U stvari, jednostavno, neposredno preuzimanje dramskih tekstova koje je nakon Pelleasa i Melisande i Salome postalo sve češće â najraniji je pokušaj bio fragment Musorgskijeve Svadbe (1868) prema Gogolju â predstavlja doduše moguće, ali ne i jedino rješenje problema s kojim se nakon propadanja zanata libretista â u onom smislu kako su se u XIX. stoljeću tim zanatom bavili autori kao Scribe, Felice Romani i Cammarano â suočava svaki skladatelj opera: teškoće da nova glazba u operi zahtijeva tekstove literarne vrijednosti i da ta glazba, neovisno o starijim, tradicionalnim mjerilima ÂťpjevnostiÂŤ, uspijeva glazbeno udovoljiti najrazličitijim književnim tekstovima.