Istraživao je povijest salonitanske crkve i njezinu hagiografiju, dokazao je da sv. Dujam nije bio učenik apostola Petra nego mučenik iz Dioklecijanova doba.

Sveti je Dujam, biskup i mučenik, temelj, duhovno i kulturno bogatstvo splitsko-makarske, nekoć salonitanske Crkve, ponos i vertikala tolikih generacija grada Splita i svih nas danas.

Premda je Split od svog nastanka, nakon raspada metropole Salone bio neveliki grad, često zatiran siromaštvom i epidemijama, naslijeđe salonitanske Crkve donijelo mu je duhovnu prevlast koja se protezala sve do, za tadašnje prilike, beskrajno dalekog Dunava.

Po tradiciji splitske crkve, meà utim, osnivaà salonitanske crkve je bio Domnio, navodni uà enik sv. Petra i muà enik pod Trajanom, à ime se željelo dokazati da splitska crkva ima apostolsko podrijetlo preko svog legitimnog prethodnika salonitanske nadbiskupije.

Bulià ¦ je, meà utim, nepobitno dokazao da su svi salonitanski muà enici bili pogubljeni pod Dioklecijanom osim Venancija, pa prema tome ne može biti govora o apostolskim izvorima salonitanske crkve....

Vođen brigom za povijesnom istinom i znanstvenim rezultatima, Bulić je utvrdio povijesne početke salonitanske crkve.

Od neobjavljenih nalaza najvažniji je ulomak sarkofaga Lucija Signija koji su nedvojbeno izradile salonitanske radionice (kraj II. ili rano III. st).

Doticaj posmrtnih ostataka, njihovo vađenje iz salonitanske rake, smještanje u posebne moćnike - relikvijare i njihovo prinesenje, mogu dostojno izvršiti jedino nevine, čiste i neoskvarnjene ruke.

Potvrde o naronitanskoj biskupiji imamo sa crkvenih sabora u Saloni 530. i 533. Biskupija je graničila sa salonitanskom i epidaurskom biskupijom, ali je nekoliko godina kasnije između nje i salonitanske osnovana nova biskupija sa sjedištem u današnjoj Makarskoj što može biti naznaka opadanja važnosti Narone.

Splitski Evangelijarij je na svoj način najočitiji svjedok povijesnog i životnog kontinuiteta Dujmove Crkve, salonitanske u današnjoj splitsko-makarskoj nadbiskupiji.

Izlaganja o povijesti salonitanske crkve i štovanju sv. Dujma, te ostalih mučenika u Manastirinama, Kapljuču i Marusincu, u svjetlu povijesnih izvora, ali i novih arheoloških istraživanja, priredilo je dvadesetak uglednih povjesničara, teologa, filologa i arheologa

U pitanju je, kako veli Nada Grčević, do sada praktički nepoznat prikaz splitske i salonitanske spomeničke baštine, stanja njene očuvanosti i stupnja informiranosti o njezinim povijesnim i umjetničkim vrijednostima u vremenu koje je prethodilo velikim restauratorskim zahvatima, od rekonstrukcijesolinskog akvedukta do obnove zvonika splitske katedrale

Tomislav je podržao povijesno pravo salonitanske crkve, na taj način izbjegavši raskol.

Međutim, prvenstvo je pripalo splitskom biskupu Ivanu kao nasljedniku stare salonitanske metropolije koja se je nekoć prostirala sve do obala Dunava.

U prošlosti bijaše otok salonitanske luke zbog čega je tamo sačuvano mnogo ostataka iz rimske prošlosti.

To je povijest salonitanske (tj. splitske) Crkve od rimskih vremena do njegova doba.

Na istoj strani Solin bi dobio i izlaz na more, gdje će se izgraditi pristanište za turističke brodove te moderni Centar za istraživanje salonitanske luke, hotel s kongresnom dvoranom na sjevernom ulazu - kaže dr. Katić, navodeći kako je pred svima povijesna prilika koju nude EU strukturni fondovi i koju treba iskoristiti sad ili nikad.

U praksi, Andrićse uglavnom ograničio na Dioklecijanovu palaču u Splitu i obližnje salonitanske ostatke.

Ne tako brojni arheološki nalazi s područja sjeverne Hrvatske i Mađarske svjedoče o bogatomu kršćanskom životu kasnoantičkoga razdoblja, kojega, na tlu Salonitanske biskupije, potvrđuju starokršćanski nalazi grada Salone.

Ponajviše iz salonitanske okolice potječu reljefi koji prikazuju Silvana s nimfama, a kliški prikaz Silvana s nimfama prikazuje golobradog mladića što sjedi na litici svirajući frulu te tako ne pleše u kolu s nimfama.

Upravo je groblje na Manastirinama čuvalo najštovanije relikvije rane salonitanske crkve - kosti mučenika i prvih biskupa.

Na osobit način s Dujmom smo povezani mi vjernici splitsko-makarske, nekoć salonitanske Dujmove Crkve.

U propovijedi je podsjetio i na druge salonitanske mučenike koji su zajedno s Dujmom život dali za svjedočenje vjere u Krista.

Odmah lijevo pokraj ulaza, u hladovini čempresa, nalazi se grob u obliku sarkofaga don Frane Bulića velikog istraživača starokršćanske i starohrvatske salonitanske baštine.

»Poslije dugog podstanarstva, što zbog povijesnih neprilika, a još više zbog ideološkog nasilja, našoj najstarijoj nadbiskupiji, nasljednici salonitanske Crkve, čiji je nadbiskup nosio časni naslov ' primas Dalmatiae totiusque Croatiae ', konačno u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj vraćena je oduzeta zgrada.

Posvetio mu je čitavo poglavlje svoje Salonitanske (splitske) povijesti.

Pitanje početaka Salonitanske crkve u historiografiji i u sklopu općih spoznaja o procesu širenja kršćanstva na Sredozemlju do sredine 3. stojeća, u: J.

Prva emisija prikazuje i tumači salonitanske bazilike, brojne nekropole, teatar i amfiteatar.

Svakako je u vrlo kratko vrijeme nadbiskup Ivan mogao slati glasnike u Rim i Carigrad, da su novodoseljeni Hrvati primili sv. krst te je cijelo područje negdašnje salonitanske metropolije opet u vlasti i pod blagoslovom svete kršćanske crkve.

Splitska nadbiskupija kao nasljednica drevne antičke, i starohrvatske salonitanske metropolije koja se protezala sve do Siska i Dunava prije najezde Osmanlija imala je i u svome imenu simboliku i čast svoje prethodnice, tako da splitski nadbiskup (1616 - 1641) od pape dobija naziv primas Dalmetiae atquee totius Croatiae.