Imala sam vremena za ubit pa sam odlucila odsetat do saltera i pitat malog od karata kolko ce puta stat bus da se znam ravnat.

Ja sam inace bio prezadovoljan prije u VV, prije svih ovih dogadjaja i niti na jednom podrucju nisam primijetio negativnosti, od saltera do doktora koji su me samo jednom pregledali, svi su uvijek bili prisni, odgovorni i vidjelo se da su voljeli svoj posao.

U banci su uzeli tri kartice (mislim da su rekli debitne ali nisam siguran, nisam bankar i ne kuzim se u te stvari), s tim da je tim karticama onemoguceno dizanje novca sa bankomata, saltera i slicnih mjesta.

Ljubazni covjek sa saltera informacija me je izbacio iz reda za prijavu vozackog ispita, jer je na formularu pisalo " promjena vozacke ", posto je onaj " daktilograf " mislio da je Hrvatska odmah pored Lichtensteina.

Onaj sa saltera informacija me je opet pokusao izbaciti, ali sam mu objasnio situaciju, pa sam nakon jos pola sata cekanja saznao da moram promjeniti molbu, sto me je vratilo do onog kontejnera, dakle na sami pocetak.

Pod uvjetom da ste ponijeli kljuceve... inace ste osudjeni na trazenje pravog saltera na hodniku (" Pa sta oni ne cuju to zvono?... KLIK... Pa proslo je vec deset minuta.... KLIK... I zasto se ovo svjetlo stalno pali kad zvonim???... KLIK... Ahaaa... DIN DON ") i smrknuto lice ukucana na vratima.

Biti ce tesko, generacije su odrasle u komunjarizmu, nije se lako pristojno odnositi prema onima ispred saltera ili s druge strane telefona - " moliteljima ".

Prenulo ga je kada je zacuo Sljedeci sa saltera, ali to jos uvijek nije bio on.

Onda odem na salter taj i taj (check in?) od sto saltera na plesu, pokazem isprintan e-ticket (sto nije ni nuzno ali za svaku sigurnost), i tam dobim boarding pass?

iz osobnih razloga odlucila sam se prijaviti na jedan pregled potpuno sama ne spominjuci svoje podrijetlo niti ista slicno tome. na slicnom pretragama bila sam vec prije nekoliko godina, ali sam se zbog obiteljske povijesti bolesti odlucila osigurati da mi mozda ipak nije nista, makar su mi simptomi vec poprilicno ociti. bolje znati odmah nesto sto ce ti promjeniti zivot iz temelja, pa da se sprijeci sto se da sprijeciti. psihicki sam se spremala nekoliko dana za to. i tako sam jedan dan rekla " ajmo, ajmo, ajmo, ajmo ", duboko udahnula i izdahnula nekoliko puta i otisla po uputnicu, a odmah zatim u bolnicu da se narucim za pregled. odmah su mi rekli da nema veze sto sam dosla tamo, ali za narucivanje moram doci u ponedjeljak. ok, doci cu u ponedjeljak. i odem ja tako jutros tamo. prvo me zaista zadivio bezobrazluk sestara koe narucuju, ali najvise mi je zivac digla zena koja je samo sjedila sa strane, doduse isto unutar saltera, ali u civilnoj odjeci. prvo me pitala zasto ne pise dijagnoza na uputnici. " pa, ne pise jer je doktorica mislila da je najbolje da dijagnozu napise specijalist za to podrucje, nego da ona nagadja. " " pa taj papir vam onda nista ne vrijedi. " " znate, u mojoj obiteljskoj anamnezi pise da je bilo takvih slucajeva prije, a ja bih se htjela osigurati. " " pa kog vraga onda dolazite simo, mozete to i drugdje saznati. a jeste vec bili kod ovog spoecijalista? " " jesam, prije nekoliko godina, ali za drugu stvar. "

08.01.2006. spremam se na put. kao i nekih osamdeset i sest posto kineza. osjetit cete mozda pomicanje tla jer praznici su ubrzo, kineska nova godina, proljetni festival, velika migracija naroda. moja je destinacija yangshuo u ji dijelu kine, pokrajina guanxi. udaljenost od hangzhoua, sitnica. vlakom dvadesetinesto sati, no ja letim. naravno, pokusala sam vec prije tjedan dana nabaviti neki skromniji prijevoz, vlakom, busom, vjetrom, riksom, trkom, mozda nesto ispod pulta. bila sam spremna na sve, hardsleep, softsleep, standsleep, nosleep. isprobala sam nekoliko saltera na zeljeznickoj, motala se po stanici skoro cijeli dan pokazujuci svoj zguzvani papiric s imenom grada svim ljudima u plavom, ugurala se u tri beskrajne kolone, cak me i zeljeznicki policajac uspio progurat preko reda, ali teta je nemilosrdno zafrktala kroz masno staklo - meiyou. nema karata za mjesec dana unaprijed, svi putuju, ljudi, kornjace, kokose, volovi. pa sto ne bi i ja? a imala sam zivu namjeru ostati u hangzhou, odmarati glavu, tumarati okolicom, ali svakodnevno se mijenjam. znala sam i prije da nisam bas od nekih fiksnih dogovora, ideja i stavova, no tek sada sam to dozivjela u svoj svojoj punoci. i nema druge, ovdje je otvoreno polje, lutian... da, yangshuo, subtropsko mjesto s oko 300 000 zivucih plus rijeke, polja, brda, okrugla brda, zelena brda, brda koja rastu svuda uokolo. i borilacke vjestine naravno, taiji, gongfu, tofu... spavat cu i trenirati u jednoj wushu skoli koju drzi teta duge duge kose i kao i vecina ovdasnjeg naroda dugih dugih prstiju. vec smo si mi popricale malo preko maila, onako kako treba ovdje u kini. " a kolko ce to mene kostat? " pitam ja nju. " 1..... 0 rmb () taiji plus 1... 3 rmb () smjestaj - krasan, satelitska, internet, topli tus, udoban krevet, s pravom tufnastom, pahuljastom kineskom posteljinom, dva visoko kaloricna obroka dnevno, wosing masin, tajm masin, seks masin, votever, pa masaza 1... 5 rmb () pa sve skupa u totalu, onako od oka, izoka i iskosa, 1..... 12 rmb (?) na tjedan ", smejla ona meni. " cujte teta, nisam ja od jucer, al svejedno ne treba meni satelit i vremeplov, iako bi mi mozda dobro dosla ona seks masina, al dobro, mogu i bez toga, no ajmo mi to malo srezat, a? ", vratim ja njoj loptu natrag. " pa dobro, dobro, buduci da ces ostati kod mene mjesec dana, moze i ovako......... i to je moja zadnja cijena ", porucuje ona meni i smije se znam, jer iako je srezala ponudu na pola, jos uvijek me drzi za bedastog forinera. " docu ja tebi teta dole pa cemo se mi jos malo izdogovarat ", zadnja je moja poruka. veselim se tom svom putu u nepoznato. i vec brusim digitron. i tako je to ovdje svaki dan. uvrijezeno je misljenje medju njima da bijelci imaju para i mozes im svaki dan tupit da to bas i nije tako, ne hvata im se. postrugaju to iz svojih usiju ko smrklje iz nosa, pa onda skuzis zasto pustaju noktic na malom prstu... a neki dan sam skuzila jos nesto. nikad se ne voziti na prednjem sjedalu u taksiju. mnogim kinezima (a posebno je popularno medju muzjacima) zadnja je fora ne prati zube. znate kako takvi zubi izgledaju nakon mjesec dana zvakanja nudli, tofua, koncastog povrca, kokosjih kostiju i pseceg mesa, meda, soja sosa, soli proizvedene u nekom nuklearnom postrojenju i jeftinih gruzijskih cokoladica? naslagano. uz svoje imaju jos jedne zube koje valjda nakon isteka mjesec dana sastruzu s nokticima i... ok, taj dan mi je stvarno trebao prijevoz, vani sam cijeli dan, s gramom rize u zelucu i na hladnoci bez pidjamice ispod hlaca, trazim neki faks u dijelu grada koji jedva da postoji na mapi, a faks jos manje, i pada mrak, a cini mi se i neka ledena kisa, al ne osjecam vise nista. i sjedam sretna u taksi, jer nije ga lako ustopat u ovo doba dana i toplo je unutra, i bas se pocinjem otapat i sad cu se lijepo zavalit i..., i u taj tren moj fora taksista nesto prozbori i u trenutku mu vidim zube i cujem mu zube i ti zubi zaplesu do mene i sav je jedan veliki zub. i vidim sve sto radi, ima noktice, naravno, i sluze mu naravno za rolanje grudice iz nosa, pa gledam di ce s tim, zaljepit na hlace, na volan, na staklo, na zmigavac, ne znam, usli smo u neki tunel pa sam izgubila sliku na tren i loptice vise nije bilo, al imao je puna usta pa ih je htio ispraznit, pa di ce sad s tim, otvara prozor, prazni usta, nos, grlo, bronhije, od kuda je to doslo iz njega, pitam se... a ja gladna, barem sam bila, nakon toga... nakon toga jasnija mi je bila jos jedna stvar. ima divna recenica u klasicima taijia, "... pravi majstor svoju energiju vodi iz peta... " ako je tome tako, ovaj moj fora taksista pravi je pravcati majstor. judi moji, a da je samo on, kina ih je puna sto jos reci, uzivam, cujemo se nakon povratka iz yangshuoa, jer na zalost taiji teta me je doslovno shvatila pa cu vjerojatno spavat vani pod zvijezdama, s kormoranima i kornjacama, al mozda su i oni vec tamo negdje na pjescanoj obali rijeke otvorili internet centar " cyber fish ". ko ce ga znat, nisu te kineske zivotinje zabadava tako velike... putujte... pipajte... putopipajte k.

e znas di je greska, ti dovea malog fantazistu iz ulice pa niko ne mrda, aj drugi put dovedi kojeg gattusa pas vidit kad mali uklize i pomete i salter i ovu iza saltera, dobijes odma i nenamjesnki i namjenski kredit:))

Bus za Guayaquil je bio puno ugodniji smjestaj... S tamosnjeg, vrlo modernog i svemirskog autobusnog terminala, koji toliko odskace od ostale ekvadorske i latinoamericke atmosfere, sa svojim pokretnim stepenicama, bljestavim bozicnim ukrasima, doruckovale smo - ja iz Mc Donald ' sa (za kojeg me vezu posebno lijepa i romanticna sjecanja prigodom nasih obiteljskih posjeta tati u Becu, i redovitih druzenja po tamosnjim Mc Donald ' sima:), a Gilma iz nekog ekvadorijanskog restorancica, s njihovim karakteristicnim specjalitetima, koje sam dodatno fotkala... (ispricavam se na cekanju fotki, no nadam se da je i bez njih putopis dovoljno slikovit:) I na jednom od stotinjak modernih saltera, kupile karte za - Narcisin Nobol, udaljen 20 ak km

Zapamtite svatko sa druge strane saltera i sa druge strane financijskog savjeta je u toj igri da prvenstvenosebi zaradi na vas racun i sa vasim novcem.

ja sam prvi put sama putovala za izmir preko istanbula kad sam imala 12 godina, i sjecam se jedne fine stjuardese koja me odvela do mog mjesta u avionu, sve vrijeme me provjeravala jel sve ok, onda kad smo sletili izvela me i odvela do njihovog saltera gdje me njihova uposlenica uzela, i odvela da jedem u mcdonaldsu (koja avantura) i onda me otpratila do aviona za izmir. uglavnom sam uvijek bila pod nadzorom. ozbiljne kompanije to ozbiljno i shvataju tako da ne bi trebalo biti problema.

Od saltera do saltera, provjeri karte, prtljagu, oznaci sve.. milion briga u glavi, milion pitanja.. sjeli smo jos malo, popricali uz kavu.. pozeljela sam da vrijeme stane.. da stane i da vise nikada ne krene.. nisam zeljela da ode, ne nikako.. voljela sam je najvise sto sam svojim malim srcem mogla, bila mi je uzor, gledala sam je i slusala svaku njemu rijec kao da je nesto posebno.. i bila je posebna..

Veci problem je u tome sto su cetiri check-in saltera sa jedne, a cetiri sa druge, pa citav proces potpomazu dvojica " nosaca naljepnica ".

Ispricavam se, ali na rubu placa sam od jutros jer su me 4 sata setali od saltera do saltera da se narucim za pregled (samo narucim) sta me ceka dalje ne zelim ni mislit: eek: Jos ti svi svisoka dolaze " gospodjo smirite se ": rolleyes:

Zamislite zenu koja se prije nego li kod vas u banci zaduzila preko grla i u drugim bankama, a onda vam dode s dvoje djece ispred saltera i kaze referentu za naplatu kredita - DJECO OVO JE CIKO ZBOG KOJEG NEMATE STO JESTI JER NJEMU MORAMO DATI SVE NOVCE.

sto se tice kaznjavanja neprimjerenog ponasanja, odnosno nekaznjavanja.. za mnoge takve postupke su direktno krivi sindikati koji vrlo cesto brane zaposlenike kad su po nekoj osnovi krivi.. za ostalo kod postupanja u takvim slucajevima (ne poznam proceduru do kraja za javne sluzbenike) onako sa strane gledano cini mi se kriva logika kod ljudi.. u javnim sluzbama kao i onih na vanjskoj strani saltera.. dok se to ne promijeni cini mi se da je tesko ocekivati bolje

Sad bi mi trebalo biti neugodno kaj sa svojom VSS i odgovornim poslom zaradjujem vise od nekoga sa nekom drugom VSS tko sjedi 8 sati dnevno iza saltera - posao koji je intelektualno naporan toliko da ga je moguce raditi i sa osnovnom skolom?

Sa saltera T coma do mjesta direktora i to komunikolog inace izuzetno zahtjevna visa skola koja nema veze s vezom u vodenju firmi

Nas 4 islo do Londona preko Budimpeste Easyjetom.. do budimpeste iz Osijeka vlakom (povratna oko 190 kn) Avion kasni u polasku pa na gatwick dolazimo iza 23 h i uz brzo prolazenje imigrationa (u NO EU redu je bilo nas 10 ak a u EU redu je biolo par aviona: lol:) dolazimo do saltera za kupnju karte za vlak do grada.. kazem liku da ocu OFF PEAK, GROUP SAVE 4 I POVRATNU KARTU do VICORTIJE i on kaze ok ali nema povratne.. i tako platim 21 funtu 4 karte do victorije.. 50 ak minuta voznje i oko pola 1 u noci dolazimo do vicotrije ali vise ne vozi tube pa uzimamo taxi i odlazimo do hotela iznad hyde parka u blizini oxford streeta..

procedura je uvijek ista a to je kad dodes do saltera da tvoje ime bude na popisu putnika: D ako te tu nema nitko ti ne moze pomoci: top:

A ako nije, onda je sefica napravila ustupak koji obicna djelatnica ne smije napraviti, tako da glupaca nije ona koja se drzala pravila firme nego kao i u vecini slucajeva... osoba s druge strane saltera.

Od 5 saltera, radi max. 2, a ljudi u redu ima za 10 saltera.

S jednog saltera nas salju na drugi pa na treci pa opet nazad na prvi dok nam se jedan lik nije smilovao i rekao da uopce ne trebamo nikakav zig vec mozemo slobodno ici.

Ljudi su masovno vracani sa saltera opstina jer im slike " nisu " zadovoljavale gore navedenim uslovima.

Jedan moj bivsi prijatelj (pokoj mu dusi) prije 20 godina otisao je u mirovinu.Puno prije posljednjeg radnog dana prikupio je svu potrebnu dokumentaciju za mirovinu.Prvog dana umirovljenja odnio je dokumentaciju u tadasnji Zavod za mirovinsko osiguranje (cini mi se da se tako zvao) i zamolio ljubazno sluzbenicu u zavodu da pregleda da li je dokumentacija kompletna.Ona je pregledala i kazala da jeste i da moze ici i da ce rjesenje dobiti postom.To je tada trajalo minimum sest mjeseci.Medjutim moj prijatelj se nije htio maknuti sa saltera dok mu ne naprave rjesenje i to odmah jer je dokumentacija u redu.Cak je morao doci i direktor zavoda osobno i vjerujte da su rjesenje izdali isti dan, samo su ga zamolili da ne prica okolo jer da nemaju svi urednu dokumentaciju kao on i slicno.Zar ne mislite da bi se ovako moglo uraditi u SVIM slucajevima gdje je dokumentacija u redu.Jednostavno rok ODMAH.E ali u tom slucaju sluzbenici o kojima prica Gospodin Cerovac izgubili bi znacajan dio prihoda (citaj mita), a morali bi biti prisutni na radnom mjestu svih 8 sati, i RADITI a ne ispijati kave i beskrajno telefonirati, ili ne daj Boze provoditi radno vrijeme na internetu (recimo Pollitici).

odes u postu da posaljes jedan obican paket koji je veoma bitan kaze ti da nece stici prije 10 dana zbog fakin x-masa a da zaboravila sam napisat sat ipo stojis u redu dok dodjes do fakin saltera na red.