsvođenim gotičkim svetištem, korom i sakristijom.

Dosta je samo ljeti vidjeti i čuti što kažu posjetioci za njegovu crkvu, s oltarima i Kačićevim grobom, sakristijom s intarzijama iz 1728. godine.

Radi se o jednobrodnoj crkvi sa bočnom kapelom I sakristijom.

Posvetio ju je nadbiskup Petar Maupas 28. 7. 1878. Crkva je jednobrodna sa sakristijom; glavni oltar mramorni sa svetohraništem i slikom Bogododice s Djetetom, sv. Nikolom i sv. Franjom Asiškim; kameni oltar prema puku i kameni ambon; na postoljima drveni kipovi sv. Nikole, sv. Luke, sv. Josipa i sv. Ivana Krstitelja; kamena krstionica i kamena škropionica.

Kapela Svete Marije se nakon gradnje spominje kao čvrsta, zidana sa visokim zvonikom i svođenom sakristijom.

Župna crkva sv. Flore jednobrodna je, s novom sakristijom; u zidove su ugrađeni ant. i srednjovj. spoliji.

Crkva sv. Jurja na sjev. bedemu jednobrodna je, s renesansnom preslicom za zvona nad sakristijom, temeljito obnovljena 1603 11., povišena u dr. pol.